{"id":24997,"date":"2021-09-02T18:01:27","date_gmt":"2021-09-02T16:01:27","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/her-name-was-vairaumati\/"},"modified":"2024-07-04T15:57:24","modified_gmt":"2024-07-04T13:57:24","slug":"her-name-was-vairaumati","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/her-name-was-vairaumati\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Njezino ime je bilo Vairaumati"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Njezino ime je bilo Vairaumati \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

U tahi\u0107anskoj predaji Vairaumati nije bo\u017eja k\u0107i nego njegova \u017eena<\/strong>. Po toj je razlici slika i nazvana. Platno je nastalo 1892.<\/strong> na Tahitiju, ulje na platnu, 68 \u00d7 91 cm<\/strong> (\u0161irina \u00d7 visina, uspravan format), a \u010duva ga Pu\u0161kinov muzej likovnih umjetnosti<\/strong> u Moskvi; prije toga bilo je u zbirci Sergeja \u0160\u010dukina<\/strong>. Kod nas nastaje iznova pod kistom: ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong>, ulje na platnu, bez tiska.<\/p>\n

Oro joj je mu\u017e, a ne otac<\/h3>\n

Po predaji je Vairaumati bila k\u0107i Ta\u2019ate<\/strong>, prvoga \u010dovjeka. Bog Oro<\/strong> na\u010dinio je dugu, njome si\u0161ao na zemlju i uzeo je za \u017eenu; rodila mu je sina Hoa-tabu-i-te-ra\u2019ija<\/strong>, koji je postao velik vladar, a dru\u0161tvo arioi<\/strong> iz toga braka izvodi svoj po\u010detak. Otac i mu\u017e dvije su razli\u010dite osobe, a Oro je druga od njih. Zamjena tih dvoje stara je pogre\u0161ka koja se provla\u010di kroz mnoge opise ove slike \u2013 i kroz onaj koji smo sami dosad nosili.<\/p>\n

Naslov je naslikan na samom platnu<\/h3>\n

Dolje na sredini, slikarevom rukom, stoji \u201eVa\u00efraumati tei oa\u201c<\/strong> \u2013 njezino je ime Vairaumati. U donjem lijevom kutu su potpis Paul Gauguin<\/strong>, godina 92<\/strong> i rije\u010d Tahiti<\/strong>. Naslov, dakle, nije muzejska plo\u010dica nego dio slike. \u017dena sjedi na plavom pareu s bijelim cvjetovima, iza nje se di\u017ee tamni izrezbareni idol, a kraj njezinih nogu stoji bijela ptica s gu\u0161tericom u pand\u017eama; \u0161to taj prizor zna\u010di, nije rije\u0161eno, i ne\u0107emo to proglasiti \u010dinjenicom.<\/p>\n

Put u Moskvu<\/h3>\n

Slika je najprije ostala u slikarevoj obitelji, a zatim je pre\u0161la pari\u0161kom trgovcu Ambroiseu Vollardu<\/strong>. Od njega ju je 1904.<\/strong> kupio moskovski kolekcionar Sergej \u0160\u010dukin<\/strong>. Nakon revolucije je 1918.<\/strong> podr\u017eavljena i u\u0161la je u Prvi muzej novoga zapadnog slikarstva, a od 1948.<\/strong> je u Pu\u0161kinovu muzeju. Izme\u0111u tahi\u0107anskog platna i moskovskog zida pro\u0161lo je, dakle, dvanaest godina.<\/p>\n

Ru\u010dno naslikana reprodukcija za va\u0161 dom<\/h3>\n

Uspravan format i duboko plavetnilo parea \u010dine ovu sliku djelom za uzak zid pred kojim se stoji blizu \u2013 uz vrata, u predsoblju, na kraju hodnika. Slikamo je u osam veli\u010dina; 68 \u00d7 91 cm<\/strong> to\u010dno je veli\u010dina izvornika, a za ve\u0107i zid \u010desto se bira 90 \u00d7 120 cm. Iz iste 1892. godine potje\u010de Duh mrtvih promatra<\/a> \u2013 opet tahi\u0107anska predaja, ali kao strah umjesto kao rodoslovlje; Arearea<\/a> pokazuje istu plo\u0161nu boju bez pri\u010de, a Tri tahitijanske \u017eene<\/a> druga su na\u0161a slika koja je u Rusiju stigla istim putem privatnih zbirki.<\/p>\n