{"id":214602,"date":"2026-08-30T14:36:47","date_gmt":"2026-08-30T12:36:47","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/?post_type=product&p=214602"},"modified":"2026-11-01T13:15:23","modified_gmt":"2026-11-01T12:15:23","slug":"channel-at-gravelines-evening","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/georges-seurat\/channel-at-gravelines-evening\/","title":{"rendered":"Georges Seurat \u2013 Kanal kod Gravelinesa, uve\u010der"},"content":{"rendered":"

Kanal kod Gravelinesa, uve\u010der nastao je u ljeto 1890., u posljednjoj godini Seuratova rada. Izvornik mjeri 81,9 x 65,4 centimetra, ulje na platnu, a u New Yorku ga \u010duva Museum of Modern Art pod inventarnim brojem 785.1963. Kod nas nastaje kao ru\u010dno slikana slika, u osam dimenzija ili po va\u0161oj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n<\/colgroup>\n<\/table>\n

Kanal kod Gravelinesa, uve\u010der \u2013 Georges Seurat<\/h2>\n

\u0160to je na slici?<\/h3>\n

Kanal u sumrak. Gravelines je mala luka na sjeveru Francuske, blizu belgijske granice, i Seurat je onamo oti\u0161ao u ljeto 1890. Muzej djelo datira jednako: ljeto 1890., dakle ne samo godina, nego i godi\u0161nje doba.<\/p>\n

Umjetni\u010dka slika iz tog posljednjeg ljeta mirna je do krajnosti. Voda le\u017ei, obala se povla\u010di, svjetlo blijedi. Pointilizam je ovdje posve izgra\u0111en \u2013 boja stoji u sitnim to\u010dkama i upravo zbog njih zrak nad kanalom djeluje kao da se svjetlo polako povla\u010di. Pointilisti\u010dka tehnika u tim je posljednjim platnima na vrhuncu.<\/p>\n

Posljednja serija: \u010detiri platna iz Gravelinesa<\/h3>\n

Tog je ljeta Seurat naslikao \u010detiri pogleda na isti kanal. Bila je to njegova posljednja obalna serija; umro je u o\u017eujku 1891., s trideset i jednom godinom.<\/p>\n

Dva su od ta \u010detiri i kod nas: Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe<\/a>, koji \u010duva londonska National Gallery, i Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe<\/a> iz Indianapolisa. Tko \u017eeli vidjeti gdje je Seuratovo more po\u010delo, neka pogleda Brodice za oseke, Grandcamp<\/a>, a kako je slikao ve\u010der prije toga, Ve\u010der, Honfleur<\/a>. Sva su to umjetni\u010dka djela s iste obale.<\/p>\n

Niz vlasnika, kako ga objavljuje muzej<\/h3>\n

Museum of Modern Art ovu sliku uvr\u0161tava u svoj projekt istra\u017eivanja podrijetla i objavljuje cijeli niz vlasnika s trinaest bilje\u017eaka. Budu\u0107i da ga objavljuje, ovdje ga sa\u017eimamo \u2013 i sve \u0161to slijedi zapis je muzeja, a ne na\u0161 zaklju\u010dak.<\/p>\n

Nakon slikareve smrti djelo je bilo u ostav\u0161tini kojom je upravljala Madeleine Knobloch. Godine 1892. kupila ga je udovica Sylvie Monnom iz Bruxellesa, zatim je pre\u0161lo na Marie Monnom i Th\u00e9a van Rysselberghea, kod kojih je bilo od 1904. barem do 1909. Slijede pari\u0161ka Galerie Druet 1913., F\u00e9lix F\u00e9n\u00e9on i d\u00fcsseldorfska Galerie Alfred Flechtheim.<\/p>\n

Godine 1918. kupio ga je preko G\u00f6ste A. Olsona iz Stockholma Rolf de Mar\u00e9 i dr\u017eao ga barem do 1936. Zatim ga je kupio pari\u0161ki trgovac Paul Rosenberg \u2013 i tu se niz lomi.<\/p>\n

1941. \u2013 1948.: zapljena i povrat<\/h3>\n

Muzej bilje\u017ei sljede\u0107e. Za njema\u010dke okupacije sliku je 1941. zaplijenio ERR, Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg. U travnju 1942. agent Hermanna G\u00f6ringa, Andreas Hofer, zamijenio ju je Hansu Wendlandu i Theodoru Fischeru u Luzernu za predmete nabavljene za G\u00f6ringovu zbirku.<\/p>\n

Godine 1945. Fischer ju je na zahtjev \u0161vicarske vlade predao sabirnom mjestu u bernskom Kunstmuseumu. U lipnju 1948. vra\u0107ena je Paulu Rosenbergu, tada ve\u0107 u New Yorku, a u listopadu iste godine kupio ju je William A. M. Burden. Godine 1963. do\u0161la je u muzej kao njegov dar.<\/p>\n

