{"id":208579,"date":"2026-08-28T08:32:10","date_gmt":"2026-08-28T06:32:10","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/nekategorizirano\/banks-of-the-seine-bennecourt-2\/"},"modified":"2026-09-12T21:02:29","modified_gmt":"2026-09-12T19:02:29","slug":"banks-of-the-seine-bennecourt","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/claude-monet\/banks-of-the-seine-bennecourt\/","title":{"rendered":"Claude Monet \u2013 Na obali Seine kod Bennecourta"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Na obali Seine kod Bennecourta na\u0161a je ru\u010dno slikana reprodukcija Monetova platna iz Art Institutea of Chicago: \u017eena u prugastoj haljini sjedi le\u0111ima okrenuta nama u sjeni dvaju debala na otoku nasred Seine i gleda preko vode prema ku\u0107ama zaseoka Glotona, kraj nje le\u017ei slamnati \u0161e\u0161ir s plavom vrpcom, a uz obalu je privezan zelen \u010damac. Izvornik mjeri 100,7 x 81,5 cm, ulje je na platnu i nosi inventarni broj 1922.427. Muzej ga datira u 1868., a potpis dolje lijevo \u010dita se \u00bbCl. Monet 1868\u00ab. Slikamo ga u osam veli\u010dina ili po va\u0161oj mjeri, uz fotografiju dovr\u0161enog djela na potvrdu prije otpreme.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Naslov:<\/td>\nNa obali Seine kod Bennecourta<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nOn the Bank of the Seine, Bennecourt (ime u zapisu muzeja, s jedninom obala); Au bord de l\u2019eau; Bennecourt (izlo\u017eba 1889.); Argenteuil (zalihovna knjiga Durand-Ruel i izlo\u017eba 1905.); u katalogu Wildenstein djelo je pod brojem 110<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nClaude Monet (1840\u20131926)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\n1868. po zapisu muzeja, bez pridr\u017eaja; potpis dolje lijevo \u010dita se \u00bbCl. Monet 1868\u00ab, godine se podudaraju<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna veli\u010dina:<\/td>\n100,7 cm x 81,5 cm<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna tehnika:<\/td>\nUlje na platnu<\/td>\n<\/tr>\n
Stil slikanja:<\/td>\nImpresionizam<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nArt Institute of Chicago (inv. br. 1922.427)<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nRu\u010dno slikano ulje na platnu, osam veli\u010dina ili po mjeri<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Na obali Seine kod Bennecourta \u2013 Claude Monet<\/h2>\n

\u0160to je na platnu?<\/h3>\n

Ljetno poslijepodne uz rijeku, gledano ispod stabla. U lijevoj tre\u0107ini od donjeg do gornjeg ruba di\u017eu se dva debla, a nad njima se preko gotovo cijele gornje polovice \u0161iri gusta kro\u0161nja od kratkih tamnozelenih poteza; u nekoliko praznina me\u0111u li\u0161\u0107em vidi se plavo nebo. Ispod kro\u0161nje, lijevo od sredine, na travi sjedi \u017eena, le\u0111ima okrenuta nama, u bijeloj haljini s tamnim okomitim prugama. Kraj njezinih nogu le\u017ei slamnati \u0161e\u0161ir sa \u0161irokom plavom vrpcom, a tik uz vodu privezan je \u010damac, iznutra tamnozelen i svijetao uz rub.<\/p>\n

Sredinu zauzima voda u \u0161irokim vodoravnim potezima. U njoj se ponavljaju ku\u0107e s nasuprotne obale, ali ponavljanje nije zagla\u0111eno u zrcalo: ostaje niz odvojenih poteza, blijedo ru\u017ei\u010dastih, sivih i plavih. S druge strane te\u010de pjeskovita obala s nizom kamenih ku\u0107a s crvenkastim i sivim krovovima, me\u0111u njima desno visoko svijetlo pro\u010delje, a iznad svega obronak se di\u017ee u pojasevima obra\u0111ene zemlje. Uz vodu s druge strane stoje dvije sitne plave prilike, uz desni rub tamni \u010damci na pijesku.<\/p>\n

