{"id":183598,"date":"2026-08-09T17:43:08","date_gmt":"2026-08-09T15:43:08","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=183598"},"modified":"2026-08-09T17:43:40","modified_gmt":"2026-08-09T15:43:40","slug":"turn-in-the-road","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/turn-in-the-road\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Zavoj ceste u Auvers-sur-Oiseu"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Zavoj ceste u Auvers-sur-Oiseu \u2013 platno koje se desetlje\u0107ima izlagalo pod imenom pogre\u0161ne pokrajine<\/h2>\n

Blijedo oker cesta dolazi iz donjega lijevog kuta, zavija udesno i nestaje iza niskoga kamenog zida. Iza zida di\u017eu se seoske ku\u0107e sa sivim i sme\u0107kastim krovovima, a oko njih stoji drve\u0107e u zelenoj, maslinastoj i sme\u0111oj boji. Neba ima tek ne\u0161to nad krovovima. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo C\u00e9zanneovo djelo iz otprilike 1881. godine, koje u izvorniku mjeri 60 \u00d7 73 centimetra i \u010duva se u bostonskom Museum of Fine Arts<\/strong> pod inventarnim brojem 48.525.<\/p>\n

\u010cetiri ameri\u010dke izlo\u017ebe, jedan jedini pogre\u0161an naslov<\/h3>\n

U sije\u010dnju 1928. platno je bilo u New Yorku kod Wildensteina na izlo\u017ebi Paul C\u00e9zanne<\/em> pod brojem 14, u posudbi bostonskoga kolekcionara Johna T. Spauldinga. U o\u017eujku i travnju 1929. bilo je u Fogg Art Museumu u Cambridgeu kraj Bostona pod brojem 5 s tablom XXIII, a od lipnja do studenoga 1934. u Art Institute of Chicago na izlo\u017ebi A Century of Progress<\/em> pod brojem 292. Izme\u0111u toga dvaput je izlo\u017eeno i u bostonskom Museum of Fine Arts, 1929. te 1931. i 1932. Svaki ga je put posudio Spaulding \u2013 i svaki je put u katalogu stajalo isto, pogre\u0161no ime mjesta.<\/p>\n

Aix ili Auvers<\/h3>\n

Naslovi pod kojima je platno putovalo Amerikom glasili su Environs d\u2019Aix<\/em>, Environs d\u2019Aix-en-Provence<\/em> i Environs of Aix<\/em> \u2013 okolica Aixa. Mjesto na platnu, me\u0111utim, nije Aix. Katalog raisonn\u00e9 me\u0111u mjestima navodi Auvers-sur-Oise<\/em> i Valhermeil<\/em>, oba u sjevernoj Francuskoj<\/strong>, sjeverozapadno od Pariza; Aix le\u017ei u Provansi, kojih sedamsto kilometara ju\u017enije. Naslov dakle nije proma\u0161io selo nego kraj dr\u017eave. Tek puni naslov koji katalog danas rabi \u2013 La Route tournante (rue des Roches au Valhermeil, Auvers-sur-Oise)<\/em> \u2013 imenuje \u010dak i ulicu.<\/p>\n

Devet vlasnika, dvojica s upitnikom<\/h3>\n

Provenijencija po\u010dinje imenom u zagradi i s upitnikom: (Julien-Fran\u00e7ois Tanguy, Pariz?)<\/em>. Pouzdano je platno pripadalo kriti\u010daru i kolekcionaru Th\u00e9odoreu Duretu<\/strong> u Parizu; na rasprodaji njegove zbirke u Galerie G. Petit 19. o\u017eujka 1894. djelo je nosilo broj 3. Slijede slikar Paul-C\u00e9sar Helleu, opet s upitnikom Ambroise Vollard, zatim Claude Monet<\/strong>, koji ga je stekao 10. svibnja 1907., i nakon njega njegov sin Michel Monet u Givernyju. Poslije su ga imali Paul Rosenberg, galerije Wildenstein u New Yorku i od 1927. John T. Spaulding u Bostonu, \u010dija ga je ostav\u0161tina 1948. dovela u Museum of Fine Arts.<\/p>\n

Dra\u017eba 1894.<\/h3>\n

Rasprodaja Duretove zbirke 19. o\u017eujka 1894. u cijeloj je provenijenciji jedini to\u010dno datirani prijelaz s brojem katalo\u0161ke jedinice: platno je ondje bilo tre\u0107e. Duret je bio pisac i zagovornik impresionista, a njegova je rasprodaja bila jedan od onih doga\u0111aja nakon kojih su se djela iz kruga naklonjenih pisaca raspr\u0161ila me\u0111u kolekcionare. Kupca zapis ne imenuje; sljede\u0107e je ime u lancu Helleuovo.<\/p>\n

Cesta kojom se ne mo\u017ee pro\u0107i<\/h3>\n

Kompozicija je istodobno jednostavna i neobi\u010dna. Cesta zavija i nestaje iza zida \u2013 gledatelj ne vidi kamo vodi i ne mo\u017ee je pogledom slijediti dalje. Zid je naslikan kao jedan jedini svijetli pojas, a ku\u0107e iza njega kao blokovi postavljeni jedan uz drugi, bez perspektivnoga smanjivanja. Drve\u0107e nije naslikano kao pojedina\u010dne kro\u0161nje nego kao guste mase koje zatvaraju prostor nad ku\u0107ama. Zato djelo djeluje zatvoreno: u njemu nema vidika nego samo komad seoskoga puta i ono \u0161to ga okru\u017euje.<\/p>\n

Zavoj kao natuknica<\/h3>\n

Me\u0111u motivima katalog za ovo platno ne navodi samo ku\u0107e, cestu i zid nego posebno i route tournante<\/em>, cestu koja zavija, kao samostalnu natuknicu. To nije slu\u010dajno: isti motiv stoji u naslovu vi\u0161e C\u00e9zanneovih djela i katalog ga vodi kao temu koja se ponavlja. Me\u0111u njima je i platno istih mjera, 60 \u00d7 73 centimetra, koje je tako\u0111er u Bostonu, ali u drugoj zbirci \u2013 zbog \u010dega kod ovoga motiva omjer stranica ne govori ni\u0161ta, a razlikuje tek muzejski inventarni broj.<\/p>\n

Mirna zelena i oker ljestvica \u010dini ovo platno prikladnim za dnevni boravak ili blagovaonicu, gdje djelo ne treba vikati. Dostupno je u petnaest veli\u010dina, od 50 \u00d7 41 do 180 \u00d7 149 centimetara, sve su mjere u centimetrima; me\u0111umjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Iz istoga sela potje\u010de Ku\u0107a obje\u0161enoga u Auvers-sur-Oiseu<\/a>, a s juga Selo Gardanne<\/a> i Crvena stijena<\/a>.<\/p>\n