Edward Hopper bio je ameri\u010dki slikar i jedan od najva\u017enijih predstavnika ameri\u010dkog realizma 20. stolje\u0107a. Ro\u0111en je 1882. u Nyacku u saveznoj dr\u017eavi New York, a umro je 1967. u New Yorku. Njegove slike prikazuju prizore svakodnevnog ameri\u010dkog \u017eivota \u2014 gradske ulice, zalogajnice, benzinske postaje i hotelske sobe \u2014 \u010desto s izra\u017eenim osje\u0107ajem ti\u0161ine i samo\u0107e.<\/p>\n
Slikarstvo je studirao u New Yorku, a izme\u0111u 1906. i 1910. triput je putovao u Europu, najvi\u0161e vremena proveo je u Parizu. Europsko slikarstvo utjecalo je na njega prije svega u obradi svjetla, no nije se pridru\u017eio nijednom tada\u0161njem avangardnom pokretu. Uspjeh je stigao razmjerno kasno: godinama se uzdr\u017eavao kao ilustrator i grafi\u010dar, a \u0161ire priznanje stekao je tek tridesetih godina 20. stolje\u0107a.<\/p>
Najpoznatija Hopperova slika su No\u0107ne ptice (Nighthawks) iz 1942. Prikazuje tri gosta i konobara u no\u0107noj zalogajnici iza velikoga staklenog izloga, a gledatelj prizor promatra s ulice, poput prolaznika. Smatra se jednim od najprepoznatljivijih djela ameri\u010dke umjetnosti 20. stolje\u0107a i \u010duva se u Art Institute of Chicago.<\/p>
Hopperov stil obilje\u017eavaju jasni geometrijski naglasci, mirne plohe boje i prije svega svjetlo. Sun\u010devo svjetlo koje kroz prozor pada na zid ili umjetno svjetlo koje no\u0107u osvjetljava interijer \u010desto nosi ugo\u0111aj cijele slike. Figure na njegovim djelima rijetko razgovaraju: naj\u010de\u0161\u0107e gledaju jedna pokraj druge ili kroz prozor.<\/p>
Va\u017enu ulogu u njegovu radu imala je supruga Josephine Nivison Hopper, i sama slikarica. Bila je model za gotovo sve \u017eenske figure na njegovim slikama, a istodobno je vodila zapise o njegovim djelima i brinula se za kontakte s galerijama. Hopper je slikao polako i promi\u0161ljeno: u kasnijim je godinama dovr\u0161avao tek nekoliko slika godi\u0161nje, a svaku je pripremao brojnim skicama.<\/p>
Osim gradskih prizora Hopper je mnogo slikao i ameri\u010dki krajolik. Ljeta je \u010desto provodio u Novoj Engleskoj, osobito na Cape Codu, gdje je slikao svjetionike, ku\u0107e uz obalu i otvorena polja. I u tim djelima u prvom planu ostaju svjetlo i isti osje\u0107aj mirne, nenaseljene ti\u0161ine kao u njegovim gradskim prizorima.<\/p>
Njegov utjecaj se\u017ee i izvan slikarstva. Kadrovi kakve je slikao \u2014 usamljena figura u osvijetljenoj prostoriji, pogled kroz prozor, prazna ulica u zoru \u2014 postali su dio filmskog jezika i \u010desto ih povezuju s estetikom filma noir. Njegove prizore i danas navode redatelji, fotografi i dizajneri.<\/p>