Tko je \u017eena na obali?<\/h3>\n

Muzej je imenuje sam, pa je imenujemo i mi. U zapisu Art Institutea of Chicago stoji da je to Camille Doncieux, kasnija slikareva supruga, da sjedi na otoku nasred Seine i gleda prema zaseoku Glotonu kraj Bennecourta, odakle su se sa slikarem po svoj prilici dovezli \u010damcem.<\/p>\n

Isti zapis ka\u017ee jo\u0161 dvoje \u0161to se s platna ne vidi: da je ovo jedino sa\u010duvano djelo iz kratkoga razdoblja provedenoga u Glotonu, a mjesto je slikaru preporu\u010dio pisac \u00c9mile Zola kao jeftino seosko uto\u010di\u0161te blizu Pariza; i da pentimenti, vidljivi tragovi ranijega sloja ispod kasnijega, pokazuju da je Camille u ranoj fazi rada dr\u017eala dijete s kapicom, vjerojatno njihova sina Jeana. Toga djeteta na dovr\u0161enom platnu nema.<\/p>\n

Camille se na na\u0161oj polici pojavljuje jo\u0161 triput: na platnu Bazille i Camille (studija za Ru\u010dak na travi)<\/a>, me\u0111u prilikama djela \u017dene u vrtu<\/a> i za stolom u djelu Ru\u010dak<\/a>. Prvo od njih \u010duva National Gallery of Art<\/a> u Washingtonu pod inventarnim brojem 1970.17.41; muzej ga datira u 1865., a platno mjeri 68,9 x 93 cm.<\/p>\n

\u0160to pi\u0161e na platnu?<\/h3>\n

Dolje lijevo, u travi uz podno\u017eje debla, stoji potpis u tamnim potezima, a ispod njega godina. \u010cita se Cl. Monet i 1868. Muzej ga navodi istim tekstom: potpisano dolje lijevo, Cl. Monet, kosa crta, 1868.<\/p>\n

Godina na platnu i godina ustanove dakle se podudaraju, a to vrijedi re\u0107i jer kod Moneta nije pravilo \u2013 na vi\u0161e na\u0161ih rouenskih pro\u010delja potpis i zapis muzeja razilaze se za godinu ili dvije. Ovdje nema ni\u0161ta za presuditi.<\/p>\n

\u0160to o djelu ka\u017ee zapis muzeja?<\/h3>\n

Djelo \u010duva Art Institute of Chicago<\/a> pod inventarnim brojem 1922.427. Mjere objavljuje redoslijedom visina pa \u0161irina, 81,5 i 100,7 cm; na\u0161a tablica \u0161irinu stavlja na prvo mjesto, pa ovdje \u010ditate 100,7 x 81,5 cm. S okvirom navodi 98,5 x 117,8 x 8 cm, pripis glasi Potter Palmer Collection, a djelo je izlo\u017eeno u dvorani 201.<\/p>\n

U katalogu raisonn\u00e9 Daniela Wildensteina iz 1979. nosi broj 110. Istu godinu i iste mjere do decimale navodi i Wikidata; izme\u0111u izvora nema razila\u017eenja. To zapisujemo namjerno, jer \u0161utnja o razila\u017eenju i neprovjeren izvor na stranici izgledaju jednako.<\/p>\n

Kroz \u010dije je ruke platno pro\u0161lo?<\/h3>\n

Muzej objavljuje cijeli niz vlasnika s cijenama, pa ga navodimo onako kako ga navodi on i ni\u0161ta ne dodajemo. Prvi poznati vlasnik je Louis Aim\u00e9 L\u00e9on Clapisson iz Neuilly-sur-Seinea, koji je djelo imao najkasnije 21. lipnja 1889. i za nj platio 500 franaka; muzej pritom navodi svoj izvor, izlo\u017ebeni katalog galerije Georges Petit.<\/p>\n

Dana 21. travnja 1892. Clapisson ga je prodao pari\u0161koj ku\u0107i Durand-Ruel za 1.500 franaka, a ona ga je 18. svibnja iste godine prodala Potteru Palmeru iz Chicaga za 7.500 franaka \u2013 dvije prodaje u jednoj godini i petnaesterostruka cijena u tri. Nakon Palmerove smrti 1902. djelo je ostalo u obitelji, a 1922. ga je obitelj darovala muzeju. Za\u0161to je cijena toliko narasla, zapis ne ka\u017ee, i to ne dopunjavamo.<\/p>\n

