{"id":182884,"date":"2026-08-09T16:11:21","date_gmt":"2026-08-09T14:11:21","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=182884"},"modified":"2026-08-09T16:12:10","modified_gmt":"2026-08-09T14:12:10","slug":"mont-sainte-victoire-seen-from-bibemus","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/mont-sainte-victoire-seen-from-bibemus\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Planina Sainte-Victoire vi\u0111ena iz Bib\u00e9musa"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Planina Sainte-Victoire vi\u0111ena iz Bib\u00e9musa \u2013 platno koje su kupile dvije sestre iz Baltimorea<\/h2>\n

U prvom planu stoje oker blokovi kamenoloma, rezani u ravne plohe, a na njima raste nisko zeleno grmlje; zdesna se bor s tankom, tamnom granom penje cijelom visinom platna. Iza kamenoloma di\u017ee se sivoplava masa planine Sainte-Victoire s o\u0161trim grebenom, a nad njom plavo nebo. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo C\u00e9zanneovo djelo iz otprilike 1897. godine, koje u izvorniku mjeri 65,1 \u00d7 81,3 centimetara i \u010duva se u Baltimore Museum of Art<\/strong> pod inventarnim brojem 1950.196.<\/p>\n

Claribel i Etta Cone<\/h3>\n

Muzejski zapis uz ovo platno ne zavr\u0161ava imenom ustanove: navodi zbirku Cone, koju su sastavile dr. Claribel Cone i gospo\u0111ica Etta Cone iz Baltimorea<\/em>. Claribel Cone (1864.\u20131929.) bila je po struci lije\u010dnica, Etta Cone (1870.\u20131949.) pijanistica. Izme\u0111u 1906. i 1949. stekle su vi\u0161e od sedamsto djela Henrija Matissea, a njihova je zbirka narasla na oko tri tisu\u0107e predmeta. Ovo je platno 2. srpnja 1925. kupila Claribel. Zbirka je 1950. do\u0161la u Baltimore Museum of Art<\/strong> kao ostav\u0161tina Ette Cone, a krilo nazvano po sestrama otvoreno je 23. velja\u010de 1957.<\/p>\n

Od Vollarda do Baltimorea<\/h3>\n

Prvi poznati vlasnik bio je trgovac Ambroise Vollard<\/strong> u Parizu. Nakon njega platno je do\u0161lo pari\u0161kom kolekcionaru Mauriceu Gangnatu, koji ga je i posu\u0111ivao za izlo\u017ebe. Na rasprodaji Gangnatove zbirke preuzela ga je Galerie Bernheim-Jeune, a tjedan dana poslije Claribel Cone. Godine 1950. pre\u0161lo je u Baltimore Museum of Art, gdje nosi broj 1950.196 \u2013 prve dvije znamenke govore godinu u kojoj je muzej primio zbirku.<\/p>\n

Sedam dana od dra\u017ebene dvorane<\/h3>\n

Datumi u provenijenciji neobi\u010dno su blizu jedan drugomu. Dana 25. lipnja 1925. platno je prodano na rasprodaji Gangnatove zbirke u pari\u0161kom H\u00f4telu Drouot<\/strong> pod brojem 162, i istoga ga je dana preuzela Galerie Bernheim-Jeune. Ve\u0107 2. srpnja 1925., dakle sedam dana poslije, vodilo se na ime dr. Claribel Cone u Baltimoreu. Izme\u0111u pari\u0161ke dra\u017ebene dvorane i ameri\u010dke zbirke pro\u0161ao je jedan jedini tjedan.<\/p>\n

Bib\u00e9mus \u2013 mjesto koje stoji u naslovu<\/h3>\n

Katalog raisonn\u00e9 uz ovo platno me\u0111u mjestima navodi Bib\u00e9mus<\/em>, a me\u0111u prirodnim motivima planinu Sainte-Victoire, bor, stijene i drve\u0107e. Bib\u00e9mus je kamenolom isto\u010dno od Aixa, a naslov ka\u017ee da je pogled na planinu uzet upravo odande: ne iz otvorena krajolika nego izme\u0111u rezanih zidova. Zato je prvi plan tako neobi\u010dan: ono \u0161to bi drugdje bila livada ili polje ovdje su blokovi oker kamena koje je ostavilo kopanje, a boja toga kamena temeljna je boja cijeloga djela.<\/p>\n

Kako je sagra\u0111ena stijena<\/h3>\n

Kamen je naslikan kao niz ravnih, gotovo pravokutnih ploha, postavljenih jedna uz drugu; jedan jedini potez \u010desto pokriva cijeli zid bloka, tako da se stijene \u010ditaju kao zidovi, a ne kao prirodni lomovi. Zelenilo je pak nano\u0161eno kratkim, oblim dodirima. Planina u pozadini sastoji se od istih ploha kao kamenolom, samo u sivoplavom, i upravo se zato prvi plan i vrh doimaju kao jedno tijelo vi\u0111eno dvaput. U Vollardovoj skladi\u0161noj knjizi platno je pod brojem 3479 opisano kao \u201eulje; u prvom planu blokovi crvenih stijena na kojima raste zeleno grmlje, u pozadini planina Ste Victoire\u201d, a uz to stoje mjera 65 \u00d7 81 centimetara i cijena od 200 franaka.<\/p>\n

Najprije izlo\u017eeno kao \u201estjenovita planina\u201d<\/h3>\n

U listopadu 1907. platno je bilo na C\u00e9zanneovoj retrospektivi u Salon d\u2019Automne u pari\u0161kom Grand Palaisu pod brojem 39, i to pod naslovom La Montagne rocheuse<\/em>, stjenovita planina; posudio ga je Gangnat. Nakon dolaska u Baltimore bilo je 1949. na izlo\u017ebi izbora iz zbirke Cone, 1950. i 1951. u Philadelphiji na izlo\u017ebi Diamond Jubilee<\/em> pod brojem 86, 1951. ponovno u Baltimoreu, a 1952. u Chicagu pod brojem 108, odakle je otputovalo u njujor\u0161ki Metropolitan Museum of Art.<\/p>\n

Ovo je svijetao, prostran krajolik sna\u017ena vodoravnog tijeka, pa dobro podnosi velik zid i odmak \u2013 iznad kau\u010da ili u hodniku, gdje ga se vidi izdaleka. Slikamo ga u petnaest veli\u010dina, od 50 \u00d7 40 do 180 \u00d7 143 centimetara, me\u0111umjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Isti motiv nosi i Planina Sainte-Victoire<\/a>, a iz okolice Aixa dolaze Jas de Bouffan, ribnjak<\/a> i Topole<\/a>.<\/p>\n