{"id":205325,"date":"2026-08-23T13:30:06","date_gmt":"2026-08-23T11:30:06","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=205325"},"modified":"2026-10-04T11:08:19","modified_gmt":"2026-10-04T09:08:19","slug":"egon-schiele-mourning-woman","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/egon-schiele\/egon-schiele-mourning-woman\/","title":{"rendered":"Egon Schiele \u2013 O\u017ealo\u0161\u0107ena"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

O\u017ealo\u0161\u0107ena je slika Egona Schielea iz 1912.: blijedo lice s velikim tamnim o\u010dima, omotano te\u0161kom crnom tkaninom, a iza njega gore lijevo druga glava u tro\u010detvrtinskom profilu uz jednu jedinu crvenu ru\u017eu. Izvornik \u010duva Leopold Museum u Be\u010du pod inventarnim brojem 461; mjeri 34 x 42,5 cm \u2013 \u0161irok je 34 cm, a visok 42,5 cm, dakle rije\u010d je o maloj uspravnoj plo\u010di. Kod nas nastaje kao ru\u010dno slikana uljana slika na platnu, u trinaest dimenzija ili po va\u0161oj mjeri, a fotografiju dovr\u0161enoga djela prije otpreme \u0161aljemo na potvrdu.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Naslov:<\/td>\nO\u017ealo\u0161\u0107ena<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nTrauernde \u00b7 Mourning Woman<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nEgon Schiele (1890\u20131918)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\n1912.; signirano i datirano dolje desno \u201eEGON SCHIELE 1912\u201c<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna veli\u010dina (\u0161irina \u00d7 visina):<\/td>\n34 cm x 42,5 cm<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna tehnika:<\/td>\nUlje na drvu<\/td>\n<\/tr>\n
Slikarski stil:<\/td>\nEkspresionizam<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nLeopold Museum, Be\u010d<\/a> (inv. 461)<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nru\u010dno slikano ulje na platnu, 13 dimenzija od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm ili mjera po narud\u017ebi<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

O\u017ealo\u0161\u0107ena \u2013 Egon Schiele<\/h2>\n

\u0160to slika prikazuje?<\/h3>\n

Lice koje uzvra\u0107a pogled. Usred plo\u010de je blijedo, gotovo bijelo lice s velikim tamnim, plavo obrubljenim o\u010dima, tankim nosom i crvenim usnama; preko \u010dela padaju tamni uvojci, a cijela je glava omotana te\u0161kom crnom tkaninom koja ispunjava ve\u0107i dio plo\u010de. Ispod brade vide se okerasti pojas i plava odje\u0107a. Straga, gore lijevo, u tro\u010detvrtinskom profilu naginje se druga glava, sivkasta, stisnutih usta i podignute obrve. Podloga je ondje gore \u017eutozelena, dolje naran\u010dastocrvena, a na tankoj stabljici stoji jedna jedina crvena ru\u017ea. Desno od lica crninu probija pojas plavih, crvenih i sivih pruga. Dolje desno, u tri kratka retka, stoji potpis.<\/p>\n

Tko je o\u017ealo\u0161\u0107ena?<\/h3>\n

Naslov to ne ka\u017ee, a nije ni Schieleov: prema muzejskom zapisu nije ga odabrao sam umjetnik. Zapis opisuje lik koji gleda iz slike melankoli\u010dnim, ali borbenim izrazom; glava mu je zamotana u tamnu tkaninu, a obris i blijeda put gotovo izazivaju dojam lubanje. To je tuma\u010denje muzeja koji djelo \u010duva i navodimo ga kao njegovo.<\/p>\n

\u010cija je druga glava?<\/h3>\n

Schieleova i ujedno nije. Prema muzejskom zapisu boje drugoga lika gotovo se stapaju s crvenkastim tonovima pozadine, a njegova fizionomija \u2013 stisnuta usta, podignute obrve \u2013 karakteristi\u010dna je za Schieleove prikaze vlastitoga lica. No crvena kosa koju je dodao, pi\u0161e muzej, za\u0161titni je znak njegove tada\u0161nje dru\u017eice Wally Neuzil (1894.\u20131917.): atributi postaju zamjenjivi, granice se bri\u0161u. Muzej to \u010dita kao dio \u0161ire teme njegovih portreta i autoportreta \u2013 identiteta kao ne\u010dega nestabilnoga i traganja za vlastitim ja u drugima.<\/p>\n

\u0160to zna\u010di ru\u017ea?<\/h3>\n

Zapis ru\u017eu navodi me\u0111u klju\u010dnim rije\u010dima djela, ali je ne tuma\u010di, pa joj zna\u010denje ne\u0107emo izmi\u0161ljati. Na plo\u010di je mala i svijetla: crveni cvijet na tankoj stabljici pred \u017eutozelenom i naran\u010dastom bojom gornjega lijevoga kuta, uz drugu glavu.<\/p>\n

