{"id":183190,"date":"2026-08-09T16:53:10","date_gmt":"2026-08-09T14:53:10","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=183190"},"modified":"2026-08-09T16:53:35","modified_gmt":"2026-08-09T14:53:35","slug":"the-bay-of-marseille-seen-from-lestaque","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/the-bay-of-marseille-seen-from-lestaque\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Marsejski zaljev vi\u0111en iz L’Estaquea"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Marsejski zaljev vi\u0111en iz L\u2019Estaquea \u2013 selo, more i tvorni\u010dki dimnjak<\/h2>\n

U donjoj tre\u0107ini platna zbijaju se oker i crveni krovovi sela, a me\u0111u njima se di\u017ee visok, uzak tvorni\u010dki dimnjak. Nad krovovima otvara se tamnoplava ploha zaljeva, tako mirna da izgleda kao zid, a ne kao voda. Iza nje prote\u017eu se niske planine u sivoplavoj i ljubi\u010dastoj boji, a nad njima svijetlo nebo. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo C\u00e9zanneovo djelo iz otprilike 1885. godine, koje u izvorniku mjeri 80,2 \u00d7 100,6 centimetara i \u010duva se u Art Institute of Chicago<\/strong> pod inventarnim brojem 1933.1116.<\/p>\n

L\u2019Estaque<\/h3>\n

Katalog raisonn\u00e9 za ovo platno navodi dva mjesta: L\u2019Estaque<\/em> i Marseille<\/em>. L\u2019Estaque je tada bio ribarsko i industrijsko naselje na sjeverozapadnom rubu marsejskoga zaljeva, a danas je dio samoga grada. Slikar se ondje vra\u0107ao godinama i zaljev slikao odozgo, s padine iznad krovova. Upravo to stalno motri\u0161te daje svim tim platnima istu trodijelnu gra\u0111u: krovovi dolje, voda u sredini, planine gore \u2013 tri vodoravna pojasa polo\u017eena jedan nad drugi bez prijelaza. Katalog me\u0111u mjestima navodi i Marseille, jer se na suprotnoj obali prostire sam grad sa svojom lukom, samo predaleko da bi se razlomio na zgrade; ono \u0161to se odande vidi jedva je jedan uzak, svijetao pojas pred podno\u017ejem planina.<\/p>\n

Plavetnilo koje stoji uspravno<\/h3>\n

Najneobi\u010dnija je stvar na ovom platnu more. Naslikano je kao jedinstvena, gotovo neprekinuta plava ploha, bez valova, bez odsjaja i bez svjetlosnih tragova koji bi je otvarali u dubinu. Zato ne uzmi\u010de natrag nego stoji uspravno u djelu, kao zid boje izme\u0111u krovova i planina. Krovovi dolje, naprotiv, razlomljeni su u desetke malih oker i crvenih ploha, a planine gore jedan su potez za drugim. Djelo se tako sastoji od triju posve razli\u010ditih na\u010dina nano\u0161enja boje koji se dodiruju bez ruba.<\/p>\n

Prva posudbena izlo\u017eba njujor\u0161ke MoMA-e<\/h3>\n

U studenome 1929. ovo je platno bilo u New Yorku, na izlo\u017ebi naslovljenoj The museum\u2019s first loan exhibition: C\u00e9zanne, Gauguin, Seurat, van Gogh<\/em> \u2013 prvoj posudbenoj izlo\u017ebi Museum of Modern Art<\/strong>, otvorenoj 8. studenoga i zatvorenoj 7. prosinca. Djelo je nosilo broj 18, pod naslovom Landscape at Estaque<\/em>, u posudbi Art Institute of Chicago. Osamnaest godina prije, u listopadu i studenome 1911., bilo je u Amsterdamu na me\u0111unarodnoj izlo\u017ebi Moderne Kunstkring u Stedelijk Museumu, tada jo\u0161 kao dio Hoogendijkove zbirke.<\/p>\n

Vollard, Amsterdam, Chicago<\/h3>\n

Prvi poznati vlasnik bio je trgovac Ambroise Vollard<\/strong> u Parizu. Nakon njega platno je do\u0161lo nizozemskomu kolekcionaru Cornelisu Hoogendijku u Amsterdam, 1920. Paulu Rosenbergu u Pariz, a zatim supru\u017enicima Martinu A. Ryersonu u Chicago. Godine 1933. pre\u0161lo je u Art Institute of Chicago, koji ga vodi pod imenom njihove zbirke; prve dvije znamenke inventarnoga broja 1933.1116 godina su toga prijelaza.<\/p>\n

Godina 1933. u Chicagu<\/h3>\n

Iste godine kada je u\u0161lo u muzej, platno je i izlo\u017eeno: od 1. lipnja do 1. studenoga 1933. na izlo\u017ebi A Century of Progress<\/em> u Art Institute of Chicago pod brojem 309, i ponovno 1934. u nastavku iste priredbe. Izlo\u017eba je pratila svjetsku izlo\u017ebu koja se te godine odr\u017eavala u gradu. Djelo je dakle odmah izi\u0161lo pred publiku, a ne nakon godina u \u010duvaonici.<\/p>\n

Dimnjak koji katalog ubraja me\u0111u motive<\/h3>\n

Me\u0111u natuknicama za ovo platno katalog uz zaljev, more, planine i ku\u0107e navodi i tvorni\u010dki dimnjak<\/em>. To nije pojedinost koju bi trebalo tra\u017eiti: dimnjak stoji gotovo na sredini donje polovice i najvi\u0161i je okomiti element me\u0111u krovovima. U krajoliku koji ina\u010de gledamo kao mediteranski vidik stoji dakle industrijsko postrojenje \u2013 a katalog ga bilje\u017ei kao ravnopravan motiv, ne kao smetnju. Za amsterdamsku izlo\u017ebu 1911. zapis uostalom ne \u010duva broj katalo\u0161ke jedinice, nego samo podatak da je djelo stiglo iz Hoogendijkove zbirke.<\/p>\n

Ovo je \u0161iroko, mirno platno sa sna\u017enim plavetnilom koje u prostoru djeluje kao prozor. Birati se mo\u017ee me\u0111u petnaest veli\u010dina, od 50 \u00d7 40 do 180 \u00d7 143 centimetara; me\u0111umjere napinjemo po mjeri, a kako \u0107e djelo izgledati na zidu, pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Me\u0111u provansalskim krajolicima su i Planina Sainte-Victoire vi\u0111ena iz Bib\u00e9musa<\/a>, Planina Sainte-Victoire i Ch\u00e2teau Noir<\/a> te Topole<\/a>.<\/p>\n