Ovu povijest navodimo zato \u0161to je ustanova koja djelo \u010duva objavljuje sama i u cijelosti. Slika koju prodajemo kao ru\u010dno slikanu kopiju ima taj put iza sebe, i pravo je da to pi\u0161e i ovdje, a ne samo u muzejskom katalogu.<\/p>\n

Gdje se dva muzejska zapisa razilaze?<\/h3>\n

U jednoj to\u010dki muzej proturje\u010di sam sebi. U tekstu o podrijetlu pi\u0161e da je slika bila u slikarevoj ostav\u0161tini u Parizu 1881.; bilje\u0161ka uz isti unos poziva se pak na sedmi Salon des Artistes Ind\u00e9pendants 1891., dakle u godini Seuratove smrti. Djelo iz ljeta 1890. godine 1881. jo\u0161 nije postojalo.<\/p>\n

Zato ostav\u0161tinu navodimo bez godine. Ondje gdje se ustanova sama razilazi, radije ne navodimo ni\u0161ta nego da biramo jedan od dva broja \u2013 jednako kao kod drugih djela u na\u0161oj galeriji gdje se dva muzejska zapisa ne sla\u017eu.<\/p>\n

Inventarni broj glasi 785.1963, bez nastavka: tako ga navode muzejev vlastiti skup podataka i njegova stranica. Vrijedi ono \u0161to objavljuje muzej.<\/p>\n

Nekoliko imena iz tog niza<\/h3>\n

Dva imena u nizu nisu slu\u010dajna. F\u00e9lix F\u00e9n\u00e9on kriti\u010dar je koji je za ovo slikarstvo skovao ime neoimpresionizam; Th\u00e9o van Rysselberghe bio je belgijski slikar koji je Seuratovu metodu preuzeo. Slika je dakle godinama visjela kod ljudi koji su znali \u0161to gledaju.<\/p>\n

Zanimljiv je i jedan detalj. Muzej se u bilje\u0161kama poziva na de Haukeov katalog Seurat et son oeuvre iz 1961. \u2013 upravo onaj katalog koji u na\u0161oj galeriji dvaput nismo mogli dose\u0107i, kad smo kod Seine u Courbevoieju<\/a> ostali bez godine i bez mjere. Ista knjiga, drugi muzej.<\/p>\n

Kako nastaje na\u0161a ru\u010dno slikana izvedba?<\/h3>\n

Rukom i kistom, nikada pisa\u010dem. Na\u0161 slikar radi uljanim bojama na platnu, a kod ovog je motiva najte\u017ee zadr\u017eati mirno\u0107u: to je prizor bez doga\u0111aja, i ako se boja razigra, gubi svoju ti\u0161inu. Zato je svaka ru\u010dno slikana kopija svoja i nijedne dvije nisu posve jednake.<\/p>\n

Kada ga idu\u0107i put naslikamo, fotografirat \u0107emo ga i snimke \u0107e se pojaviti na ovoj stranici. Do tada vrijedi ono \u0161to vrijedi za sve na\u0161e slike na platnu: prije otpreme dobivate fotografiju upravo onog platna koje je naslikano za vas, a mi ga otpremamo tek kada ga potvrdite.<\/p>\n

Koja veli\u010dina za koji zid?<\/h3>\n

Izvornik mjeri 81,9 x 65,4 centimetra, dakle najprije \u0161irina pa visina, kako mjere navodimo posvuda kod nas. Format je vodoravan, ali tek umjereno izdu\u017een.<\/p>\n

Nijedna od na\u0161ih osam mjera ne poklapa se s izvornikom. Najbli\u017ea je 70 x 55 cm i ne\u0161to je manja od njega \u2013 kod ovog je djela to druk\u010dije nego kod dvaju susjednih iz Gravelinesa, gdje je najbli\u017ea ve\u0107a. Za dnevni boravak preporu\u010dujemo 100 x 80 ili 120 x 100 cm; 140 x 110 i 160 x 130 cm ispunjavaju ve\u0107i zid; 180 x 140, 200 x 160 i 246 x 197 cm za prostore su u kojima se to\u010dke mogu razmaknuti i odahnuti.<\/p>\n

Mjera po va\u0161oj \u017eelji, podokvir i okvir<\/h3>\n

Ako nijedna od osam mjera ne odgovara va\u0161em zidu, djelo slikamo po va\u0161im mjerama i zadr\u017eavamo omjer izvornika, tako da prizor nikada nije razvu\u010den; to je na\u0161a slika po mjeri<\/a>. Sliku mo\u017eete naru\u010diti u tri oblika: kao smotano platno bez podokvira, napetu na drveni podokvir i spremnu za vje\u0161anje ili uokvirenu; oblik birate pri narud\u017ebi.<\/p>\n

Okvir birate u na\u0161oj 3D aplikaciji. Kod sumra\u010dnog, tihog prizora okvir brzo postane preglasan: uzak i nenametljiv ostavit \u0107e djelu prostor. Kako \u0107e izgledati na va\u0161em zidu, pokazuje na\u0161a zasebna usluga smje\u0161taja u prostor.<\/p>\n