Na \u010demu je izvornik naslikan?<\/h3>\n

Na drvu. Prema muzejskom zapisu tehnika je ulje na drvenoj plo\u010di, signiranoj i datiranoj dolje desno. Na\u0161a se reprodukcija slika uljanim bojama na platnu. To ne predstavljamo kao isto: mala drvena plo\u010da i napeto platno razli\u010diti su nositelji, i razliku imenujemo.<\/p>\n

Kakav je format \u2013 uspravan ili le\u017ee\u0107i?<\/h3>\n

Uspravan. Na\u0161e je stope slijede u obliku koji zovemo uspravni format<\/strong>, od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm. Visina crnoj tkanini dopu\u0161ta da padne od tjemena do donjega ruba.<\/p>\n

Mogu li dobiti sliku u veli\u010dini izvornika?<\/h3>\n

U veli\u010dini izvornika ne: plo\u010da mjeri 34 x 42,5 cm, a na\u0161a najmanja stopa 50 x 65 cm ve\u0107a je u oba smjera. U omjeru su tri stope to\u010dne: omjer stranica izvornika je 1 : 1,25, a upravo taj omjer imaju 60 x 75 cm, 80 x 100 cm i 120 x 150 cm; kod 65 x 81 cm nedostaju dva i pol milimetra. Preostalih devet vi\u0161e je, za 2,5 cm ili 5 cm. Ako vam je omjer va\u017ean, odaberite jednu od triju to\u010dnih stopa; za veli\u010dinu izvornika mjeru po narud\u017ebi.<\/p>\n

Odakle slika dolazi i gdje je danas?<\/h3>\n

Ova stranica dosad nije nosila zapis o provenijenciji \u2013 kod ovoga djela ga nije bilo, \u0161to ka\u017eemo otvoreno umjesto da tiho ponudimo zamjenu. Ono \u0161to slijedi lanac je kakav objavljuje muzej: Heinrich Benesch, Be\u010d, od prije 1925. do 1947.; Otto Benesch, Be\u010d, 1947.\u20131964.; Eva Benesch, Be\u010d, 1964.\u20131983.; Jen\u00f6 Eisenberger, Be\u010d, 1983.; Rudolf Leopold, Be\u010d, 1983.\u20131994.; a od 1994. Privatna zaklada Leopold Museum. Tuma\u010denje je na\u0161e. Lanac nema praznina, ali prvi je datum samo \u201eprije 1925.\u201c. Postaju po postaju jednak je lancu slike Kalvarija<\/a> iz iste zbirke, a za posljednji privatni prijelaz muzej kod obiju navodi iste isprave: priznanicu od 30. rujna 1983. i potvrdu trgovine umjetninama Giese & Schweiger od 19. velja\u010de 2002. Naveden je i dosje Sonje Niederacher od 30. travnja 2011. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 461; cijela Schieleova zbirka muzeja predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu<\/a>.<\/p>\n

Gdje se ovo djelo smje\u0161ta me\u0111u Schieleova djela?<\/h3>\n

Me\u0111u portrete i autoportrete iz 1912. Iz iste su godine Portret Wally Neuzil<\/a>, portret dru\u017eice \u010diju crvenu kosu muzej vidi na drugoj glavi, i Autoportret s lampionkama<\/a>, koji muzej opisuje kao pandan tomu portretu; i ta su dva djela male plo\u010de. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele<\/a>, a vi\u0161e o slikarevu \u017eivotu u \u010dlanku o Egonu Schieleu<\/a>. Schiele je bio mla\u0111i suvremenik Gustava Klimta i be\u010dka secesija<\/strong> bila je sredina iz koje je potekao; be\u010dki ekspresionizam<\/strong> smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost<\/strong> toga razdoblja i danas se \u010dita kroz ta dva imena. Kao ekspresionisti\u010dka slika<\/strong> djelo dvama identitetima daje mjesto na jednoj maloj plo\u010di. Zalaze\u0107e sunce, godinu mla\u0111e, ulje na platnu<\/strong> je; ova plo\u010da nije.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno slikana ina\u010dica?<\/h3>\n

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije rije\u010d o strojnom otisku \u2013 pod kistom nastaje ru\u010dno slikana kopija<\/strong>, izra\u0111ena za va\u0161u narud\u017ebu. Ovdje su najte\u017ea dva mjesta. Prvo su o\u010di: velike, tamne, plavo obrubljene i postavljene tako da promatra\u010da susre\u0107u izravno; ako slikar zjenicu pomakne za milimetar, borbeni pogled o kojem govori muzej postaje neodre\u0111en. Drugo je druga glava, \u010dije se boje gotovo stapaju s pozadinom \u2013 mora ostati napola izgubljena, \u010ditljiva, ali nikad jaka kao prednje lice, ina\u010de slika postaje dvostruki portret dviju odvojenih osoba. Kad je djelo dovr\u0161eno, fotografiramo ga i fotografiju vam \u0161aljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija \u2013 djelo u na\u0161oj radionici jo\u0161 nije fotografirano i ni\u0161ta nije uklonjeno; kad sljede\u0107i put bude naslikano, fotografirat \u0107emo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu<\/strong> slika je napeta na drveni podokvir, spremna za vje\u0161anje.<\/p>\n

