{"id":24979,"date":"2021-09-02T18:02:54","date_gmt":"2021-09-02T16:02:54","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/breton-boy\/"},"modified":"2024-07-04T15:57:15","modified_gmt":"2024-07-04T13:57:15","slug":"breton-boy","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/breton-boy\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Bretonski dje\u010dak"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Bretonski dje\u010dak \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

O ovom se platnu muzej i restauratori ne sla\u017eu do milimetra. Nastalo je 1889.<\/strong>, ulje na platnu, prema muzejskom zapisu 73,5 \u00d7 93 cm<\/strong> (\u0161irina \u00d7 visina, dakle uspravan format), a \u010duva ga Wallraf-Richartz-Museum & Fondation Corboud<\/strong> u K\u00f6lnu. Kod nas ovaj le\u017ee\u0107i dje\u010dak nastaje iznova pod kistom: ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong>, ulje na platnu, bez tiska.<\/p>\n

Sedam milimetara oko kojih se izvori ne sla\u017eu<\/h3>\n

Muzejski zapis navodi \u0161irinu od 73,5 cm<\/strong>. Tehni\u010dka studija Painting Light<\/em> (Milano, 2008.), koja je platno pregledala i infracrvenom reflektografijom, navodi 74,2 cm<\/strong>. Sedam milimetara, i ne dolaze niotkuda: tako se brojke pomi\u010du kad se platno iznova izmjeri, na podokviru ili bez njega. Zanimljivo je da se omjer na\u0161e fotografije to\u010dno poklapa sa 74,2<\/strong>. To govori ne\u0161to o fotografiji, a ne o platnu, pa se dr\u017eimo muzejskog zapisa: vrijedi 73,5<\/strong>, a drugu brojku navodimo umjesto da je pre\u0161utimo.<\/p>\n

Godina ispisana prije potpisa<\/h3>\n

Dje\u010dak le\u017ei na bijelom platnu razastrtom po travi, s jednom rukom preko prsa i s glavom okrenutom prema nama; o\u010di su mu poluzatvorene. Trava je ujedna\u010deno zelena, pro\u0161arana sitnim lisnatim gran\u010dicama. U donjem desnom kutu ne stoji prvo ime: ispred P Gauguin<\/strong> stoji godina 89<\/strong>. To je sitnica, ali provjerljiva \u2013 vidi se na samoj slici.<\/p>\n

Bijelo platno umjesto pozadine<\/h3>\n

U bretonskoj 1889.<\/strong> godini Gauguin je vi\u0161e puta smjestio golo tijelo ravno u travu. Ovdje je izme\u0111u tijela i trave umetnuo jo\u0161 ne\u0161to: razastrto bijelo platno<\/strong> koje djeluje kao svijetla ploha i odbija zelenilo od sebe. Upravo zbog te bjeline ko\u017ea ne tone u zelenilo nego ostaje topla. Pozadine u uobi\u010dajenom smislu nema \u2013 nema neba, nema obzora, samo trava koja se di\u017ee do gornjeg ruba.<\/p>\n

Ru\u010dno naslikana reprodukcija za va\u0161 dom<\/h3>\n

Uspravan format i mirna zelena ploha zna\u010de da ova slika djeluje ondje gdje je zid vi\u0161i nego \u0161iri \u2013 uz vrata, izme\u0111u dvaju prozora, u uskom predsoblju. Slikamo je u osam veli\u010dina; izvorniku je najbli\u017ea 73 \u00d7 93 cm<\/strong>, a za ve\u0107i zid \u010desto se bira 100 \u00d7 130 cm. Iz iste 1889. godine potje\u010de Bretonska Eva<\/a> \u2013 opet golo tijelo u Bretanji, ali na papiru umjesto na platnu; Kupali\u0161no mjesto<\/a> stavlja kupa\u010de u vodu istoga ljeta, a Zeleni Krist<\/a> pokazuje isti kraj u vjerskom motivu.<\/p>\n