{"id":183904,"date":"2026-08-09T18:17:28","date_gmt":"2026-08-09T16:17:28","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=183904"},"modified":"2026-08-09T18:18:02","modified_gmt":"2026-08-09T16:18:02","slug":"houses-in-provence-the-riaux-valley","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/houses-in-provence-the-riaux-valley\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Ku\u0107e u Provansi, dolina Riaux"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Ku\u0107e u Provansi, dolina Riaux \u2013 platno kod kojega katalog proturje\u010di sam sebi<\/h2>\n

Dvije oker ku\u0107e s crvenkastim krovovima stoje u gornjoj polovici platna, okru\u017eene padinama naslikanima usporednim kosim potezima u zelenoj, oker i plavkastoj boji. Dolje se cijelom \u0161irinom prote\u017ee svijetao put. Nebo gore sivoplavo je i zauzima tek uzak pojas. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi ovo C\u00e9zanneovo djelo iz otprilike 1883. godine, koje u izvorniku mjeri 65 \u00d7 81,3 centimetra i \u010duva se u washingtonskoj National Gallery of Art<\/strong> pod brojem 1973.68.1.<\/p>\n

Uglata zagrada u katalogu<\/h3>\n

Uz izlo\u017ebu odr\u017eanu u travnju i svibnju 1920. u Pennsylvania Academy of Fine Arts u Philadelphiji katalog raisonn\u00e9 navodi djelo pod brojem 57, s naslovom The Mountain<\/em>, i dodaje da ga je posudio de Zayas. Odmah zatim, me\u0111utim, u uglatoj zagradi stoji napomena prire\u0111iva\u010da: to mora biti pogre\u0161no; Fabbri je bio vlasnik cijelo vrijeme venecijanskoga bijenala, a ono je do\u0161lo poslije<\/em>. Zapis dakle sam upozorava da se dva njegova vlastita podatka ne sla\u017eu.<\/p>\n

Dvije izlo\u017ebe koje se preklapaju<\/h3>\n

Proturje\u010dje se \u010dita iz datuma. Venecijanski bijenale, na kojem je platno bilo pod brojem 11 i s naslovom Gardanne<\/em>, trajao je od 15. travnja do 31. listopada 1920., a posudio ga je Egisto Fabbri<\/strong>. Izlo\u017eba u Philadelphiji trajala je od 17. travnja do 9. svibnja 1920. \u2013 dakle u isto vrijeme \u2013 i ondje ga je navodno posudio de Zayas. Jedno djelo, dva grada, isti tjedni i dva razli\u010dita posuditelja. Koji je podatak to\u010dan, katalog ne presu\u0111uje, pa ne\u0107emo ni mi; napomena stoji onako kako stoji.<\/p>\n

Osam vlasnika i dra\u017eba 1965.<\/h3>\n

Provenijencija po\u010dinje upitnikom uz Ambroisea Vollarda<\/strong>, a zatim navodi Egista Fabbrija u Firenci, Paula Rosenberga u Parizu i New Yorku od studenoga 1928., supru\u017enike Mariusa de Zayasa u Stamfordu i Virginiju Harrison u New Yorku. Dana 14. listopada 1965. platno je prodano kod Parke-Berneta<\/strong> u New Yorku pod brojem 92; kupili su ga Paul Mellon i njegova supruga iz Uppervillea u Virginiji, a 1973. pre\u0161lo je u National Gallery of Art.<\/p>\n

Usporedni potezi<\/h3>\n

Katalog me\u0111u tehni\u010dkim natuknicama za ovo platno navodi usporedne poteze kista<\/em>, i to je doista prvo \u0161to se vidi. Cijela padina \u2013 trava, kamen, grmlje \u2013 gra\u0111ena je od kratkih kosih crtica koje teku u istom smjeru, pod pribli\u017eno istim kutom, bez obzira na to \u0161to prikazuju. Boja se me\u0111u njima ne mije\u0161a; zelena, oker i plava le\u017ee jedna uz drugu. Ku\u0107e su, naprotiv, naslikane glatkim, \u0161irokim plohama, i upravo zbog te suprotnosti istupaju iz padine iako ostaju u istoj ljestvici boja.<\/p>\n

Un Mas, Gardanne, Les Maisons sur la colline<\/h3>\n

U sije\u010dnju 1910. platno je bilo u Galerie Bernheim-Jeune u Parizu pod brojem 18, i to pod naslovom Un Mas<\/em>, dakle provansalsko imanje, u posudbi Fabbrija. Godine 1920. bilo je u Veneciji kao Gardanne<\/em>, a u velja\u010di i o\u017eujku 1921. u bazelskoj Kunsthalle pod brojem 13, ovaj put kao Les Maisons sur la colline<\/em>, ku\u0107e na bre\u017euljku. Tri izlo\u017ebe, tri naslova, i nijedan od njih nije onaj pod kojim se djelo vodi danas.<\/p>\n

\u0160to katalog ubraja me\u0111u motive<\/h3>\n

Natuknice za ovo platno kratke su i to\u010dne: me\u0111u mjestima L\u2019Estaque<\/em>, me\u0111u prirodnim motivima bre\u017euljci<\/em>, me\u0111u ljudskim ku\u0107e<\/em>, a me\u0111u tehni\u010dkima spomenuti usporedni potezi. Rijeka nije navedena, put se ne pojavljuje me\u0111u natuknicama, drve\u0107e nije posebno nabrojeno \u2013 zapis dakle ka\u017ee da su u ovom krajoliku bitna samo dva elementa, teren i gra\u0111evine, te da je sve ostalo na\u010din na koji su naslikani. Datacija se uostalom rasipa na uobi\u010dajen na\u010din: Rewald je smje\u0161ta izme\u0111u 1879. i 1882., Venturijevo prera\u0111eno izdanje izme\u0111u 1883. i 1885., a Cooper izme\u0111u svibnja 1883. i sije\u010dnja 1884. U arhivu Vollardove ku\u0107e djelo je zabilje\u017eeno i fotografijom, pod brojem 230.<\/p>\n

Ovo je uravnote\u017een, srednje svijetao krajolik koji dobro podnosi dnevno svjetlo i velike zidove. Slikamo ga u petnaest veli\u010dina, od 50 \u00d7 40 do 180 \u00d7 142 centimetra, me\u0111umjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Iz istoga dijela Provanse potje\u010du i Marsejski zaljev vi\u0111en iz L\u2019Estaquea<\/a>, Selo Gardanne<\/a> te Kamenolom Bib\u00e9mus<\/a>.<\/p>\n