Koja dimenzija za koji zid?<\/h3>\n

Kratak odgovor: tako izravno lice djeluje blizu visine o\u010diju. Za uzak zid, radnu sobu ili uz vrata 50 x 65 cm ili 60 x 75 cm, iznad komode 80 x 100 cm, za velik prostor 120 x 150 cm i sve do 160 x 205 cm. Na\u0161a je najmanja dimenzija 50 x 65 cm. Kao umjetni\u010dka slika<\/strong> s jednim jedinim licem djelo veli\u010dinom postaje izravnije: kod manjih stopa \u010duva intimnost plo\u010de, kod ve\u0107ih pogled se\u017ee preko cijele prostorije.<\/p>\n

Kako naru\u010diti mjeru po narud\u017ebi, podokvir i okvir?<\/h3>\n

Ako nijedna od trinaest dimenzija ne odgovara va\u0161em zidu, djelo slikamo u mjeri po narud\u017ebi<\/a>. Platno je napeto na drveni podokvir; na\u0161a 3D aplikacija slu\u017ei isklju\u010divo odabiru okvira, ne prikazu djela na va\u0161em zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narud\u017ebe.<\/p>\n

Kako te\u010de dostava i \u0161to jam\u010dimo?<\/h3>\n

Djelo izra\u0111ujemo po narud\u017ebi i dostavljamo u \u0161esnaest dr\u017eava Europske unije, me\u0111u njima u Njema\u010dku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme \u0161aljemo vam fotografiju dovr\u0161enoga djela na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade ovisi o dimenziji i trenuta\u010dnoj zauzetosti atelijera.<\/p>\n

\u010cesta pitanja<\/h3>\n

Je li o\u017ealo\u0161\u0107ena \u017eena stvarna osoba?<\/h4>\n

Nije imenovana, a naslov nije Schieleov: prema zapisu Leopold Museuma nije ga odabrao sam. Muzej opisuje lik koji gleda iz djela melankoli\u010dnim, ali borbenim izrazom, s glavom umotanom u tamnu tkaninu; obrisi i blijeda put gotovo stvaraju dojam lubanje.<\/p>\n

Tko je druga glava na O\u017ealo\u0161\u0107enoj?<\/h4>\n

Muzej u njoj vidi samog Schielea: stisnuta usta i podignute obrve tipi\u010dni su za na\u010din na koji je slikar prikazivao vlastito lice. Crvena kosa pak za\u0161titni je znak njegove tada\u0161nje partnerice Wally Neuzil, pa se identiteti zamagljuju. Muzej to \u010dita kao dio njegove potrage za vlastitim ja u drugima.<\/p>\n

Kada je Schiele naslikao O\u017ealo\u0161\u0107enu?<\/h4>\n

Godine 1912.; plo\u010da je dolje desno potpisana i datirana \u201eEGON SCHIELE 1912\u201c. Naslikana je uljem na drvu i mjeri 34 x 42,5 cm, u malom uspravnom formatu. Iz iste su godine Portret Wally Neuzil i Autoportret s lampionkama, tako\u0111er male plo\u010de.<\/p>\n

Tko je posjedovao O\u017ealo\u0161\u0107enu prije Leopold Museuma?<\/h4>\n

Muzejski zapis po\u010dinje s Heinrichom Beneschom, Be\u010d (od prije 1925. do 1947.), zatim slijede Otto Benesch (1947.\u20131964.) i Eva Benesch (1964.\u20131983.), a 1983. Jen\u00f6 Eisenberger i Rudolf Leopold. Heinrich Benesch, \u017eeljezni\u010dki slu\u017ebenik, bio je jedan od Schieleovih prvih skuplja\u010da i prijatelja; njegov sin Otto postao je povjesni\u010dar umjetnosti i poslije ravnatelj Albertine, a Eva je bila Ottova supruga.<\/p>\n

Gdje se O\u017ealo\u0161\u0107ena nalazi danas?<\/h4>\n

U Leopold Museumu u Be\u010du, pod inventarnim brojem 461. Od 1994. pripada Privatnoj zakladi Leopold Museum, a muzej \u010duva jednu od najve\u0107ih Schieleovih zbirki na svijetu.<\/p>\n

Je li slika prikladna za dar?<\/h4>\n

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon<\/a>.<\/p>\n