{"id":184006,"date":"2026-08-10T09:25:30","date_gmt":"2026-08-10T07:25:30","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=184006"},"modified":"2026-08-10T09:26:13","modified_gmt":"2026-08-10T07:26:13","slug":"the-mill-on-the-couleuvre-near-pontoise","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/the-mill-on-the-couleuvre-near-pontoise\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Mlin na Couleuvri kraj Pontoisea"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Mlin na Couleuvri kraj Pontoisea \u2013 krajolik koji se mo\u017ee provjeriti na samome mjestu<\/h2>\n

Visok mlin svijetlog pro\u010delja i strmoga oker krova stoji u zelenilu uz vodu, malo lijevo od sredine platna. Ispod njega je niska drvena ku\u0107ica, a potokom plivaju bijele patke. Cijelim donjim rubom prote\u017ee se ru\u017ei\u010dasti put, desno se ni\u017eu seoski krovovi i red topola, a uz lijevi rub u nebo se uzdi\u017eu dva gola debla. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi C\u00e9zanneovo djelo iz 1881. godine, koje u izvorniku mjeri 72,5 \u00d7 90 centimetara i koje se pod inventarnim brojem A I 606 \u010duva u berlinskoj Alte Nationalgalerie<\/strong>.<\/p>\n

Mlin ima ime, ima ulicu i stoji i danas<\/h3>\n

Ve\u0107ina C\u00e9zanneovih krajolika jest pogled; ovaj je adresa. Berlinski muzejski zapis imenuje zgradu \u2013 to je le Moulin des \u00c9tannets<\/em>, jedan od mnogih mlinova u ovome \u017eitorodnom kraju \u2013, imenuje i ulicu koja prema zapisu vjerojatno prolazi iza njega, Rue des Deux Ponts<\/em>, te bilje\u017ei da gra\u0111evina postoji i danas. Zapis ide i dalje: u strogome, \u010deonom pogledu prozori se mogu prebrojiti, a i ku\u0107ica za patke u prvome planu prepoznatljiva je na staroj fotografiji. Motiv je, ka\u017ee muzej, prenesen iznena\u0111uju\u0107e vjerno, premda se zdanje \u010dini sna\u017eno izdu\u017eenim u visinu. To da se platno mo\u017ee usporediti s mjestom navada je i istra\u017eiva\u010da: u popisu literature uz jedinicu FWN 158 John Rewald<\/strong> pojavljuje se tri puta \u2013 u C\u00e9zanne et Zola<\/em> (1936.), u C\u00e9zanne, sa vie, son \u0153uvre<\/em> (1939.) i u \u010dasopisu Art News<\/em> od 15. velja\u010de 1944. \u2013 i svaki je put djelo otisnuto zajedno s fotografijom motiva.<\/p>\n

Pissarro je isti mlin naslikao barem dvaput<\/h3>\n

Platno je nastalo tijekom polugodi\u0161njeg boravka u Pontoiseu blizu Pariza, u blizini starijega prijatelja Camillea Pissarroa<\/strong>, koji je C\u00e9zannea nekoliko godina prije uputio na impresionisti\u010dki put. Muzej navodi da je Pissarro isti vodeni\u010dni mlin naslikao barem dvaput. Patke su u ovome opusu neobi\u010dne jer je C\u00e9zanne \u017eiva bi\u0107a ina\u010de isklju\u010divao iz svojih krajolika; muzej oprezno primje\u0107uje da je mo\u017eda rije\u010d o pozdravu Pissarrou, koji je volio svakodnevne motive. C\u00e9zanne ga je cijenio do kraja: u pismu \u00c9mileu Bernardu iz 1905. nazvao ga je skromnim i golemim. Godine 2005. i 2006. djelo je pod brojem 93 bilo na izlo\u017ebi Pioneering Modern Painting: C\u00e9zanne & Pissarro 1865\u20131885<\/em> u njujor\u0161kome Museum of Modern Art.<\/p>\n

Od prodava\u010da boja do berlinskoga muzeja<\/h3>\n

Prvi poznati vlasnik jest Julien Tanguy<\/strong> (1825.\u20131894.), pari\u0161ki trgovac slikarskim potrep\u0161tinama \u2013 platno je, dakle, najprije pripadalo \u010dovjeku koji je prodavao boje. Za njim muzejski zapis navodi slikara Jacquesa-\u00c9milea Blanchea<\/strong> (1861.\u20131942.), kojega katalog djela u vlastitome nizu izostavlja, potom pjesnika i pisca Roberta de Bonni\u00e8resa<\/strong> (1850.\u20131905.), a od 1890. do 1897. galeriju Paula Durand-Ruela<\/strong> u Parizu. Upravo su te godine kod trgovca bile u sredi\u0161tu izlo\u017ebe Paul Durand-Ruel: Le Pari de l\u2019Impressionnisme<\/em>, odr\u017eane 2014. i 2015. u pari\u0161kome Mus\u00e9e du Luxembourg, gdje je djelo navedeno pod brojem 6.<\/p>\n

