{"id":185562,"date":"2026-08-14T08:57:34","date_gmt":"2026-08-14T06:57:34","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=185562"},"modified":"2026-08-15T08:43:02","modified_gmt":"2026-08-15T06:43:02","slug":"the-siesta","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/the-siesta\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Sijesta"},"content":{"rendered":"

Sijesta \u2013 Gauguinova tahitijska veranda i obi\u010dno poslijepodne<\/h2>\n

Izme\u0111u 1892. i 1894., u prvom tahitijskom razdoblju, Paul Gauguin naslikao je prizor u kojem se ne doga\u0111a ni\u0161ta osobito: \u010detiri \u017eene provode poslijepodne na natkrivenoj verandi. Jedna gla\u010da rublje, druga le\u017ei naslonjena u naran\u010dastoj haljini, tre\u0107a sjedi okrenuta le\u0111ima gledatelju, a \u010detvrta u prvom planu sjedi na daskama s velikim slamnatim \u0161e\u0161irom na glavi. Vani, na travi, sjedi jo\u0161 peta pojava. Djelo \u010duva Metropolitan Museum of Art u New Yorku pod inventarnim brojem 1993.400.3. Format je vodoravan \u2013 muzej mjeru navodi kao visinu pa \u0161irinu, dakle 88,9 x 116,2 cm.<\/p>\n

Obi\u010dno poslijepodne, a ne sve\u010danost<\/h3>\n

Gauguina obi\u010dno povezujemo s mitolo\u0161kim prizorima, a ovdje promatra posve svakodnevno poslijepodne. Na bijelom platnu stoji gla\u010dalo, uz njega \u010deka pletena ko\u0161ara sa \u017eutim vo\u0107em, a \u017eene rade ili po\u010divaju, svaka za sebe. Nitko ne pozira i nitko ne pripovijeda pri\u010du \u2013 slikar je uhvatio sat koji pro\u0111e bez doga\u0111aja. Upravo je zato ovo djelo iznimka u njegovu tahitijskom opusu.<\/p>\n

\u0160e\u0161ir koji zatvara sredinu<\/h3>\n

Sredi\u0161nja je pojava \u017eena u prvom planu koja sjedi na podu okrenuta nam le\u0111ima. Njezin \u0161iroki svijetli slamnati \u0161e\u0161ir s plavom to\u010dkastom vrpcom najve\u0107a je svijetla ploha na platnu i prvo \u0161to oko uhvati. Njime je Gauguin zatvorio sredinu djela: pogled se uz \u0161e\u0161ir zaustavi i tek potom klizne dalje prema \u017eeni koja gla\u010da i prema le\u017ee\u0107oj pojavi u naran\u010dastom.<\/p>\n

Ru\u017ei\u010daste daske i zelena trava<\/h3>\n

Pod verande naslikan je toplom ru\u017ei\u010dastom bojom kakvu u stvarnoj sjeni ne bismo na\u0161li, a odmah iza njega po\u010dinje sna\u017eno zelena trava i nad njom pojas \u017eutoga li\u0161\u0107a. Te tri boje nose cijelu sliku. Izgubi li ru\u017ei\u010dasti pod u reprodukciji toplinu, prizor gubi poslijepodnevno svjetlo i postaje tek unutra\u0161njost.<\/p>\n

Gdje je izvornik i kako je datiran<\/h3>\n

Izvornik se \u010duva u njujor\u0161kom Metropolitanu, inventarni broj 1993.400.3, ulje na platnu. Muzej djelo datira okvirno, izme\u0111u 1892. i 1894., dok enciklopedijski zapis navodi po\u010detak toga raspona. Rije\u010d je o razlici u preciznosti navoda, a ne o proturje\u010dju me\u0111u izvorima \u2013 mjere se u oba zapisa podudaraju.<\/p>\n

Kako nastaje ru\u010dno slikana umjetni\u010dka reprodukcija<\/h3>\n

Reprodukciju slikar radi rukom, uljem na platnu, potez po potez. Kod ovog motiva najzahtjevnija je upravo ru\u017ei\u010dasta ploha poda: mora ostati topla i istodobno mirna, ina\u010de se raspadne u mrlje. Prije slanja dobivate fotografiju gotovog rada na potvrdu.<\/p>\n