{"id":24574,"date":"2021-09-20T15:12:00","date_gmt":"2021-09-20T13:12:00","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/self-portrait\/"},"modified":"2026-08-03T09:42:32","modified_gmt":"2026-08-03T07:42:32","slug":"self-portrait","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/leonardo-da-vinci\/self-portrait\/","title":{"rendered":"Leonardo da Vinci \u2013 Autoportret"},"content":{"rendered":"

Leonardo da Vinci \u2013 Autoportret<\/h2>\n

Najpoznatiji prikaz Leonarda da Vincija uop\u0107e nije slika, nego crte\u017e sangvinom<\/strong> \u2013 crvenom kredom na papiru, veli\u010dine 33,3 \u00d7 21,6 cm. \u010cuva ga Biblioteca Reale u Torinu, koja djelo datira u 1517.\u20131518.<\/strong>, dakle u Leonardove posljednje godine na dvoru Franje I. u Amboiseu. Upravo zato \u0161to je crte\u017e, a ne slika, danas je jedno od najkrhkijih djela u europskim zbirkama.<\/p>\n

Je li to doista Leonardo?<\/h3>\n

Naziv \u201eautoportret\u201d potje\u010de iz 19. stolje\u0107a. Oslonio se na sli\u010dnost izme\u0111u nacrtanog starca i Leonardova lika na Rafaelovoj Atenskoj \u0161koli te na visoku kvalitetu crte\u017ea. Od druge polovice 20. stolje\u0107a stru\u010dnjaci \u2013 me\u0111u njima Martin Kemp, Pietro Marani, Carlo Pedretti i Martin Clayton \u2013 upozoravaju da nacrtani \u010dovjek djeluje stariji nego \u0161to je Leonardo ikada bio: umro je u 67. godini. Predlo\u017eene su i druge identifikacije, naj\u010de\u0161\u0107e njegov otac Piero da Vinci ili stric Francesco, jer su obojica do\u017eivjeli oko osamdeset godina. Taj se prigovor ipak oslanja na raniju dataciju oko 1510.\u20131512.; ako vrijedi datacija ustanove koja crte\u017e \u010duva, dakle 1517.\u20131518., Leonardo je imao \u0161ezdeset pet ili \u0161ezdeset \u0161est godina. Pitanje ne zatvaramo: natpis \u201eLeonardo da Vinci, portret sebe kao starca\u201d dodan je na list poslije, a muzej djelo dosljedno naziva Leonardovim autoportretom.<\/p>\n

Za\u0161to ga gotovo nitko nije vidio<\/h3>\n

List je jako zahva\u0107en takozvanim foxingom \u2013 sme\u0111kastim mrljama. Dugo su ih pripisivali \u017eeljeznim solima i vlazi; istra\u017eivanje iz 2015. pokazalo je da na crte\u017eu nema aktivne gljivi\u010dne ni bakterijske infekcije, ali jesu prisutne spore i gljivi\u010dni ostaci iz zraka. Restauratori namjerno nisu riskirali zahvat dok uzrok nije pouzdano obja\u0161njen. Tijekom Drugoga svjetskog rata crte\u017e je iz Torina premje\u0161ten u Rim i pritom je o\u0161te\u0107en. Od 1998. \u010duva se u trezoru sa stalnom temperaturom i vlagom, a javnosti je u posljednjem stolje\u0107u pokazan tek nekoliko puta \u2013 posljednji put 2012. u Venariji Reali, tri mjeseca i u posebnoj klimatiziranoj vitrini.<\/p>\n

Na\u0161a ru\u010dno slikana reprodukcija<\/h3>\n

Budu\u0107i da se izvornik prakti\u010dki ne mo\u017ee vidjeti, reprodukcija ovdje ima poseban smisao. Na\u0161a ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> prenosi crte\u017e u boju i format koji se mo\u017ee objesiti na zid: svaki primjerak slikamo po narud\u017ebi u na\u0161oj radionici i nikada ga ne tiskamo. Kao umjetni\u010dka slika<\/strong> ili zidna slika<\/strong> dobro pristaje u radni kabinet, knji\u017enicu ili dnevni boravak. Zanima li vas Leonardova crta\u010dka strana, pogledajte jo\u0161 Svetog Jeronima u divljini<\/a> i Poklonstvo kraljeva<\/a> \u2013 oba su djela ostala nedovr\u0161ena i podcrte\u017e je na njima jo\u0161 uvijek vidljiv; najpoznatije Leonardovo djelo ipak ostaje Mona Lisa<\/a>.<\/p>\n