Za\u0161to je ovo platno neko\u0107 bilo izlo\u017eeno kao Argenteuil?<\/h3>\n

Zato \u0161to je pod tim imenom bilo upisano u zalihovnu knjigu. Muzejski zapis o podrijetlu navodi da je djelo u pari\u0161koj zalihi Durand-Ruel za 1891. nosilo broj 2127 i ime Argenteuil, i upravo je pod tim naslovom 1905. bilo izlo\u017eeno u Bostonu, u Copley Societyju, kao posudba gospo\u0111e Potter Palmer.<\/p>\n

To nije jedino tu\u0111e ime: kod Georgesa Petita u Parizu 1889. navedeno je kao Au bord de l\u2019eau; Bennecourt, a 1910. u Chicagu kao Belle Isle, sunshine ili The river, pri \u010demu muzej sam ne razrje\u0161ava koji od dva broja pripada ovom platnu.<\/p>\n

Argenteuil je kod Moneta doista ime mjesta, a ne samo pogre\u0161ka: onamo se preselio 1871., tri godine nakon ovoga platna, i ondje je nastao niz djela, me\u0111u njima Most u Argenteuilu<\/a>. Ime u zalihovnoj knjizi je dakle zamjena mjesta, a ne drugo djelo; tko tra\u017ei odre\u0111eno platno, neka gleda inventarni broj, a ne naslov.<\/p>\n

Za\u0161to je ovo djelo va\u017eno?<\/h3>\n

Zbog donje polovice. Odraz ku\u0107a u vodi naslikan je jednakom te\u017einom i jednako \u0161irokim potezima kao i same ku\u0107e, i nigdje nije zagla\u0111en u zrcalo. Gledatelj dobiva dva ravnopravna niza podataka: predmet i njegovo ponavljanje na vodi, koje je taman toliko druk\u010dije da se vidi da je rije\u010d o drugoj tvari.<\/p>\n

Godina je 1868., do prve skupne izlo\u017ebe po kojoj se pokret prozvao ima jo\u0161 \u0161est godina, a ova impresionisti\u010dka slika pokazuje da je postupak bio razra\u0111en i prije. Dvanaest godina poslije isti postupak zauzima cijelu donju polovicu: djelo Obale Seine kod V\u00e9theuila<\/a> ku\u0107a u motivu vi\u0161e nema, ostali su rijeka i obala.<\/p>\n

\u017dena sjedi le\u0111ima okrenuta nama i ne pripovijeda ni\u0161ta; nije portret i nije prizor. Njezina je uloga da gleda onamo kamo gleda i gledatelj te da prugastom haljinom i slamnatim \u0161e\u0161irom dr\u017ei donji lijevi kut. Reprodukcija slike ove vrste stoga ovisi o odnosima, a ne o licu.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno slikana ina\u010dica?<\/h3>\n

Svaku narud\u017ebu slika slikar posebno, uljem na pamu\u010dno ili laneno platno. Takve su sve na\u0161e slike na platnu, bez tiska i bez strojnoga koraka. Ova umjetni\u010dka slika zahtjevna je ponajprije u vodi: odraz mora ostati sastavljen od odvojenih vodoravnih poteza, ina\u010de postane glatka zrcalna ploha i platno izgubi upravo ono po \u010demu je poznato.<\/p>\n

Druga je ku\u0161nja kro\u0161nja, koja mora ostati propusna, s prazninama kroz koje se vidi nebo, ina\u010de se gornja polovica pretvori u jedinstvenu tamnu mrlju. Takva uljana slika ne podnosi visok sjaj, pa na\u0161a ostaje mat. Ru\u010dno slikana kopija ni ne poku\u0161ava biti preslika do pojedinosti; dva platna iste veli\u010dine uvijek se razlikuju u potezu.<\/p>\n

