{"id":200462,"date":"2026-08-15T22:03:33","date_gmt":"2026-08-15T20:03:33","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=200462"},"modified":"2026-09-25T14:50:01","modified_gmt":"2026-09-25T12:50:01","slug":"egon-schiele-houses-on-the-river-the-old-town","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/egon-schiele\/egon-schiele-houses-on-the-river-the-old-town\/","title":{"rendered":"Egon Schiele \u2013 Ku\u0107e na rijeci (Stari grad)"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Ku\u0107e na rijeci (Stari grad) djelo je Egona Schielea iz 1914.: zbijen niz ku\u0107a nad \u0161irokom sivom rijekom, bez neba i bez ljudi. Izvornik se \u010duva u Museo Nacional Thyssen-Bornemisza u Madridu pod inventarnim brojem 739; mjeri 100 x 120,5 cm i naslikano je uljem na platnu. Kod nas nastaje kao ru\u010dno slikana uljana slika na platnu, u petnaest dimenzija ili po va\u0161oj mjeri, a prije otpreme \u0161aljemo vam fotografiju dovr\u0161enoga djela na potvrdu.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Naslov:<\/td>\nKu\u0107e na rijeci (Stari grad)<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nHouses on the River (The Old Town) \u00b7 H\u00e4user am Fluss (Die alte Stadt)<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nEgon Schiele (1890\u20131918)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\n1914.<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna veli\u010dina:<\/td>\n100 cm x 120,5 cm (visina prije \u0161irine)<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna tehnika:<\/td>\nUlje na platnu<\/td>\n<\/tr>\n
Slikarski stil:<\/td>\nEkspresionizam<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nMuseo Nacional Thyssen-Bornemisza, Madrid<\/a> (inv. 739, prije 1978.81), dvorana 34<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nru\u010dno slikano ulje na platnu, 15 dimenzija od 50 x 40 cm do 205 x 164 cm ili mjera po narud\u017ebi<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Ku\u0107e na rijeci (Stari grad) \u2013 Egon Schiele<\/h2>\n

\u0160to slika prikazuje?<\/h3>\n

Grad uz vodu, gledan s druge obale. Gornje dvije tre\u0107ine platna ispunjavaju ku\u0107e: bijeli, sivi i sme\u0107kasti zidovi, krovovi u tamnosivoj i sme\u0111oj, me\u0111u njima nekoliko crvenih i \u017eutih ploha te sitni prozori koji su ve\u0107inom tek tamni pravokutnici. Nasred niza di\u017ee se vi\u0161a, gotovo crna gra\u0111evina s tri reda prozora, a lijevo i desno ni\u017ee se ku\u0107e sla\u017eu u gotovo neprekinut pojas. Iznad krovova te\u010de uzak taman rub obale, neba gotovo nema. Ispod ku\u0107a pru\u017ea se \u0161irok pojas mirne, sivozelene vode koji zauzima donju tre\u0107inu i u kojem se ni\u0161ta ne zrcali. Ljudi na slici nema. Zbog toga se cijeli prizor \u010dita kao arhitektura: niz zabata, dimnjaka i prozorskih otvora koji se ponavljaju uz rub vode, bez ijedne figure koja bi mjerilo dala ljudskim korakom.<\/p>\n

Koji je to grad?<\/h3>\n

Krumau, danas \u010cesk\u00fd Krumlov u \u010ce\u0161koj. Muzejski zapis to ka\u017ee izrijekom i dodaje da je djelo dugo pogre\u0161no prepoznavano kao prizor Wachaua u Donjoj Austriji, dok nije poslije pokazano da je rije\u010d o Krumauu. Isti zapis navodi da je to rodno mjesto Schieleove majke, da ga je slikar u ljeto 1910. posjetio s prijateljima, me\u0111u njima s Antonom Peschkom, i da se 1911. tamo preselio sa svojim modelom Wally Neuzil.<\/p>\n

Za\u0161to grad izgleda tako plo\u0161no?<\/h3>\n

Zato \u0161to je tako gra\u0111en. Prema zapisu kompoziciji nedostaje perspektiva i zami\u0161ljena je kao plo\u0161an friz, \u0161to se katkad povezivalo s vitrajima i goti\u010dkim minijaturama koje su fascinirale Schielea i njema\u010dke ekspresioniste. Zapis ide dalje: usporedba s danas stoje\u0107im gra\u0111evinama pokazuje da slikaru nije bilo stalo do vjernoga ponavljanja niza ku\u0107a uz rijeku \u2014 promijenio je omjere krovova i umetnuo toranj koji ne postoji. To je tuma\u010denje muzeja koji djelo \u010duva i navodimo ga kao njegovo.<\/p>\n

