{"id":184312,"date":"2026-08-10T10:22:26","date_gmt":"2026-08-10T08:22:26","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=184312"},"modified":"2026-08-10T10:22:57","modified_gmt":"2026-08-10T08:22:57","slug":"the-gardener-vallier","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-cezanne\/the-gardener-vallier\/","title":{"rendered":"Paul C\u00e9zanne \u2013 Vrtlar Vallier"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Vrtlar Vallier \u2013 \u010dovjek koji u zapisu ima tri zanimanja<\/h2>\n

Stariji mu\u0161karac s tamnom kapom sjedi blago okrenut ulijevo, prekri\u017eenih ruku u krilu. Odjeven je u taman modrozelen kaput koji zauzima gotovo cijelu sredinu platna; lice je gra\u0111eno od oker, sme\u0111ih i zelenkastih ploha. Iza njega se cijelom \u0161irinom prote\u017ee sme\u0111a vodoravna letva, a iznad nje se uzdi\u017ee zeleni zid li\u0161\u0107a. Ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi C\u00e9zanneovo djelo iz razdoblja od 1902. do 1906., koje u izvorniku mjeri 107,4 \u00d7 74,5 centimetra i koje se pod inventarnim brojem 1959.2.1 \u010duva u washingtonskoj National Gallery of Art<\/strong>.<\/p>\n

Vrtlar, mornar ili seljak<\/h3>\n

Naslov pod kojim katalog djela vodi ovo platno dvostruk je: Le Jardinier Vallier; Le Marin<\/em> \u2013 vrtlar Vallier; mornar. Me\u0111u zamjenskim naslovima stoje i A Sailor<\/em>, The Sailor<\/em> te Le Marin; also known as Le Jardinier Vallier<\/em>. Izlo\u017ebe su slijedile \u010das jedan, \u010das drugi: 1921. djelo je bilo u njujor\u0161kome Metropolitan Museum of Art<\/strong> pod brojem 24 kao A Sailor<\/em>, a 1959. u National Gallery of Art kao Le Marin<\/em>. Trgov\u010deva knjiga navodi tre\u0107e zanimanje: u Vollardovoj zalihi B djelo je pod brojem 4467 upisano kao Paysan assis les mains crois\u00e9es<\/em>, sjede\u0107i seljak prekri\u017eenih ruku \u2013 a ruke su na ovome platnu doista prekri\u017eene u krilu. Popis odrednica pak me\u0111u osobama ne navodi ni vrtlara ni mornara ni seljaka, nego samo prezime: Vallier<\/em>. Zapis, dakle, ne presu\u0111uje, pa to ne\u0107emo u\u010diniti ni mi umjesto njega.<\/p>\n

Platno koje je pove\u0107ano<\/h3>\n

Me\u0111u tehni\u010dkim odrednicama uz ovo djelo stoji jedna jedina, i ona je neobi\u010dna: dodane trake platna<\/em>. Nosa\u010d je, dakle, pro\u0161iren \u2013 platno koje danas mjeri 107,4 \u00d7 74,5 centimetra nije od po\u010detka bilo tolik\u014d. Gdje su te trake, koliko su \u0161iroke i tko ih je dodao, zapis ne kazuje, pa to ne\u0107emo ni dopunjavati. Zabilje\u017eena je samo okolnost da je djelo pove\u0107ano.<\/p>\n

Provenijencija koja po\u010dinje upitnikom<\/h3>\n

Prva stavka u nizu vlasnika u katalogu je zapisana u zagradi i s upitnikom: (ostav\u0161tina Paula C\u00e9zannea?)<\/em>. Slijede Ambroise Vollard<\/strong> i pari\u0161ka Galerie Bernheim-Jeune<\/strong>, oboje zajedno, s nadnevkom 12. velja\u010de 1907. Za njima u uglatoj zagradi stoji ime Edwarda Steichena<\/strong> u New Yorku \u2013 uglata je zagrada znak da zapis ni ovdje nije posve \u010dvrst. Godine 1916. platno kupuju Agnes i Eugene Meyer iz Washingtona, a 1959. ono prelazi u National Gallery of Art.<\/p>\n

\u010cetrdeset i tri godine kod Meyerovih<\/h3>\n

Izme\u0111u 1916. i 1959. djelo je ostalo u istoj privatnoj zbirci, a izlo\u017ebeni popis pokazuje koliko je \u010desto bilo posu\u0111ivano. U o\u017eujku 1917. bilo je u njujor\u0161koj Arden Gallery, u Meyerovoj posudbi. Od 7. svibnja do 1. studenoga 1920. bilo je na izlo\u017ebi za pedesetu obljetnicu Metropolitana, gdje je na stranici 9 navedeno da ga je posudila gospo\u0111a Eugene Meyer. Godine 1921. bilo je ponovno u istome muzeju, a od 10. srpnja do 2. listopada 1932. na izlo\u017ebi The Taste of Today in Masterpieces of Painting before 1900<\/em>. Inventarni broj koji djelo danas nosi glasi 1959.2.1, a u bilje\u0161ci o stjecanju imenovani su oboje: dar Eugenea i Agnes Ernst Meyer<\/em>.<\/p>\n

Prvi mjeseci u muzeju<\/h3>\n

Odmah po dolasku u Washington platno je bilo izlo\u017eeno. Od 25. travnja do 24. svibnja 1959. bilo je u National Gallery of Art na izlo\u017ebi Masterpieces of Impressionist and Post-Impressionist Painting<\/em>, gdje je na stranici 32 navedeno kao Le Marin<\/em> i datirano u 1904. i 1905. Datacija je i u istra\u017eivanju razmaknuta \u2013 Rewald navodi od 1902. do 1906., Venturi u prera\u0111enoj ina\u010dici 1906. \u2013 i muzejskoj godini ne dodajemo ni\u0161ta.<\/p>\n

\u0160to katalog broji me\u0111u motivima<\/h3>\n

Preostale odrednice smje\u0161taju ovoga \u010dovjeka u unutra\u0161njost. Me\u0111u zidnim ukrasima navedena je zidna letva<\/em>, a me\u0111u poku\u0107stvom stolica<\/em>. Naslovi ga, dakle, \u0161alju u vrt ili na more, a kazalo kataloga posjeda ga na stolicu pred zid s letvom \u2013 i upravo se ta sme\u0111a vodoravna crta na platnu prote\u017ee cijelom \u0161irinom iza njegovih le\u0111a.<\/p>\n

Djelo je uspravno, tamno i smireno, u zeleno-sme\u0111oj ljestvici, pa dobro djeluje na u\u017eim zidovima i u prostorima s mekim svjetlom. Petnaest je mjera na raspolaganju, od 41 \u00d7 60 do 123 \u00d7 180 centimetara, sve su mjere u centimetrima, me\u0111umjere izra\u0111ujemo po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje na\u0161a 3D aplikacija<\/strong>. Me\u0111u sjede\u0107im likovima su i Mu\u0161karac koji sjedi<\/a> te Seljak u plavoj bluzi<\/a>, a me\u0111u portretima Portret slikara Achillea Emperairea<\/a>.<\/p>\n