{"id":212385,"date":"2026-08-28T17:55:57","date_gmt":"2026-08-28T15:55:57","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/nekategorizirano\/head-of-a-woman-2\/"},"modified":"2026-09-10T14:15:35","modified_gmt":"2026-09-10T12:15:35","slug":"head-of-a-woman","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/amedeo-modigliani\/head-of-a-woman\/","title":{"rendered":"Amedeo Modigliani \u2013 \u017denska glava"},"content":{"rendered":"

\u017denska glava malena je Modiglianijeva glava koju Mus\u00e9e d\u2019Art moderne de Paris datira oko 1920., pod brojem AMVP 2676. Glava i vrat ispunjavaju sliku i oko njih gotovo ni\u010dega nema, polo\u017eeni su u toplu naran\u010dastooker boju pred tamnom maslinastosme\u0111om pozadinom. Kod nas nastaje kao ru\u010dno slikana kopija, ulje na platnu, po narud\u017ebi, u osam mjera ili u mjeri koju nam ka\u017eete; prije otpreme \u0161aljemo vam fotografiju dovr\u0161enog platna.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Naslov:<\/td>\n\u017denska glava<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nT\u00eate de femme (muzejev vlastiti naslov) \u00b7 Frauenkopf<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nAmedeo Modigliani (1884.\u20131920.)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\nmuzej datira vers 1920<\/em> \u2013 oko 1920., pribli\u017eno<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna veli\u010dina (\u0161irina \u00d7 visina):<\/td>\n26 \u00d7 39 cm (s Wikipodataka; muzej mjere ne objavljuje)<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna tehnika:<\/td>\nuljana boja \u2013 muzej podlogu ne navodi; Wikipodaci navode drvenu plo\u010du<\/td>\n<\/tr>\n
Stil slikanja:<\/td>\nekspresionizam, \u00c9cole de Paris<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nMus\u00e9e d\u2019Art moderne de Paris<\/a> (inv. AMVP 2676, donacija javnobilje\u017eni\u010dkim aktom, Henry-Thomas, 1984.)<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nru\u010dno slikana kopija, ulje na platnu, osam mjera ili mjera po \u017eelji<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\u017denska glava \u2013 Amedeo Modigliani<\/h2>\n

\u0160to je na slici?<\/h3>\n

Glava i vrat, usko izrezani, s gotovo nimalo prostora oko sebe. Te\u0161ka tamna kosa pada u dvjema masama uz lice, a preko \u010dela te\u010de glatki \u0161i\u0161ke. Lice je polo\u017eeno u toplu naran\u010dastooker boju s ru\u017ei\u010dastim i zelenim dodirima, kratkim vidljivim potezima. O\u010di su tamne uske pukotine bez \u0161arenice; obrve su sna\u017ene i tamne, nos dug s blago grbavim hrptom, usta mala i zatvorena. Vrat je vrlo dug i spu\u0161ta se do golih ramena uz donji rub. Pozadina je tamna maslinastosme\u0111a, grubo nanesena, s crvenkastom mrljom dolje lijevo. Uz lijevi i gornji rub vidi se gola podloga, neobojena \u2013 slika nije dovedena do rubova.<\/p>\n

Glava bez imena i za\u0161to to nije praznina<\/h3>\n

Muzej ovu \u017eenu ne imenuje i ne navodi model. Kod Modiglianija to nije propust nego vrsta: uz naru\u010dene portrete slikao je glave koje su studije oblika, a ne prikazi odre\u0111ene osobe. To je razlika izme\u0111u nekoga tko vas gleda i oblika, a ovdje je rije\u010d o obliku. Istu suzdr\u017eanost nosi i datacija \u2013 muzej pi\u0161e vers<\/em>, oko, i mi tu rije\u010d zadr\u017eavamo umjesto da je pretvorimo u godinu. Ovdje to zna\u010di vi\u0161e nego ina\u010de: Modigliani je umro 25. sije\u010dnja 1920., pa pribli\u017ena 1920. pada u njegove posljednje tjedne ili neposredno prije njih, a nitko ne mo\u017ee re\u0107i to\u010dno kamo.<\/p>\n