Za\u0161to na ulicama nema nikoga?<\/h3>\n

Upravo to muzejski zapis isti\u010de: prikaz napu\u0161tena, sablasna grada bez traga ljudskoga \u017eivota daje kompoziciji melankoli\u010dan ton s primjesom tjeskobe \u2014 one koju je Schiele tako uspje\u0161no uhvatio u portretima. Zapis navodi i Kimberly A. Smith, koja je takve krajolike nazvala \u201emelankoli\u010dnim elegijama s jasno osjetnom fascinacijom smr\u0107u\u201c. Navod ostavljamo u njezinim rije\u010dima i ne \u0161irimo ga.<\/p>\n

Na \u010demu je izvornik naslikan?<\/h3>\n

Na platnu, uljanim bojama. Na\u0161a je reprodukcija tako\u0111er uljana i nastaje na platnu, na nosiocu iste vrste kao izvornik.<\/p>\n

Kakav je format \u2013 uspravan ili le\u017ee\u0107i?<\/h3>\n

Le\u017ee\u0107i. Zapis navodi 100 x 120,5 cm, visinu prije \u0161irine, pa je slika za petinu \u0161ira nego \u0161to je visoka. Na\u0161e stope slijede je u obliku koji zovemo le\u017ee\u0107i format<\/strong>, od 50 x 40 cm do 205 x 164 cm, pri \u010demu je prvi broj \u0161irina.<\/p>\n

Mogu li dobiti sliku u veli\u010dini izvornika?<\/h3>\n

Ne posve, i to ovdje treba re\u0107i otvoreno: nijedna na\u0161a stopa ne poga\u0111a omjer izvornika unutar centimetra. Omjer stranica iznosi 1 : 1,205, a sve su na\u0161e stope ne\u0161to izdu\u017eenije. Najbli\u017ee su 80 x 65 cm i 50 x 40 cm, obje oko centimetar i pol daleko; ostale su daleko tri do osam centimetara. Po veli\u010dini je najbli\u017ea stopa 120 x 95 cm, pola centimetra u\u017ea i pet centimetara ni\u017ea od izvornika. \u017delite li omjer ili veli\u010dinu izvornika, odaberite mjeru po narud\u017ebi.<\/p>\n

Odakle slika dolazi i gdje je danas?<\/h3>\n

Lanac objavljuje muzej i navodimo ga kao njegov. Prvi vlasnik bio je be\u010dki kolekcionar Franz Hauer, kojega je Schiele \u2014 kao i Kokoschka \u2014 portretirao 1914., u godini nastanka ove slike. Supru\u017enici Mortimer M. Denker darovali su djelo 1965. muzeju Solomona R. Guggenheima u New Yorku, a 1978. u\u0161lo je u zbirku Thyssen-Bornemisza. Danas je u Madridu, u dvorani 34 stalnoga postava, pod inventarnim brojem 739; zapis navodi i stariju oznaku 1978.81. Tuma\u010denje uz lanac je na\u0161e: zapis ne ka\u017ee kako je djelo od Hauera do\u0161lo do Denkerovih, i to ne pretpostavljamo.<\/p>\n

Gdje se ovo djelo smje\u0161ta me\u0111u Schieleova djela?<\/h3>\n

Me\u0111u prizore Krumaua koje je slikao vi\u0161e godina. Iz iste je godine Krumau na Vltavi (Mali grad IV)<\/a>, tako\u0111er pogled na taj grad s visine; iz 1917. je Grad u zelenilu (Stari grad III)<\/a>, a godinu nakon ove slike nastao je Zid ku\u0107e uz rijeku<\/a>. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele<\/a>, a vi\u0161e o slikarevu \u017eivotu u \u010dlanku o Egonu Schieleu<\/a>; djela ovoga slikara u madridskoj zbirci navodi stranica muzeja Thyssen-Bornemisza o Egonu Schieleu<\/a>. Schiele je bio mla\u0111i suvremenik Gustava Klimta i be\u010dka secesija bila je sredina iz koje je potekao; be\u010dki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost tih godina i danas se \u010dita kroz ta dva imena. Kao ekspresionisti\u010dka slika grad pokazuje kao zid, a ne kao pozornicu.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno slikana ina\u010dica?<\/h3>\n

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije rije\u010d o strojnom otisku \u2013 nastaje ru\u010dno slikana kopija, izra\u0111ena za va\u0161u narud\u017ebu. Ovdje su najte\u017ee dvije stvari. Prva je voda: velik pojas koji mora ostati miran, a ipak ne jednoli\u010dan, ina\u010de donja tre\u0107ina slike postaje prazna ploha. Druga su prozori: sitni tamni pravokutnici razli\u010ditih veli\u010dina koji nizu ku\u0107a daju ritam; postanu li jednaki, grad se pretvara u uzorak. Kad je djelo dovr\u0161eno, fotografiramo ga i fotografiju vam \u0161aljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Studijskih fotografija ovoga djela jo\u0161 nemamo \u2013 u na\u0161oj radionici jo\u0161 nije fotografirano i ni\u0161ta nije uklonjeno; kad ga naslikamo, snimke \u0107e biti dodane na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu sti\u017ee napeta na drveni podokvir, spremna za vje\u0161anje.<\/p>\n

