{"id":195855,"date":"2026-08-15T13:12:15","date_gmt":"2026-08-15T11:12:15","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=195855"},"modified":"2026-08-15T13:12:25","modified_gmt":"2026-08-15T11:12:25","slug":"te-tamari-no-atua","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/te-tamari-no-atua\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Ro\u0111enje (Te tamari no atua)"},"content":{"rendered":"

Ro\u0111enje \u2013 muzej ka\u017ee da kr\u0161\u0107anski motiv nije pobo\u017enost<\/h2>\n

Preko donje polovice platna le\u017ei \u017eena na svijetlo \u017eutu le\u017eaju, glavom nalijevo i zatvorenih o\u010diju; preko bokova ima tamnomodru tkaninu sa \u017eutim ukrasom, a iza glave blijedo\u017eut kolobar. Straga sjedi prilika u bijeloj haljini s tamnim pokrivalom i u krilu dr\u017ei dijete koje tako\u0111er ima kolobar. Nad njima stoji prilika u modroljubi\u010dastoj odje\u0107i s bijelim ovratnikom. Sredinu okomito presijeca crvena greda. Zdesna se otvara taman staja s sme\u0111om kravom i le\u017ee\u0107om svijetlom \u017eivotinjom. Uz lijevi rub je \u0161aren ukrasni pojas. Dolje lijevo na platno su naslikani potpis i godina. Djelo \u010duva Neue Pinakothek u M\u00fcnchenu pod inventarnim brojem 8652; nastalo je 1896.<\/p>\n

Muzej izrijekom ka\u017ee \u0161to ovaj prizor nije<\/h3>\n

Muzejski zapis uz ovo djelo \u010dini ne\u0161to neobi\u010dno: obja\u0161njava kako naslikani kr\u0161\u0107anski prizor ne treba razumjeti. An\u0111eo, unutra\u0161njost staje i kolobari majke i djeteta prema zapisu su sredstva koja prizoru dodaju kr\u0161\u0107ansko zna\u010denje. No natuknica na ro\u0111enje u betlehemskoj staji, ka\u017ee muzej, ne obja\u0161njava se ni slikarevom pobo\u017eno\u0161\u0107u ni njegovom mogu\u0107om namjerom da doma\u0107e stanovni\u0161tvo upozna s kr\u0161\u0107anskim naukom. Rije\u010d je o ve\u0107 proku\u0161anom sredstvu stupnjevanja zna\u010denja, kojemu je slikar pribjegao vi\u0161e puta.<\/p>\n

\u0160to jo\u0161 ka\u017ee muzejski zapis<\/h3>\n

Zapis prizor povezuje s osobnim iskustvom: krajem 1896. Tahi\u0107anka koja je \u017eivjela s njim rodila je dijete koje je nakon nekoliko dana umrlo. Priliku s tamnim pokrivalom zapis naziva dojiljom i dodaje da je izgledom vrlo bliska prikazima duha umrlih na Tahitiju. Dijete je majci uzeto i predano an\u0111elu. To je muzejsko \u010ditanje i navodimo ga kao takvo.<\/p>\n

Dva neovisna izvora o istom platnu<\/h3>\n

Podatke o djelu potvr\u0111uju dva odvojena zapisa. Muzej navodi mjeru 96 x 131,1 cm i kao nosilac grubu vre\u0107u. Katalog Wildenstein djelo vodi pod brojem W541, navodi istu godinu i istu mjeru te kao nosilac tako\u0111er grubu tkaninu; uz tahitijski naslov bilje\u017ei i francuski, L\u2019Enfant de Dieu. Oba se zapisa, dakle, podudaraju.<\/p>\n

Kako je platno stiglo u M\u00fcnchen<\/h3>\n

Muzej navodi i put: djelo je 1912. pribavljeno kao dar Eduarda Arnholda i Roberta von Mendelssohna u okviru Tschudijeve donacije. Nije, dakle, kupljeno nego darovano, i to dobrih petnaest godina nakon nastanka.<\/p>\n

Kako nastaje ru\u010dno slikana reprodukcija<\/h3>\n

Slike kod nas nastaju isklju\u010divo ru\u010dno, uljanim bojama, potez po potez. Kod ovog je motiva najzahtjevniji \u017eut le\u017eaj: najve\u0107a je svijetla ploha na platnu i mora ostati topla, a ne gola \u017euta boja, ina\u010de le\u017ee\u0107a prilika gubi te\u017einu. Prije slanja dobivate fotografiju dovr\u0161enog djela na potvrdu. Uljana slika na platnu kod nas se uvijek slika iznova i nikada se ne tiska.<\/p>\n