\u0160to muzej bilje\u017ei, a \u0161to izostavlja?<\/h3>\n

Tehniku bilje\u017ei kao peinture \u00e0 l\u2019huile<\/em> \u2013 uljanu boju \u2013 i tu staje: ne ka\u017ee na \u010demu je boja. Wikipodaci navode drvenu plo\u010du. Objavljujemo oboje i ka\u017eemo \u0161to je \u0161to, jer kod fizi\u010dkog opisa djela ustanova nadma\u0161uje otvorenu bazu podataka, a ovdje ustanova jednostavno nije progovorila. Muzej tako\u0111er uop\u0107e ne objavljuje mjere<\/em>; provjerili smo francuski i engleski zapis i nijedan ne nosi visinu ni \u0161irinu. Na\u0161ih 26 \u00d7 39 cm stoga dolazi s Wikipodataka, a ne s muzejskog lista, i jedina potvrda koju imamo jest da se omjer fotografije s njim sla\u017ee na otprilike jedan posto. Ono \u0161to muzej daje jest sve ostalo: broj AMVP 2676 i na\u010din stjecanja \u2013 donacija javnobilje\u017eni\u010dkim aktom Henryja-Thomasa iz 1984. Navodi i kamo je slika putovala: u Pisu na izlo\u017ebu Modigliani et l\u2019\u00c9cole de Paris<\/em> u Blu Palazzo d\u2019Arte e Cultura, od 3. listopada 2014. do 8. sije\u010dnja 2015., i u Seul na Amedeo Modigliani: Legend of Montparnasse<\/em> u Hangaram Art Museum, Seoul Arts Center, od 26. lipnja do 4. listopada 2015. Djelo ima i svoj zapis na Wikipodacima<\/a>.<\/p>\n

Motiv me\u0111u slikarevim djelima<\/h3>\n

Isti pari\u0161ki muzej \u010duva jo\u0161 dva djela s ove police, \u0161to je dovoljno neobi\u010dno da se ka\u017ee: \u017dena plavih o\u010diju<\/a> i \u017dena s nau\u0161nicama<\/a>. Uz njih je ova glava najmanje dovr\u0161ena i najmanje obja\u0161njena od triju. Za drugu bezimenu glavu na polici tu je Crvena glava<\/a> iz Centra Pompidou \u2013 tako\u0111er lice bez okoline, tako\u0111er nedatirano druk\u010dije nego s ogradom. Cijeli je izbor u galeriji Amedea Modiglianija<\/a>, a o slikaru smo napisali dulji \u010dlanak<\/a>.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno slikana verzija?<\/h3>\n

Slika je slikar, kistom, u ulju na platnu, po va\u0161oj narud\u017ebi. Jednu razliku vrijedi re\u0107i otvoreno: na \u010demu god izvornik bio, na\u0161a je na platnu, jer je platno ono na \u010demu se izra\u0111uje slika za zid. Svaka umjetni\u010dka slika nastaje nekoliko tjedana i svaka je kopija pomalo svoja; to je posljedica toga \u0161to radi \u010dovjek, a ne stroj. Kod ovog je motiva te\u0161ko\u0107a u tome koliko je malo dovr\u0161eno. Potezi su \u0161iroki i ostavljeni vidljivima, pozadina grubo nanesena, rubovi nisu izvedeni \u2013 i sve to treba prenijeti kao odluku, a ne pospremiti u urednost, ina\u010de glava gubi nedovr\u0161enost koja je najve\u0107i dio njezina karaktera. Prije otpreme primate fotografiju dovr\u0161enog platna i potvr\u0111ujete je. Nikada nije tisak.<\/p>\n

Koju veli\u010dinu odabrati?<\/h3>\n

Za ovaj motiv predla\u017eemo 60 \u00d7 90 cm. Izvornik je sitan, ali motiv nije vezan uz svoju mjeru: potezi su \u0161iroki i ostaju \u010ditljivi i uve\u0107ani, pa ova glava podnosi veliko platno bolje nego ve\u0107ina malih izvornika. Tamna pozadina i jedna topla masa lica zna\u010de da se s prostorijom ne natje\u010de \u2013 dobro visi u spava\u0107oj sobi, na stubi\u0161tu ili u uskoj ni\u0161i. Kod omjera je ovo djelo neobi\u010dno jednostavno: 26 \u00d7 39 to\u010dno je dva prema tri, a \u0161est od na\u0161ih osam mjera upravo je toga oblika, pa 40 \u00d7 60 cm na donjem i 120 \u00d7 180 cm na gornjem kraju izvorniku odgovaraju to\u010dno. Postimpresionisti\u010dka slika u mjeri koje nema na popisu nije problem \u2013 izra\u0111ujemo je po narud\u017ebi<\/a>.<\/p>\n

\u010cesta pitanja<\/h3>\n

Gdje je izvornik?<\/h4>\n

U Mus\u00e9e d\u2019Art moderne de Paris, inventarni broj AMVP 2676, dar Henryja-Thomasa iz 1984.<\/p>\n

Tko je ta \u017eena?<\/h4>\n

Nitko ne zna. Muzej model ne imenuje, pa ga ne dodajemo ni mi.<\/p>\n

Za\u0161to uz mjeru stoji ograda?<\/h4>\n

Zato \u0161to muzej mjere ne objavljuje. Podatak 26 \u00d7 39 cm dolazi s Wikipodataka i to i ka\u017eemo, umjesto da ga prika\u017eemo kao muzejski.<\/p>\n

Koliko to\u010dno slijedi omjer izvornika?<\/h4>\n

Izvornik mjeri 26 \u00d7 39 cm. Omjeru najbli\u017ee stoji na\u0161a mjera 40 x 60 cm: omjer je jednak, platno je samo druk\u010dije veliko.<\/p>\n