{"id":183496,"date":"2026-08-09T17:31:46","date_gmt":"2026-08-09T15:31:46","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=183496"},"modified":"2026-08-09T17:32:23","modified_gmt":"2026-08-09T15:32:23","slug":"the-village-of-gardanne","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/the-village-of-gardanne\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Selo Gardanne"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Selo Gardanne \u2013 platno zaplijenjeno kao neprijateljska imovina<\/h2>\n

Ku\u0107e se stepenasto uspinju bre\u017euljkom, jedna nad drugom: oker i crvenkasti zidovi, ravni krovovi, me\u0111u njima uske sjene. Na vrhu stoji zvonik, jedini okomiti naglasak cijele gornje polovice. Dolje se prote\u017ee pojas zelenoga drve\u0107a, a iza njega blijedoplava brda. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo C\u00e9zanneovo djelo iz 1885. i 1886. godine, koje u izvorniku mjeri 92,1 \u00d7 73,2 centimetra i \u010duva se u Brooklyn Museum of Art<\/strong> pod inventarnim brojem 23.105.<\/p>\n

Zaplijenjeno kao neprijateljska imovina<\/h3>\n

U provenijenciji ovoga platna stoji re\u010denica kakva se uz C\u00e9zanneovo djelo rijetko \u010dita. Nakon njema\u010dkoga kolekcionara Gottlieba Friedricha Rebera djelo je do\u0161lo dr. Hansu Wendlandu u Berlin i Pariz, a uz njegovo ime zapis bilje\u017ei: zaplijenjeno kao neprijateljska imovina<\/em>. Slijedi rasprodaja: S\u00e9questre Wendland<\/em> u pari\u0161kom H\u00f4telu Drouot<\/strong> 24. velja\u010de 1922., gdje je platno nosilo broj 209. \u0160to se dogodilo i za\u0161to, zapis ne obja\u0161njava vi\u0161e nego \u0161to je ovdje navedeno, pa ni mi ne\u0107emo dopisivati obja\u0161njenje \u2013 navedeni su ime, napomena, datum i broj.<\/p>\n

Od Vollarda do Brooklyna<\/h3>\n

Prvi poznati vlasnik bio je trgovac Ambroise Vollard<\/strong> u Parizu. Dana 7. svibnja 1913. platno je kupio Gottlieb Friedrich Reber u Barmenu, nakon njega imao ga je Hans Wendland, a nakon dra\u017ebe 1922. Galerie Durand-Ruel u Parizu i New Yorku. Od Durand-Ruela dospjelo je u Brooklyn Museum of Art<\/strong>, gdje je i danas. Put dakle vodi iz pari\u0161koga du\u0107ana u njema\u010dku zbirku, kroz zapljenu i rasprodaju u Parizu te preko oceana u ameri\u010dki muzej.<\/p>\n

Izlo\u017eeno pod imenom drugoga grada<\/h3>\n

Katalog raisonn\u00e9 za ovo platno navodi devet naslova, me\u0111u njima dva koja ne imenuju Gardanne nego posve drugo mjesto: Avignon<\/em> i Paysage de l\u2019Estaque<\/em>. Prvi nije samo zabilje\u017een u katalogu nego je i bio u uporabi: u svibnju i lipnju 1913. djelo je izlo\u017eeno u Darmstadtu na izlo\u017ebi Reberove zbirke pod brojem 16, i to upravo pod naslovom Avignon<\/em>. Tek ga 1934. u Philadelphiji nalazimo kao The Village of Gardanne<\/em>, u posudbi Brooklyn Museuma. Zapis dakle \u010duva sje\u0107anje na to da selo neko vrijeme nije bilo prepoznato.<\/p>\n

Ku\u0107e kao blokovi<\/h3>\n

Selo je naslikano bez pojedinosti: nema pravih prozora, nema vrata, nema ljudi. Svaka je ku\u0107a nekoliko ravnih ploha oker, ru\u017ei\u010daste ili sive boje, postavljenih jedna uz drugu, i upravo zato \u0161to ih razdvajaju samo tanke tamne crte, cijeli se bre\u017euljak \u010dita kao slo\u017eena masa, a ne kao mno\u0161tvo zgrada. Zvonik na vrhu jedini je element koji prekida to slaganje. Donji pojas drve\u0107a, naprotiv, mekan je i nemiran, a gornji pojas brda tako blijed da se gotovo stapa s nebom \u2013 selo ostaje jedina \u010dvrsta stvar na platnu.<\/p>\n

Darmstadt, Philadelphia, Toledo<\/h3>\n

Uz darmstadtsku izlo\u017ebu 1913., platno je u studenome i prosincu 1934. bilo u Pennsylvania Museum of Art u Philadelphiji pod brojem 15, a u studenome i prosincu 1936. u Toledo Museum of Art u Ohiju na izlo\u017ebi C\u00e9zanne and Gauguin<\/em> pod brojem 21; oba puta posudio ga je Brooklyn Museum. Godine 1937. bilo je u Portlandu, a zatim u San Franciscu na izlo\u017ebi Paul C\u00e9zanne: Exhibition of Paintings, Water-colors, Drawings and Prints<\/em>. U ameri\u010dkim tridesetima ovo je platno dakle \u010desto bilo na putu.<\/p>\n

\u0160to je Vollard zapisao uz broj 3877<\/h3>\n

Trgov\u010dev opis neobi\u010dno je pripovjedan: huile; tout un petit village avec des maisons rouges et des arbres, au loin on aper\u00e7oit la montagne<\/em> \u2013 ulje; cijelo malo selo s crvenim ku\u0107ama i drve\u0107em, u daljini se opa\u017ea planina. Uz to stoje mjera 92 \u00d7 73 centimetra i cijena od 200 franaka. Vollard je dakle opisao i ono \u0161to je najte\u017ee vidjeti: blijeda brda u pozadini. Katalog me\u0111u motivima navodi ku\u0107e i zvonik<\/em>, a to su to\u010dno dva elementa od kojih je selo sastavljeno.<\/p>\n

Uspravna seoska veduta u toplim oker tonovima dobro se snalazi u prostoru s bijelim ili pje\u0161\u010danim zidom, gdje boja ku\u0107a dolazi do izra\u017eaja. Slikamo je u petnaest veli\u010dina, od 40 \u00d7 50 do 144 \u00d7 180 centimetara, me\u0111umjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Iz istoga krajolika potje\u010du i Marsejski zaljev vi\u0111en iz L\u2019Estaquea<\/a>, Crvena stijena<\/a> i Planina Sainte-Victoire vi\u0111ena iz Bib\u00e9musa<\/a>.<\/p>\n