Koja dimenzija za koji zid?<\/h3>\n

Kratak odgovor: \u0161iri zid, jer je motiv sastavljen od vodoravnih pojaseva. Iznad radnoga stola ili u hodniku 65 x 51 cm ili 70 x 55 cm; iznad kau\u010da ili komode 100 x 80 cm ili 120 x 95 cm; u ve\u0107em prostoru 150 x 120 cm i vi\u0161e, sve do 205 x 164 cm. Na\u0161a najmanja dimenzija je 50 x 40 cm. Kao umjetni\u010dka slika puna sitnih prozora s veli\u010dinom se otvara: u ve\u0107im se stopama vidi da nijedan prozor nije jednak drugome.<\/p>\n

Kako naru\u010diti mjeru po narud\u017ebi, podokvir i okvir?<\/h3>\n

Ako nijedna od petnaest dimenzija ne odgovara va\u0161em zidu, djelo slikamo u mjeri po narud\u017ebi<\/a>. Platno je napeto na drveni podokvir; na\u0161a 3D aplikacija slu\u017ei isklju\u010divo odabiru okvira, ne prikazu djela na va\u0161em zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narud\u017ebe.<\/p>\n

Kako te\u010de dostava i \u0161to jam\u010dimo?<\/h3>\n

Djelo izra\u0111ujemo po narud\u017ebi i dostavljamo u \u0161esnaest dr\u017eava Europske unije, me\u0111u njima u Njema\u010dku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme \u0161aljemo vam fotografiju dovr\u0161enoga djela na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade ovisi o dimenziji i trenuta\u010dnoj zauzetosti atelijera.<\/p>\n

\u010cesta pitanja<\/h3>\n

Koji je grad Schiele naslikao na slici Ku\u0107e na rijeci (Stari grad)?<\/h4>\n

Krumau, danas \u010cesk\u00fd Krumlov u \u010ce\u0161koj, gradi\u0107 na Vltavi u ju\u017enoj \u010ce\u0161koj. Zapis muzeja Thyssen-Bornemisza navodi da se djelo dugo smatralo prikazom Wachaua u Donjoj Austriji, dok nije utvr\u0111eno da je rije\u010d o Krumauu. U tom se gradu rodila i Schieleova majka.<\/p>\n

Za\u0161to je Schiele tako \u010desto slikao Krumau?<\/h4>\n

Grad je poznavao preko majke, u ljeto 1910. posjetio ga je s prijateljima, me\u0111u njima s Antonom Peschkom, a 1911. preselio se onamo sa svojim modelom Wally Neuzil. Boravak je zavr\u0161io iste godine jer gra\u0111ani nisu odobravali njihov na\u010din \u017eivota. Schiele se Krumauu kao motivu vra\u0107ao jo\u0161 godinama, a od 1993. u \u010ceskom Krumlovu slikarova djela izla\u017ee Egon Schiele Art Centrum.<\/p>\n

Je li Schiele naslikao grad onakvim kakav doista jest?<\/h4>\n

Ne sasvim. Prema muzejskom zapisu, usporedba s dana\u0161njim zgradama pokazuje da je slikar promijenio omjere krovova i umetnuo toranj koji ne postoji. Kao i ve\u0107ina njegovih prikaza gradova, kompozicija nema pravu perspektivu i zami\u0161ljena je kao plo\u0161ni friz, koji se uspore\u0111ivao s vitrajima i goti\u010dkim minijaturama.<\/p>\n

Za\u0161to na slici Ku\u0107e na rijeci (Stari grad) nema ljudi?<\/h4>\n

Muzejski zapis tuma\u010di napu\u0161teni grad bez traga ljudskoga \u017eivota kao ono \u0161to kompoziciji daje melankoli\u010dno ozra\u010dje pro\u017eeto nekom tjeskobom, istom onom koju je Schiele uhvatio u svojim portretima. Navodi i Kimberly A. Smith, koja je takve krajolike nazvala \u201emelankoli\u010dnim elegijama\u201c obilje\u017eenima fascinacijom smr\u0107u. Ni \u0161iroki pojas rijeke ispod ku\u0107a ni\u0161ta ne odra\u017eava.<\/p>\n

Gdje se slika Ku\u0107e na rijeci (Stari grad) nalazi danas?<\/h4>\n

U Museo Nacional Thyssen-Bornemisza u Madridu, u dvorani 34, pod inventarnim brojem 739. Slika je ulje na platnu, 100 x 120,5 cm, visina prije \u0161irine. Prvi vlasnik bio je be\u010dki kolekcionar Franz Hauer; supru\u017enici Denker darovali su je Guggenheimovu muzeju u New Yorku 1965., a u zbirku Thyssen-Bornemisza u\u0161la je 1978. godine.<\/p>\n

Je li slika prikladna za dar?<\/h4>\n

Jest; ako niste sigurni koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon<\/a>.<\/p>\n