{"id":213219,"date":"2026-08-29T10:05:35","date_gmt":"2026-08-29T08:05:35","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/nekategorizirano\/girl-standing-in-black-pinafore-2\/"},"modified":"2026-09-10T14:36:34","modified_gmt":"2026-09-10T12:36:34","slug":"girl-standing-in-black-pinafore","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/amedeo-modigliani\/girl-standing-in-black-pinafore\/","title":{"rendered":"Amedeo Modigliani \u2013 Djevoj\u010dica u crnoj prega\u010di"},"content":{"rendered":"

Djevoj\u010dica u crnoj prega\u010di platno je iz 1918. u Kunstmuseumu Basel, pod brojem G 1975.1. Djevoj\u010dica stoji do tri \u010detvrtine lika u tamnoj sivoplavoj odje\u0107i, ruke joj po\u010divaju na naslonu stolca pred njom, a iza nje je crvenosme\u0111a unutra\u0161njost. Kod nas nastaje kao ru\u010dno slikana kopija, ulje na platnu, po narud\u017ebi, u osam mjera ili u mjeri koju nam ka\u017eete; prije otpreme \u0161aljemo vam fotografiju dovr\u0161enog platna.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Naslov:<\/td>\nDjevoj\u010dica u crnoj prega\u010di<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nM\u00e4dchen in schwarzer Sch\u00fcrze \u00b7 Fillette debout en tablier noir, muzejevi vlastiti oblici<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nAmedeo Modigliani (1884.\u20131920.)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\n1918. \u2013 muzejeva godina; potpisano gore desno, modigliani<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna veli\u010dina (\u0161irina \u00d7 visina):<\/td>\n60,5 \u00d7 92,5 cm \u2013 muzej je mjeri i kao 60,4 \u00d7 92,5 i bilje\u017ei da platno nije posve pravokutno<\/td>\n<\/tr>\n
Izvorna tehnika:<\/td>\nulje na platnu<\/td>\n<\/tr>\n
Stil slikanja:<\/td>\nekspresionizam, \u00c9cole de Paris<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nKunstmuseum Basel<\/a> (inv. G 1975.1, dar Georgette Denise Simon)<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nru\u010dno slikana kopija, ulje na platnu, osam mjera ili mjera po \u017eelji<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Djevoj\u010dica u crnoj prega\u010di \u2013 Amedeo Modigliani<\/h2>\n

\u0160to je na platnu?<\/h3>\n

Djevoj\u010dica stoji do tri \u010detvrtine lika, sprijeda, i ispunjava cijelu visinu. Tamna kosa o\u0161i\u0161ana je na pageicu s te\u0161kim \u0161i\u0161kama, jedan pramen pada preko \u010dela, a uz vidljivo uho je tamna uvojnica. Lice je topao mareli\u010dni oval s rumenim obrazima, tankim zaobljenim obrvama, nosom povu\u010denim jednom linijom i malim crvenim ustima; o\u010di su veliki tamni bademi sa zjenicama i gledaju malo nalijevo od nje, a ne u nas. Vrat je dug. Nosi tamnu sivoplavu odje\u0107u s dugim rukavima, preko prsa joj ide nazubljeni gornji dio iznad valovite vezene trake, ispod toga tamna vodoravna traka, a ni\u017ee jo\u0161 nekoliko oznaka. Obje ruke vise ravno, a dugoprsti dlanovi po\u010divaju na zakrivljenom naslonu stolca koji je u visini bokova presijeca sprijeda. Slijeva stoji crvenosme\u0111i komad namje\u0161taja s poljima i ne\u010dim tamnim na vrhu; iza nje crvenosme\u0111i naslon ili oplata; zdesna blijedo sivozeleni zid. Potpis je gore desno, a muzej ga bilje\u017ei upravo ondje.<\/p>\n

Je li to uop\u0107e prega\u010da?<\/h3>\n

Muzej sam ka\u017ee da mo\u017eda nije, i to vrijedi vi\u0161e od bilo kojeg naslova. U svojoj katalognoj bilje\u0161ci primje\u0107uje da se ista djevoj\u010dica pojavljuje i na drugom Modiglianiju, naizgled u istoj haljini, i iz usporedbe zaklju\u010duje da mo\u017eda uop\u0107e ne nosi prega\u010du, nego haljinu s popre\u010dnim aplikacijama \u2013 te da se na baselskoj slici oslanja na stolac. Pogledajte fotografiju i bilje\u0161ka stoji: preko prsa idu nazubljeni gornji dio i traka veza, koji prelaze preko cijele odje\u0107e umjesto da su oko nje vezani, preko ramena nema naramenice, a u struku nema vezice. Djelo se dakle prodaje pod imenom u koje njegov vlastiti muzej tiho sumnja. Naslov zadr\u017eavamo, jer je to ime pod kojim je djelo poznato i katalogizirano, a sumnju tiskamo uz njega, jer ju je muzej objavio i kupac ima pravo znati \u0161to gleda.<\/p>\n

Zapis o izvorniku i tri mjere<\/h3>\n

Muzej mjeru navodi triput, \u0161to je neobi\u010dno i korisno. Nazivna je brojka 92,5 \u00d7 60,5 cm. Zatim druga, preciznija: 92,5 \u00d7 60,4 cm, uz napomenu da je desna visina 92,4, a \u0161irina na vrhu 60,6 \u2013 platno dakle nije savr\u0161en pravokutnik, i muzej to ka\u017ee umjesto da zaokru\u017ei. Tre\u0107a brojka, 113 \u00d7 80,5 \u00d7 8 cm, posebno je staklo iza kojega djelo visi. Tiskamo sliku, prvo \u0161irinu, pa na na\u0161oj stranici pi\u0161e 60,5 \u00d7 92,5 cm. Nosilac je ulje na platnu, godina 1918., potpis gore desno, a redak o stjecanju dar je Georgette Denise Simon. Muzej svoju snimku djela objavljuje kao javno dobro. Djelo ima i svoj zapis na Wikipodacima<\/a>. Cijeli je izbor u galeriji Amedea Modiglianija<\/a>, a o slikaru smo napisali dulji \u010dlanak<\/a>.<\/p>\n