Dostava i jamstvo<\/h3>\n

Svaki primjerak nastaje po narud\u017ebi u na\u0161em atelijeru, pa ra\u010dunajte na 15 do 45 dana ovisno o veli\u010dini. \u0160aljemo ga za\u0161ti\u0107enog, u obliku koji ste odabrali u narud\u017ebi (kao smotano platno, napetog na podokvir ili uokvirenog), unutar Europske unije bez carine. Prije otpreme potvr\u0111ujete fotografiju, a za svaku narud\u017ebu vrijedi na\u0161 pravilnik o povratu. Cijela ponuda ovog slikara nalazi se u galeriji Georges Seurat<\/a>, a o njegovu radu pi\u0161e na\u0161 \u010dlanak o Georgesu Seuratu<\/a>. Ondje su i druge reprodukcije poznatih slikara koje radimo na isti na\u010din.<\/p>\n

\u010cesta pitanja<\/h3>\n

Gdje je izvornik?<\/h4>\n

U New Yorku, u Museum of Modern Art, pod inventarnim brojem 785.1963. U muzej je do\u0161ao 1963. kao dar Williama A. M. Burdena i supruge.<\/p>\n

Iz koje je godine?<\/h4>\n

Muzej navodi ljeto 1890. \u2013 jedna godina i godi\u0161nje doba, pa tako to i bilje\u017eimo.<\/p>\n

Koliko je izvornik velik?<\/h4>\n

Muzej navodi 65,4 x 81,9 centimetara po visini i \u0161irini, \u0161to je ako se pi\u0161e \u0161irina pa visina 81,9 x 65,4 cm.<\/p>\n

Koliko ima tih pogleda na kanal?<\/h4>\n

\u010cetiri. Muzej i katalozi dr\u017ee ih Seuratovom posljednjom obalnom serijom; dva su od \u010detiri i u na\u0161oj galeriji.<\/p>\n

Je li slika za rata bila zaplijenjena?<\/h4>\n

Jest. Muzej objavljuje da ju je 1941. zaplijenio ERR, da je 1942. zamijenjena preko G\u00f6ringova agenta i da je 1948. vra\u0107ena Paulu Rosenbergu.<\/p>\n

Za\u0161to ne navodite godinu ostav\u0161tine?<\/h4>\n

Zato \u0161to se muzejski tekst i njegova vlastita bilje\u0161ka razilaze za deset godina. Ondje gdje ustanova sama nije dosljedna, radije ne navodimo ni\u0161ta.<\/p>\n

Za\u0161to je inventarni broj druk\u010diji nego prije?<\/h4>\n

Zato \u0161to smo ga ispravili prema muzejskom zapisu: 785.1963, bez nastavka a-b.<\/p>\n

Koju veli\u010dinu odabrati?<\/h4>\n

Za dnevni boravak 100 x 80 cm. Izvorniku je najbli\u017ea 70 x 55 cm, ali je ne\u0161to manja od njega.<\/p>\n

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?<\/h4>\n

Da. Slikamo po va\u0161oj mjeri i zadr\u017eavamo omjer stranica izvornika.<\/p>\n

Je li ovo tisak?<\/h4>\n

Nije. Djelo je naslikano rukom i uljanim bojama; potezi se vide i mogu se opipati, \u0161to tisak ne mo\u017ee opona\u0161ati.<\/p>\n

Je li prikladno za dar?<\/h4>\n

Jest. Motiv je tih i svijetao, pa podnosi svaki prostor. \u017delite li izbor prepustiti onome koga darujete, postoji poklon bon<\/a>.<\/p>\n

Naslov:<\/td>\nKanal kod Gravelinesa, uve\u010der<\/td>\n<\/tr>\n
Drugi naslovi:<\/td>\nThe Channel at Gravelines, Evening<\/td>\n<\/tr>\n
Slikar:<\/td>\nGeorges Seurat (Pariz 1859\u20131891)<\/td>\n<\/tr>\n
Godina nastanka:<\/td>\nljeto 1890.<\/td>\n<\/tr>\n
Originalna veli\u010dina:<\/td>\n81,9 cm x 65,4 cm<\/td>\n<\/tr>\n
Originalna tehnika:<\/td>\nUlje na platnu<\/td>\n<\/tr>\n
Slikarski stil:<\/td>\nPointilizam, posljednja godina slikareva rada; neoimpresionizam<\/td>\n<\/tr>\n
Nalazi se:<\/td>\nThe Museum of Modern Art<\/a>, New York (inv. br. 785.1963, dar Williama A. M. Burdena i supruge, 1963.)<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161a reprodukcija:<\/td>\nru\u010dno slikano ulje na platnu, 8 dimenzija od 70 x 55 cm do 246 x 197 cm, po mjeri na zahtjev<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n