Srpanj 1897.: kupnja i dar u isto vrijeme<\/h3>\n

U Berlin je platno stiglo u srpnju 1897., devet godina prije slikareve smrti. Kako to\u010dno, zapis kazuje dvaput i svaki put druk\u010dije. U provenijenciji stoji da je djelo za Nationalgalerie kupio<\/em> Hugo von Tschudi<\/strong> (1851.\u20131911.), povjesni\u010dar umjetnosti i ravnatelj galerije; u rubrici o stjecanju pak pi\u0161e da je 1897. bilo dar berlinskoga prijatelja umjetnosti<\/em>, \u010dije ime, Wilhelm Staudt, stoji tek u zagradi. Katalog djela donosi tre\u0107u ina\u010dicu: Gift of William Staudt<\/em>, s angliziranim imenom. Kupnja, dar, neimenovani ljubitelj umjetnosti, Wilhelm u zagradi i engleski William \u2013 za jedan jedini doga\u0111aj u jednoj jedinoj godini. Za\u0161to su oblika dva, ne obja\u0161njavaju ni muzej ni katalog, pa ne\u0107emo ni naga\u0111ati.<\/p>\n

Bruxelles, sije\u010danj 1890.: prva izlo\u017eba<\/h3>\n

Muzejski tekst koji potpisuje Claude Keisch<\/strong> bilje\u017ei da ovo djelo pripada onima koja je C\u00e9zanne ubrzo nakon nastanka pustio iz ruku i dopustio da budu izlo\u017eena. Zapis to potvr\u0111uje: u sije\u010dnju 1890. platno je visjelo u bruxelleskoj Palais des Beaux-Arts na izlo\u017ebi skupine Les XX<\/strong>, i to pod brojem 1, s naslovom Etude de Paysage<\/em>, a posudio ga je de Bonni\u00e8res. Od velja\u010de do travnja 1906. bilo je pod brojem 34 na me\u0111unarodnoj izlo\u017ebi bremenskoga Kunstvereina, ovaj put kao Landschaft<\/em> i kao posudba kraljevske berlinske Nationalgalerie.<\/p>\n

Izlo\u017eba \u010diji naslov zapis ne obja\u0161njava<\/h3>\n

Izme\u0111u 2. studenoga 1958. i 12. travnja 1959. platno je pod brojem 131 bilo na izlo\u017ebi berlinske Nationalgalerie naslovljenoj Sch\u00e4tze der Weltkultur von der Sowjetunion gerettet<\/em> \u2013 blaga svjetske kulture koja je spasio Sovjetski Savez. Djelo je ondje navedeno kao Die M\u00fchle von Pontoise<\/em>. To je sve \u0161to zapis kazuje: naslov izlo\u017ebe, datume, broj. Gdje se platno nalazilo u godinama prije toga i kako je onamo dospjelo, u izvorima koje imamo pred sobom ne pi\u0161e, pa to ne\u0107emo ni dopunjavati.<\/p>\n

Kako su ga u Berlinu isprva zvali<\/h3>\n

Muzej je C\u00e9zannea kupio rano, ali ga je imenovao oprezno. Hans Mackowsky 27. sije\u010dnja 1898. u \u010dasopisu Kunstchronik<\/em> naveo je djelo me\u0111u novim ste\u010devinama galerije u stupcu 198 kao Freilichtstudie<\/em>, dakle studiju na otvorenome. U Katalogu kraljevske Nacionalne galerije u Berlinu<\/em>, koji je 1901. objavio Max Jordan, zavedeno je na stranici 275 pod brojem 743 kao Landschaft, Studie<\/em> \u2013 krajolik, studija. Georges Rivi\u00e8re nazvao ga je 1923. Bourgade dans les arbres<\/em> i datirao u 1879. Tek se mnogo poslije ustalio naslov koji imenuje rijeku i grad. Godine 1996. i 1997. djelo je pod brojem 59 bilo na izlo\u017ebi Manet bis Van Gogh: Hugo von Tschudi und der Kampf um die Moderne<\/em>.<\/p>\n

Djelo je mirno, srednje tamno i ugo\u0111eno na zeleno i oker, pa dobro podnosi dnevno svjetlo i velike zidove. Dostupan je u petnaest veli\u010dina, od 50 \u00d7 40 do 180 \u00d7 144 centimetra; svaku me\u0111umjeru napinjemo na podokvir izra\u0111en po mjeri, a kako \u0107e djelo izgledati na zidu, unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Pissarro je bio i prvi vlasnik Mrtve prirode sa zdjelom za juhu<\/a>, a iz iste doline Oise potje\u010du Ku\u0107a obje\u0161enoga u Auvers-sur-Oiseu<\/a> te Zavoj ceste u Auvers-sur-Oiseu<\/a>.<\/p>\n