Gdje je slika bila?<\/h3>\n

Ovo je najpotpunija i najbolje datirana provenijencija na ovoj polici, a svaka njezina postaja dolazi od muzeja. Po\u010dinje s L\u00e9opoldom Zborowskim u Parizu, trgovcem, na datum koji muzej ne zna \u2013 i on je na ovoj polici, u djelu Portret L\u00e9opolda Zborowskog<\/a>, a imao je i Lolotte<\/a>. Kod Zborowskog po\u010dinje mnoga slika kruga \u00c9cole de Paris, i ova na njega stalno nailazi. Dana 23. lipnja 1933. slika je prodana u pari\u0161kom H\u00f4telu Drouot, na dra\u017ebi modernih slika, kao lot 69, a ondje ju je kupio dr. Roland Ziegler iz Basela, koji ju je zadr\u017eao do svoje smrti 1962. Pre\u0161la je na njegovu suprugu, Jacqueline Ziegler-Simon, do njezine smrti 1974.; zatim na njezinu sestru, Georgette Denise Simon; a 1975. ju je Georgette Simon darovala Kunstmuseumu Basel u spomen na supru\u017enike Ziegler. \u0160est vlasnika, pet datuma, jedna dra\u017eba s brojem lota \u2013 i muzej koji iza svega toga stoji.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno slikana verzija?<\/h3>\n

Slika je slikar, kistom, u ulju na platnu, po va\u0161oj narud\u017ebi. Svaka umjetni\u010dka slika nastaje nekoliko tjedana i svaka je kopija pomalo svoja; to je posljedica toga \u0161to radi \u010dovjek, a ne stroj. Pote\u0161ko\u0107a je ovog motiva u tome \u0161to je ve\u0107ina djela jedna tamna odje\u0107a, a ona ne smije postati plosnata. U izvorniku je obra\u0111ena dugim okomitim potezima sive, plave i crne koji ostaju vidljivi, pa se \u010dita kao tkanina po kojoj se kre\u0107e svjetlo, a ne kao silueta; naslikana glatko postaje crn oblik s glavom na vrhu. Druga je stvar lice, toplo i zaobljeno usred sve te sivo\u0107e, koje nosi cijelo djelo \u2013 obrazi su ru\u017ei\u010dasti, a ne crveni, a o\u010di gledaju ustranu i ne smiju se okrenuti prema gledatelju. Naslon stolca koji je presijeca sprijeda ono je zbog \u010dega stoji, a ne lebdi, pa ostaje \u010dvrst. Prije otpreme primate fotografiju dovr\u0161enog platna i potvr\u0111ujete je. Nikada nije tisak.<\/p>\n

Koju veli\u010dinu odabrati?<\/h3>\n

Za ovaj motiv predla\u017eemo 71 \u00d7 107 cm. Po omjeru je najbli\u017ea na\u0161a mjera 130 \u00d7 200 cm, s 0,6 posto od oblika izvornika, ali to je vrlo velika slika za dijete koje stoji; 71 \u00d7 107 cm slijedi s 1,5 posto i bli\u017ea je vlastitom mjerilu izvornika, platna \u0161irokog otprilike \u0161ezdeset centimetara. Za njima dolaze 90 \u00d7 140 cm s 1,7 i 40 \u00d7 60 cm s 1,9. Djelo je visoko i mirno te pristaje uskom zidu, stubi\u0161tu ili prostoru izme\u0111u vrata; crvenosme\u0111a unutra\u0161njost grije hladnu sobu. Budu\u0107i da je lik pri 130 \u00d7 200 cm gotovo u naravnoj veli\u010dini, ta mjera djeluje samo ondje gdje se mo\u017ee dovoljno odmaknuti. Postimpresionisti\u010dka slika u mjeri koje nema na popisu nije problem: izra\u0111ujemo je po narud\u017ebi<\/a>. Za jo\u0161 jednog mladog modela na ovoj polici pogledajte Mladi nau\u010dnik<\/a>.<\/p>\n

\u010cesta pitanja<\/h3>\n

Gdje je izvornik?<\/h4>\n

U Kunstmuseumu Basel, inventarni broj G 1975.1, dar Georgette Denise Simon u spomen na Rolanda i Jacqueline Ziegler-Simon.<\/p>\n

Nosi li doista prega\u010du?<\/h4>\n

Muzej u to sumnja. Njegova vlastita bilje\u0161ka upu\u0107uje na haljinu s popre\u010dnim aplikacijama umjesto na prega\u010du. Katalogizirani naslov zadr\u017eavamo, a sumnju tiskamo.<\/p>\n

Za\u0161to muzej navodi dvije mjere?<\/h4>\n

Zato \u0161to platno nije savr\u0161en pravokutnik: desna je visina 92,4 cm, a \u0161irina na vrhu 60,6, pa bi jedna brojka bila pribli\u017ena.<\/p>\n

Koliko to\u010dno slijedi omjer izvornika?<\/h4>\n

Izvornik mjeri 60,5 \u00d7 92,5 cm. Omjeru najbli\u017ee stoji na\u0161a mjera 130 x 200 cm, koja od omjera izvornika odstupa 0,62 %. Katalozi se o mjeri ne sla\u017eu i navode 60,5 \u00d7 92,5 cm; 60,4 \u00d7 92,5 cm; gornja usporedba polazi od prvoga navoda.<\/p>\n