{"id":183292,"date":"2026-08-09T17:08:51","date_gmt":"2026-08-09T15:08:51","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=183292"},"modified":"2026-08-09T17:09:22","modified_gmt":"2026-08-09T15:09:22","slug":"the-bibemus-quarry","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/the-bibemus-quarry\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Kamenolom Bib\u00e9mus"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Kamenolom Bib\u00e9mus \u2013 platno koje je napustilo muzej i vratilo mu se<\/h2>\n

Platno je gotovo u cijelosti ispunjeno kamenom. Strme crvenonaran\u010daste stijene kamenoloma razrezane su u ravne plohe koje se di\u017eu jedna nad drugom poput zidova; me\u0111u njima i nad njima stoje tamnozeleni borovi i nisko grmlje. Gore ostaje tek uzak pojas plavoga neba. Obzora nema \u2013 pogled ne izlazi iz jame. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo C\u00e9zanneovo platno nastalo oko 1895. godine. godine, koje u izvorniku mjeri 65 \u00d7 81 centimetar i \u010duva se u Museum Folkwang<\/strong> u Essenu pod brojem G 342.<\/p>\n

Oti\u0161lo i 1964. se vratilo<\/h3>\n

Provenijencija ovoga platna zavr\u0161ava neobi\u010dno: istim muzejem kojim je neko\u0107 ve\u0107 i po\u010dela. Djelo je pripadalo Karlu Ernstu Osthausu<\/strong> u Hagenu, a zatim hagenskomu Museum Folkwangu. Poslije ga nalazimo kod Siegfrieda Kramarskoga u New Yorku, 1964. kod Waltera Feilchenfeldta u Z\u00fcrichu, a iste ga godine ponovno preuzima Museum Folkwang \u2013 ovaj put u Essenu. Muzej je dakle platno imao, izgubio ga i nakon desetlje\u0107a otkupio natrag, u drugom gradu nego prvi put. Za\u0161to je oti\u0161lo, u pregledanom zapisu nije navedeno, i mi to ne\u0107emo dopisivati; navedeni su samo put i godina povratka.<\/p>\n

Od Vollarda do baruna i natrag<\/h3>\n

Prije Hagena platno je pripadalo trgovcu Ambroiseu Vollardu<\/strong> u Parizu, zatim barunu Denysu Cochinu, tako\u0111er u Parizu, i 20. listopada 1904. ponovno Vollardu. Trgovac se u ovom lancu pojavljuje dvaput, \u0161to zna\u010di da je djelo jednom prodao, a poslije ga otkupio natrag \u2013 jednako kao \u0161to je poslije u\u010dinio i muzej. Tek je od Vollarda platno oti\u0161lo u Njema\u010dku, Osthausu, koji je bio me\u0111u prvim njema\u010dkim kolekcionarima francuskoga modernog slikarstva.<\/p>\n

\u0160est platna s istim mjestom u naslovu<\/h3>\n

Kamenolom Bib\u00e9mus u katalogu raisonn\u00e9 ne pojavljuje se jednom nego vi\u0161e puta. Pod naslovom La Carri\u00e8re de Bib\u00e9mus<\/em> zabilje\u017eena su \u010dak \u010detiri razli\u010dita platna: ovo, veliko 65 \u00d7 81 centimetar, u Essenu; jedno od 92 \u00d7 73 centimetra u Barnes Foundationu u Philadelphiji; jedno od 65 \u00d7 54 centimetra u privatnom vlasni\u0161tvu; i jedno od 65 \u00d7 54 centimetra u Nelson-Atkins Museum of Art u Kansas Cityju. Uz njih katalog navodi jo\u0161 Dans la carri\u00e8re de Bib\u00e9mus<\/em> i djelo naslovljeno Bib\u00e9mus<\/em> u Barnes Foundationu. Upravo zbog toga mno\u0161tva jedini je pouzdan znak prepoznavanja kod ovoga motiva muzejski inventarni broj, a ne omjer stranica.<\/p>\n

Kamen naslikan kao zidanje<\/h3>\n

Boja je nanesena u \u0161irokim, ravnim plohama koje se me\u0111usobno ne mije\u0161aju: svaki je zid kamenoloma sagra\u0111en od nekoliko poteza polo\u017eenih jedan uz drugi, i upravo se zato stijena \u010dita kao zidanje, a ne kao prirodni lom. Crvena i naran\u010dasta ovdje su gotovo ravnopravne sa zelenom; me\u0111u njima nema prijelazne boje nego se dodiruju izravno, \u0161to djelu daje tvrdo\u0107u. Borovi nisu naslikani kao kro\u0161nje nego kao tamne mase koje zatvaraju praznine me\u0111u stijenama. Budu\u0107i da osim uskoga pojasa gore nema ni neba ni obzora, cijela se dubina djela odigrava u nekoliko metara pred gledateljem.<\/p>\n

Hagen, Pariz, New York<\/h3>\n

U srpnju 1912. platno je bilo izlo\u017eeno u Museum Folkwang u Hagenu pod brojem 114. U o\u017eujku i travnju 1939. bilo je u Parizu, u Grand Palaisu, na pedesetoj izlo\u017ebi Soci\u00e9t\u00e9 des artistes ind\u00e9pendants posve\u0107enoj stotoj obljetnici slikareva ro\u0111enja \u2013 i ondje je prikazano hors catalogue<\/em>, izvan kataloga. Godine 1948. u New Yorku izlo\u017eio ga je Wildenstein pod naslovom Six Masters of Post-Impressionism<\/em> pod brojem 10, u posudbi Kramarskoga; 1952. bilo je u Art Institute of Chicago pod brojem 107, a zatim u Metropolitanu, dok je 1958. ponovno bilo u Metropolitanu.<\/p>\n

\u0160to je Vollard upisao uz broj 3987<\/h3>\n

U Vollardovoj skladi\u0161noj knjizi ovo platno nosi broj 3987, a uz njega opis od to\u010dno sedam rije\u010di: huile; rocher rouge avec quelques arbres verts<\/em> \u2013 ulje; crvena stijena s nekoliko zelenih stabala. Uz to stoje mjera 64 \u00d7 79 centimetara i cijena od 200 franaka. Opis je \u0161krt, ali to\u010dan: na platnu doista nema ni\u010dega drugoga. I sam katalog me\u0111u prirodnim motivima za ovo djelo navodi jednu jedinu natuknicu, stijene<\/em>.<\/p>\n

Ovo je platno sna\u017ene, tople boje i zatvorene kompozicije, pa dobro djeluje na zidu kojemu nedostaje te\u017eina \u2013 primjerice nasuprot prozoru ili u prostoru sa svijetlim namje\u0161tajem. Petnaest je mjera na raspolaganju, od 50 \u00d7 40 do 180 \u00d7 145 centimetara, me\u0111umjere izra\u0111ujemo po mjeri, a izgled u okviru unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Iz istoga krajolika potje\u010du i Planina Sainte-Victoire vi\u0111ena iz Bib\u00e9musa<\/a>, Planina Sainte-Victoire i Ch\u00e2teau Noir<\/a> te Marsejski zaljev vi\u0111en iz L\u2019Estaquea<\/a>.<\/p>\n