{"id":25015,"date":"2021-09-02T17:58:13","date_gmt":"2021-09-02T15:58:13","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/three-tahitian-women\/"},"modified":"2023-04-24T19:45:10","modified_gmt":"2023-04-24T17:45:10","slug":"three-tahitian-women","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/three-tahitian-women\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Tri tahitijanske \u017eene"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Tri tahitijanske \u017eene \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

Tri \u017eene stoje jedna uz drugu pred \u0161irokim \u017eutim poljem; nijedna ne gleda prema nama. Platno je nastalo 1899.<\/strong> u Punaauii na Tahitiju, ulje na platnu, 73,5 \u00d7 68 cm<\/strong>, a \u010duva ga Ermita\u017e<\/strong> u Sankt Peterburgu; prije toga visjelo je na moskovskom zidu kolekcionara Ivana Morozova<\/strong>. Kod nas ove tri prilike nastaju iznova pod kistom: ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong>, ulje na platnu, bez tiska.<\/p>\n

Naslov imenuje pozadinu, a ne doga\u0111aj<\/h3>\n

Ve\u0107 je naziv neobi\u010dan: slika se zove po svojoj \u017eutoj pozadini<\/strong>, a ne po onome \u0161to \u017eene rade. I doista se ni\u0161ta ne doga\u0111a \u2013 nema prizora, nema pri\u010de, nema posla koji bi se obavljao. \u017dutilo iza njih nije ni nebo ni pijesak; to je ujedna\u010deno, sklopljeno polje boje preko kojega zeleno grmlje pluta kao izrezano i polo\u017eeno na nj. Gauguin ovdje ne slika mjesto nego odluku<\/strong>: boja smije biti sama sebi dovoljan razlog.<\/p>\n

Tri koje ne gledaju<\/h3>\n

Prilike su postavljene u red, gotovo kao friz, i svaka je od njih okrenuta u sebe. