{"id":182575,"date":"2026-08-09T15:25:57","date_gmt":"2026-08-09T13:25:57","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=182575"},"modified":"2026-08-09T15:26:34","modified_gmt":"2026-08-09T13:26:34","slug":"seated-man","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/seated-man\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Mu\u0161karac koji sjedi"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Mu\u0161karac koji sjedi \u2013 \u0161to dr\u017ei u ruci i za\u0161to zapis o tome nije slo\u017ean<\/h2>\n

Sjedokos mu\u0161karac sa sijedim brkovima sjedi okrenut prema gledatelju, u tamnom kaputu, bijeloj ko\u0161ulji i crnoj leptir-ma\u0161ni. Obje ruke dr\u017ei na koljenima; pod lijevom \u0161akom le\u017ei presavijen bijeli tiskani list. Lijevo iza njega stoji drvena \u0161krinja preko \u010dijeg je ruba preba\u010deno bijelo platno, desno visi cvjetna zavjesa s plavim i sme\u0111im li\u0161\u0107em, a izme\u0111u njih prote\u017ee se ciglenocrveni zid. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo kasno C\u00e9zanneovo djelo iz 1898. do 1900. godine, koje u izvorniku mjeri 102,5 \u00d7 75,5 centimetara i \u010duva se u Nasjonalgallerietu<\/strong> u Oslu pod brojem NG.M.01287.<\/p>\n

Novine ili knjiga<\/h3>\n

Katalog raisonn\u00e9 za ovo platno navodi devet naslova, a \u010detiri govore o istom predmetu, ali se ne sla\u017eu. L\u2019homme au journal<\/em> zna\u010di mu\u0161karac s novinama, Bauer, Zeitung lesend<\/em> seljak koji \u010dita novine, Lesender Mann<\/em> ka\u017ee samo da \u010dita, a Sitzender Mann mit Buch<\/em> spominje knjigu. Sam trgovac Ambroise Vollard, kod kojega je platno bilo u du\u0107anu, u knjigu je upisao un journal<\/em>, novine. Na platnu predmet le\u017ei plosnato preko lijevoga koljena, presavijen po sredini, bez korica, bez hrpta i bez bloka listova. \u0160to je bilo, zapis ka\u017ee na dva na\u010dina; naslikan je presavijen arak papira, ne uvezan.<\/p>\n

Soba koja se dala nabrojiti<\/h3>\n

Iza mu\u0161karca koji sjedi nije praznina nego to\u010dno poslo\u017een kut. Lijevo je drvena \u0161krinja, koju katalog me\u0111u namje\u0161tajem bilje\u017ei kao coffre<\/em>, s bijelim platnom preba\u010denim preko nje. Desno je zavjesa s cvjetnim uzorkom, koju katalog vodi pod \u010dak tri natuknice: zavjesa, tkanina s plavim i sme\u0111im li\u0161\u0107em te cvjetni tekstil. Zid izme\u0111u njih ciglenocrven je. Upravo ta crvenina dr\u017ei djelo na okupu: sivoplavi se kaput od nje odbija, a ruke ostaju jedine tople, svijetle plohe donje polovice. Mu\u0161karac ni\u0161ta ne pokazuje i ni\u0161ta ne radi \u2013 sjedi uspravno, ruku na koljenima, kako sjedi netko koga su zamolili da sjedne.<\/p>\n

Od Odilona Redona do Osla<\/h3>\n

Prvi poznati vlasnik ovoga platna bio je slikar Odilon Redon<\/strong> u Parizu. Nakon njega imao ga je trgovac Ambroise Vollard, zatim firentinski i pari\u0161ki kolekcionar Egisto Fabbri, a 31. svibnja 1912. preuzeo ga je Paul Cassirer u Berlinu. Od Cassirera se vratilo Vollardu \u2013 koji se u ovom lancu pojavljuje dvaput \u2013 i u o\u017eujku 1918. stiglo je u Oslo. \u0160est vlasnika u ne\u0161to vi\u0161e od dva desetlje\u0107a, a prvi me\u0111u njima bio je \u010dovjek koji je i sam slikao.<\/p>\n

Dar Prijatelja galerije, o\u017eujak 1918.<\/h3>\n

Muzejski zapis uz ovo djelo ne govori samo gdje je nego i kako je dospjelo onamo: dar Prijatelja nacionalne galerije, 1918. Platno dakle nije kupila ustanova iz vlastitih sredstava nego ga je darovalo dru\u0161tvo koje je podupire. Zanimljivo je da su ga u gradu vidjeli ve\u0107 \u010detiri godine ranije: u jesen 1914. bilo je izlo\u017eeno upravo u toj galeriji na izlo\u017ebi Fransk Kunst<\/em>, posu\u0111eno od Vollarda. Grad se tada zvao Kristiania \u2013 Oslo je postao tek 1925. Oboje stoji u zapisu, jedno za drugim.<\/p>\n

Pet gradova prije Osla<\/h3>\n

Prije nego \u0161to je ostalo na sjeveru, platno je nekoliko godina putovalo. U travnju i svibnju 1912. visjelo je u Berlinu kod Paula Cassirera pod brojem 7, kao Lesender Mann<\/em>, posudio ga je Vollard; od 25. svibnja do 30. rujna iste godine bilo je u K\u00f6lnu na izlo\u017ebi Sonderbunda pod brojem 142, ondje pod naslovom Sitzender Mann mit Buch<\/em> \u2013 na tim istim dvjema izlo\u017ebama tada je bio i Seljak u plavoj bluzi<\/a>. Godine 1914. slijedio je Kopenhagen pod brojem 24, zatim Kristiania, a u prolje\u0107e 1917. Stockholm pod brojem 3, gdje ga zapis navodi uz ogradu o identifikaciji. Godine 1936. bilo je u pari\u0161koj Orangeriji pod brojem 89, a 1952. u Chicagu.<\/p>\n

\u0160to je Vollard zapisao uz broj 3868<\/h3>\n

U Vollardovoj skladi\u0161noj knjizi ovo platno nosi broj 3868, a uz njega opis koji sobu obilazi komad po komad: huile; portrait d\u2019homme tenant un journal \u00e0 la main assis et les deux mains sur ses genoux un buffet fond rideaux<\/em> \u2013 ulje; portret mu\u0161karca koji dr\u017ei novine u ruci, sjedi s objema rukama na koljenima, kredenac, u pozadini zavjese. Uz to stoje mjera 104 \u00d7 76 centimetara i cijena od 200 franaka. Sve \u0161to je trgovac nabrojio nalazi se na platnu: ruke na koljenima, \u0161krinja, zavjese. U polju za osobe katalog portretiranomu ne daje ime \u2013 bilje\u017ei samo da nije poznat.<\/p>\n

Ovo djelo ima neobi\u010dno mirnu te\u017einu: jedan jedini \u010dovjek koji sjedi, dvije boje iz zida i tkanina, nikakva zbivanja. Zato dobro stoji u prostoru u kojem se dulje zadr\u017eavamo \u2013 u blagovaonici, knji\u017enici, prijamnoj sobi. Slikamo ga u petnaest veli\u010dina, od 41 \u00d7 55 do 133 \u00d7 180 centimetara, me\u0111umjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Me\u0111u kasne portrete idu i Portret Gustavea Geffroya<\/a> te \u017dena s posudom za kavu<\/a>.<\/p>\n