{"id":100833,"date":"2023-09-17T13:39:03","date_gmt":"2023-09-17T11:39:03","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez kategorije\/egon-schiele-portrait-of-wally-neuzil\/"},"modified":"2026-09-25T11:19:37","modified_gmt":"2026-09-25T09:19:37","slug":"egon-schiele-portrait-of-wally-neuzil","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/egon-schiele\/egon-schiele-portrait-of-wally-neuzil\/","title":{"rendered":"Egon Schiele \u2013 Portret Wally Neuzil"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Portret Wally Neuzil djelo je Egona Schielea iz 1912. godine: polufiguralni portret njegove dugogodi\u0161nje partnerice na maloj drvenoj plo\u010di, s velikim plavim o\u010dima, crvenkastoplavom kosom i bijelim naboranim ovratnikom iznad tamne odje\u0107e. Izvornik \u010duva Leopold Museum u Be\u010du pod inventarnim brojem 453; mjeri 32 x 39,8 cm i vodoravnog je formata. Kod nas ga slikamo ru\u010dno, uljanim bojama, u petnaest veli\u010dina ili po va\u0161oj mjeri, a prije slanja \u0161aljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Naslov:<\/td>\nPortret Wally Neuzil<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nBildnis Wally Neuzil \u00b7 Portrait of Wally Neuzil \u00b7 Weibliches Bildnis mit Blumenranke<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nEgon Schiele (1890\u20131918)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\n1912., signirano i datirano dolje lijevo \u201eEGON SCHIELE 1912\u201c<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna veli\u010dina:<\/td>\n32 cm x 39,8 cm (muzej ne ozna\u010dava osi; format je vodoravan)<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna tehnika:<\/td>\nUlje na drvu<\/td>\n<\/tr>\n
Stil slikanja:<\/td>\nEkspresionizam<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nLeopold Museum, Be\u010d<\/a> (inv. br. 453)<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nru\u010dno slikano ulje na platnu, 15 veli\u010dina od 40 x 32 cm do 200 x 160 cm ili veli\u010dina po mjeri<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Portret Wally Neuzil \u2013 Egon Schiele<\/h2>\n

Tko je na slici?<\/h3>\n

Wally Neuzil, punim imenom Walburga Neuzil (1894.\u20131917.), dugogodi\u0161nja partnerica Egona Schielea (1890.\u20131918.). Austrijski slikar portretirao ju je na ovoj plo\u010di 1912. godine. Prema muzejskom zapisu ostali su u kontaktu do prolje\u0107a 1915., premda se Schiele ve\u0107 1914. okrenuo svojoj budu\u0107oj supruzi Edith Harms (1893.\u20131918.).<\/p>\n

\u0160to je na drvenoj plo\u010di?<\/h3>\n

Mlada \u017eena prikazana do grudi, glave blago nagnute u stranu. Kosa je gusta i crvenkastoplava, a na tjemenu kroz nju probijaju dvije crvene mrlje. O\u010di su nerazmjerno velike i plave, obrubljene tamnom crtom; na obrazima, nosu i bradi su ru\u017ei\u010daste i crvenkaste mrlje, usne su crvene i malo razdvojene. Ispod vrata je bijeli naborani ovratnik, a ispod njega tamna, gotovo crna odje\u0107a, nanesena \u0161irokim potezima. Uz desni rub spu\u0161ta se od gornjeg ruba tanka vitica sa \u0161iljastim listovima u sme\u0111im i maslinastim tonovima, posuta sitnim crvenim i tamnoplavim to\u010dkama. Pozadina je krem-bijela, gra\u0111ena od kratkih ukri\u017eenih poteza koji ostaju vidljivi. Vitica nije sporedan ukras: katalog be\u010dke galerije W\u00fcrthle iz 1925., koji muzej navodi me\u0111u izvorima, djelo vodi kao \u201eWeibliches Bildnis mit Blumenranke\u201c \u2013 \u017eenski portret s cvjetnom viticom.<\/p>\n

Za\u0161to je ova slika va\u017ena?<\/h3>\n

Zbog dviju stvari. Prva je njezin par: Schiele ju je naslikao kao pandan svojem autoportretu s lampionkama, koji je tako\u0111er iz 1912., tako\u0111er na drvu i gotovo jednako velik \u2013 32,2 x 39,8 cm prema 32 x 39,8 cm. Druga je sudbina slike nakon 1938. Od 1998. do 2010. bila je predmet sudskih postupaka u New Yorku, pa je danas poznata i izvan povijesti umjetnosti.<\/p>\n

\u0160to slika zna\u010di?<\/h3>\n

Prema tuma\u010denju muzeja, govori o bliskosti. Portret isijava intimnost i nje\u017enu naklonost te svjedo\u010di o tijesnoj vezi dvoje zaljubljenih; vodoravni format nagla\u0161ava vezu s autoportretom zami\u0161ljenim kao njegov par, a time i vezu izme\u0111u dviju osoba \u010diji se emocionalni izrazi u objema kompozicijama nadopunjuju. Zapis upozorava i na oblik: pa\u017enjom prema osnovnim geometrijskim oblicima i skladnom kombinacijom boja djelo uravnote\u017euje napetost i mir. Kao ekspresionisti\u010dka slika ne pretjeruje gestom, nego o\u010dima.<\/p>\n

Odakle djelo dolazi i za\u0161to je bilo sporno?<\/h3>\n

Leopold Museum objavljuje vlastiti istra\u017eeni lanac vlasnika. Na po\u010detku su Emil Toepfer i Richard Lanyi, obojica iz Be\u010da, zatim be\u010dka trgovkinja umjetninama Lea Bondi Jaray (1880.\u20131969.), koja je djelo imala od prije 1925. do 1939. Slijede Friedrich Welz u Salzburgu (1939.\u20131944.) i Salzbur\u0161ka zemaljska galerija (1944.\u20131945.). Godine 1945. sliku su osigurale ameri\u010dke okupacijske snage, a 1947. je prema tom lancu predana pokrajini Salzburg; tekst nagodbe na istoj stranici za taj korak navodi austrijski savezni ured za za\u0161titu spomenika. Zatim su navedeni dr. Robert Rieger i Tana Berger u New Yorku (1948.), Austrijska galerija Belvedere (1950.\u20131954.), dr. Rudolf Leopold (1954.\u20131994.) i od 1994. privatna zaklada Leopold Museuma.<\/p>\n

Uz lanac muzej objavljuje tekst dogovoren u nagodbi iz srpnja 2010. Prema njemu slika je bila osobno vlasni\u0161tvo Lee Bondi Jaray, \u017eidovske trgovkinje umjetninama i vlasnice galerije W\u00fcrthle u Be\u010du. U travnju 1938. bila je prisiljena galeriju predati Friedrichu Welzu, a 1939. pobjegla je pred nacistima u London. Leopold Museum posudio je sliku 1997. njujor\u0161kom Muzeju moderne umjetnosti, a 1999. ameri\u010dka je vlada pokrenula postupak oduzimanja. Okru\u017eni sud u New Yorku utvrdio je 2009. da je slika bila vlasni\u0161tvo Lee Bondi Jaray i da ju je u Be\u010du krajem tridesetih godina ukrao Welz, \u010dlan NSDAP-a, kada je u sklopu \u201earizacije\u201c preuzeo njezinu galeriju. Utvrdio je i da su ameri\u010dke snage sliku nakon rata oduzele Welzu i 1947. predale saveznom uredu za za\u0161titu spomenika, zajedno sa slikama koje je Welz stekao od \u017eidovskog kolekcionara Heinricha Riegera, ubijenog 1942. u logoru Theresienstadt. Ured je 1950. predao djela zastupniku Riegerovih nasljednika i me\u0111u njih uvrstio ovaj portret; nasljednici su ih iste godine prodali Belvederu, a Belvedere je sliku 1954. u zamjenu prepustio Rudolfu Leopoldu. Predmet je 2010. okon\u010dala nagodba koju sa\u017eima zapis ispod; iznos od 19 milijuna dolara objavilo je 20. srpnja 2010. ameri\u010dko savezno tu\u017eiteljstvo za ju\u017eni okrug New Yorka u priop\u0107enju za javnost<\/a>.<\/p>\n

Podrijetlo i dugi spor<\/h3>\n

Podrijetlo se\u017ee od be\u010dke galeristice Lee Bondi Jaray do nacisti\u010dkoga sakuplja\u010da Friedricha Welza, koji ga je 1939. dobio tijekom \u201earizacije\u201c, a poslije do Rudolfa Leopolda. Godine 1998. sliku su, dok je bila posu\u0111ena njujor\u0161kom MoMA-u, zaplijenile ameri\u010dke vlasti; spor je rije\u0161en tek u srpnju 2010., kada je Leopold Museum ostav\u0161tini Bondi platio 19 milijuna dolara i zadr\u017eao djelo.<\/p>\n

Gdje je ovo djelo me\u0111u Schieleovim radovima?<\/h3>\n

Me\u0111u malim drvenim plo\u010dama iz 1912. Najbli\u017ee mu je djelo Autoportret s lampionkama<\/a>, njegov par: ista godina, isti nosa\u010d, gotovo ista mjera i danas ista zbirka, u kojoj ga muzej vodi kao Self-Portrait with Chinese Lantern Plant<\/a> pod inventarnim brojem 454. Iz iste godine i iste zbirke je i slika Kardinal i redovnica (Milovanje)<\/a>, ali naslikana na platnu i znatno ve\u0107a, 70 x 80,5 cm. Godinu ranije, 1911., nastao je Lirski pjesnik<\/a>, a iz 1917. potje\u010de krajolik \u010cetiri stabla, koji je Belvedere 2020. restituirao i koji je danas u privatnom vlasni\u0161tvu. Sva Schieleova umjetni\u010dka djela iz na\u0161e ponude nalaze se u galeriji Egon Schiele<\/a>, a vi\u0161e o umjetnikovu \u017eivotu u na\u0161em \u010dlanku o Egonu Schieleu<\/a>.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno naslikana ina\u010dica?<\/h3>\n

Svako platno uljanim bojama slika slikar, potez po potez \u2013 ne strojni tisak, nego kopija ru\u010dno slikana za va\u0161u narud\u017ebu. Ovdje su dva mjesta najzahtjevnija. Prvo su o\u010di: velike, plave i postavljene malo druk\u010dije nego \u0161to bi ih postavila anatomija; tko ih \u201eispravi\u201c, izgubi upravo ono po \u010demu je lice poznato. Drugo je pozadina, koja nije glatka, nego gra\u0111ena od kratkih ukri\u017eenih poteza; oni moraju ostati vidljivi i u velikom formatu, ina\u010de se iza glave otvori prazan zid. Izvornik je naslikan na drvu, na\u0161a kopija u tehnici ulje na platnu; plo\u010da i napeto platno pona\u0161aju se razli\u010dito i to ne predstavljamo kao istu stvar. Kad je slika gotova, fotografiramo je i \u0161aljemo vam fotografiju na odobrenje, a tek onda kre\u0107e na put. Za ovo djelo jo\u0161 nemamo fotografija iz na\u0161e radionice: snimke iz radionice dodat \u0107emo na ovu stranicu kad ih budemo imali. Kao svaka umjetni\u010dka slika iz na\u0161e radionice, mo\u017ee sti\u0107i napeta na drveni podokvir; to birate kod opcije Podokvir.<\/p>\n

Koja veli\u010dina za koji zid?<\/h3>\n

Kratak odgovor: budu\u0107i da je izvornik tako malen, pri izboru veli\u010dine zapravo odlu\u010dujete koliko blizu treba biti lice. Izvorniku je najbli\u017ea najmanja veli\u010dina, 40 x 32 cm: od njega je samo 2 mm \u0161ira i jednako visoka. Sve su ostale ve\u0107e od izvornika. Iznad komode ili radnog stola pristaju 65 x 52 cm i 75 x 60 cm, u dnevni boravak iznad kau\u010da 100 x 80 cm ili 125 x 100 cm, na velik zid, stubi\u0161te ili u visoku prostoriju 180 x 145 cm i 200 x 160 cm. Slika takve veli\u010dine tra\u017ei udaljenost: izbliza se potezi pozadine \u010ditaju pojedina\u010dno, a lice se sklapa tek s nekoliko metara. Ru\u010dno naslikana slika najbolje visi sa sredi\u0161tem u visini o\u010diju, otprilike 145\u2013150 cm od poda; iznad kau\u010da 15\u201325 cm iznad naslona.<\/p>\n

Veli\u010dina po mjeri, podokvir i okvir<\/h3>\n

Ako va\u0161em zidu ne odgovara nijedna od petnaest veli\u010dina, djelo slikamo po mjeri<\/a>. Ako kod opcije Podokvir odaberete Sa podokvirom, platno sti\u017ee napeto na drveni podokvir, spremno za vje\u0161anje. Na\u0161a 3D aplikacija slu\u017ei samo za izbor okvira, ne za prikaz djela na va\u0161em zidu; prikaz na va\u0161em zidu zasebna je usluga. Okvir birate zasebno i nije obvezan dio narud\u017ebe.<\/p>\n

Dostava i jamstvo<\/h3>\n

Slikamo po narud\u017ebi i dostavljamo u Hrvatsku i jo\u0161 petnaest zemalja Europske unije, me\u0111u njima u Sloveniju, Austriju, Italiju, Ma\u0111arsku i Njema\u010dku. Prije slanja \u0161aljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje. Vrijeme izrade ovisi o veli\u010dini i o optere\u0107enosti radionice. Za svaku narud\u017ebu vrijede na\u0161a Pravila o povratu robe i povratu novca<\/a>.<\/p>\n

\u010cesta pitanja<\/h3>\n

Tko je bila Wally Neuzil?<\/h4>\n

Walburga \u201eWally\u201c Neuzil (1894.\u20131917.) bila je dugogodi\u0161nja partnerica Egona Schielea i nekoliko godina njegov model; kad su se upoznali 1911., imala je 17 godina. Prema zapisu Leopold Museuma ostali su u kontaktu do prolje\u0107a 1915., premda se Schiele ve\u0107 1914. okrenuo svojoj budu\u0107oj supruzi Edith Harms. Umrla je u prosincu 1917. u dobi od 23 godine.<\/p>\n

Kada je Schiele naslikao Portret Wally Neuzil?<\/h4>\n

Nastao je 1912. godine; plo\u010da je dolje lijevo potpisana i datirana \u201eEGON SCHIELE 1912\u201c. Naslikan je uljem na drvu i mjeri samo 32 x 39,8 cm, u vodoravnom formatu.<\/p>\n

Gdje se Portret Wally Neuzil nalazi danas?<\/h4>\n

U Leopold Museumu u Be\u010du, pod inventarnim brojem 453. Njegov par, Schieleov Autoportret s lampionkama iz iste godine, nalazi se u istoj zbirci pod inventarnim brojem 454.<\/p>\n

Za\u0161to je Portret Wally zaplijenjen u New Yorku?<\/h4>\n

Godine 1998., dok je plo\u010da bila posu\u0111ena njujor\u0161kom Muzeju moderne umjetnosti, zaplijenile su je ameri\u010dke vlasti: pripadala je Lei Bondi Jaray, \u017eidovskoj trgovkinji umjetninama u Be\u010du, kojoj ju je krajem tridesetih godina oduzeo Friedrich Welz, \u010dlan NSDAP-a. Spor je zavr\u0161io tek u srpnju 2010. nagodbom u kojoj je Leopold Museum njezinoj ostav\u0161tini platio 19 milijuna dolara i zadr\u017eao djelo. Pri\u010du prikazuje dokumentarni film Portrait of Wally iz 2012.<\/p>\n

\u0160to zna\u010di Portret Wally Neuzil?<\/h4>\n

Prema tuma\u010denju Leopold Museuma govori o bliskosti: isijava intimnost i nje\u017enu naklonost te svjedo\u010di o tijesnoj vezi dvoje zaljubljenih. Schiele ga je naslikao kao pandan svojem autoportretu iz iste godine, tako\u0111er na drvu i gotovo jednake veli\u010dine, pa se dvije plo\u010de \u010ditaju zajedno.<\/p>\n

Je li prikladna za dar?<\/h4>\n

Jest; ako niste sigurni u pogledu veli\u010dine, na raspolaganju je poklon-bon<\/a>.<\/p>\n