{"id":25006,"date":"2021-09-02T17:58:13","date_gmt":"2021-09-02T15:58:13","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/spirit-of-the-dead-watching-manao-tupapau\/"},"modified":"2026-08-21T21:41:44","modified_gmt":"2026-08-21T19:41:44","slug":"spirit-of-the-dead-watching-manao-tupapau","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/spirit-of-the-dead-watching-manao-tupapau\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Duh mrtvih promatra (Manao tupapau)"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Duh mrtvih promatra (Manao tupapau) \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

Mlada Tahi\u0107anka le\u017ei na trbuhu i gleda postrance prema nama; iza nje, uz uzglavlje, sjedi tamna zastrta prilika. Djelo je nastalo 1892.<\/strong> na Tahitiju, naslikano uljem na gruboj juti<\/strong>, a ne na uobi\u010dajenom slikarskom platnu, 72,4 \u00d7 92,4 cm<\/strong>, a \u010duva ga Buffalo AKG Art Museum<\/strong> pod inventarnim brojem 1965:1<\/strong> (zbirka A. Congera Goodyeara). Kod nas ovaj no\u0107ni prizor dobiva boju iz kista: ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong>, ulje na platnu, bez tiska. Muzej mjeru navodi kao visinu puta \u0161irinu: 72,4 \u00d7 92,4 cm.<\/p>\n

\u0160to je tupapau<\/h3>\n

U tahitskom vjerovanju tupapau<\/em> su duhovi mrtvih<\/strong> koji no\u0107u ostaju uz grobove i bdiju nad svijetom \u017eivih. Prilika uz uzglavlje stoga nije slika straha, nego konkretno bi\u0107e doma\u0107e vjere, naslikano kao da stoji u sobi. Upravo zato prizor nije mora nego susret: djevojka je budna, ne spava, i oboje, ona i duh, jednako su stvarni unutar slike.<\/p>\n

Naslov je namjerno dvostruk<\/h3>\n

Gauguin je sam rekao da se naslov mo\u017ee \u010ditati u dva smjera<\/strong>: ili djevojka misli na duha, ili duh misli na nju. Tu dvozna\u010dnost nije razrije\u0161io i nije je htio razrije\u0161iti. Slika stoga nema jedno ispravno \u010ditanje, a tko ga ponudi, bira izme\u0111u dviju mogu\u0107nosti koje je slikar ostavio otvorenima. Ovdje ne biramo umjesto vas.<\/p>\n

Tko je bila djevojka i za\u0161to je to sporno<\/h3>\n

U svojoj knjizi Noa Noa<\/em> Gauguin je model nazvao Teha\u2019amana<\/strong> i zapisao da je imala otprilike trinaest godina<\/strong>. To je njegova vlastita tvrdnja, a ne muzejski podatak. Novija istra\u017eivanja \u010ditaju je suzdr\u017eano<\/strong>: dio struke upozorava da je Noa Noa<\/em> knji\u017eevno djelo, pisano za \u010ditatelja, i da su kasnije identifikacije vi\u0161e naznaka nego dokaz. Navodimo oboje, jer oboje pripada onome \u0161to o ovoj slici znamo \u2013 Gauguinovoj tvrdnji i sumnji u nju.<\/p>\n

Ru\u010dno naslikana reprodukcija za va\u0161 dom<\/h3>\n

Iznad su fotografije ovoga djela, onakvog kakvo je nastalo u na\u0161oj radionici. Slikamo ga u osam veli\u010dina; 92 \u00d7 72 cm<\/strong> mjera je izvornika, a za veliki zid dostupno je i 180 \u00d7 140 cm. Tamna ljubi\u010dasta i duboko plava djeluju mirno i gusto, pa slika dobro podnosi zid sa slabijim svjetlom. Iz iste tahitske godine potje\u010de Arearea (Veselje)<\/a>; tahitsko materinstvo bez no\u0107nog prizora nalazi se u Materinstvo (\u017dene na morskoj obali)<\/a>, a cijeli tahitski zbroj u Odakle dolazimo? \u0160to smo? Kamo idemo?<\/a>.<\/p>\n