Koja mjera za koji zid?<\/h3>\n

Na raspolaganju je osam mjera, od 45 x 38 do 150 x 120 cm. Po veli\u010dini je izvorniku najbli\u017ea 90 x 70 cm, dakle 10,7 cm u\u017ea i 11,5 cm ni\u017ea. Po omjeru su najbli\u017ee 50 x 40 cm i 150 x 120 cm, obje na 1,2500 prema izvornikovih 1,2356; 60 x 50 i 120 x 100 na 1,2000 ne\u0161to su dalje.<\/p>\n

Za velik zid ostaje 150 x 120 cm, koja je ujedno jedna od dviju mjera s najvjernijim omjerom. Zelena i plava ovdje su mirne, pa slika za dnevni boravak djeluje i iznad niskoga namje\u0161taja. Sve su mjere navedene uz proizvod u na\u0161oj galeriji Claude Monet<\/a>.<\/p>\n

Mjere po narud\u017ebi, podokvir i okvir<\/h3>\n

Za mjeru koje nema na popisu mjere po narud\u017ebi<\/a> jedini su put; pi\u0161ite nam \u0161irinu i visinu, a omjer izvornika zadr\u017eavamo. Platno napinjemo na drveni podokvir. Okvir nije uklju\u010den u cijenu; muzejski mjeri 117,8 x 98,5 cm i dubok je 8 cm.<\/p>\n

Dostava i jamstvo<\/h3>\n

Izrada traje dva do tri tjedna, kod najve\u0107ih mjera nekoliko dana vi\u0161e. Djelo sti\u017ee napeto na podokviru u krutoj kutiji ili smotano u tuljcu, s pra\u0107enjem po\u0161iljke. Ako stigne o\u0161te\u0107eno ili se osjetno razlikuje od potvr\u0111ene fotografije, zamjenjujemo ga ili vra\u0107amo cijenu. Male razlike u potezu kod ru\u010dnoga su rada o\u010dekivane; o\u0161te\u0107enje nije.<\/p>\n

\u010cesto postavljana pitanja<\/h3>\n

Gdje je izvornik?<\/h4>\n

U Chicagu, u Art Instituteu of Chicago, pod inventarnim brojem 1922.427, izlo\u017een u dvorani 201.<\/p>\n

Imenuje li muzej osobu na platnu?<\/h4>\n

Da. Muzejski zapis navodi Camille Doncieux, kasniju slikarevu suprugu.<\/p>\n

Je li On the Bank of the Seine, Bennecourt isto djelo?<\/h4>\n

Jest. To je ime u zapisu muzeja, s obalom u jednini; na\u0161 naslov rabi mno\u017einu.<\/p>\n

Je li ovo tisak?<\/h4>\n

Nije. Kod nas nastaje uvijek ru\u010dno, uljem na platnu; tiskana djela ne prodajemo.<\/p>\n

Koju mjeru da odaberem?<\/h4>\n

90 x 70 cm ako vam je va\u017ena veli\u010dina izvornika, a 150 x 120 cm ako vam je va\u017ean omjer kod velike slike.<\/p>\n

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?<\/h4>\n

Da. Djelo po va\u0161oj mjeri daje vam omjer izvornika pri bilo kojoj \u0161irini.<\/p>\n

Kako djelo sti\u017ee do mene?<\/h4>\n

Napeto na podokviru u krutoj kutiji ili smotano u tuljcu, s pra\u0107enjem po\u0161iljke.<\/p>\n

O \u010demu je ovo djelo u jednoj re\u010denici?<\/h4>\n

O tome da odraz na vodi nije manje stvaran od ku\u0107a koje odra\u017eava.<\/p>\n

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?<\/h4>\n

Nije na prodaju: u muzejskoj je zbirci. Vrijednost ne procjenjujemo; muzej navodi samo cijene iz 19. stolje\u0107a, zapisane gore.<\/p>\n

Koliko visoko da ga objesim?<\/h4>\n

Sredina otprilike 150 cm iznad poda, tako da vodena povr\u0161ina padne u visinu o\u010diju.<\/p>\n

Je li prikladno za dar?<\/h4>\n

Jest, a ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon-bon<\/a> kojim bira obdareni.<\/p>\n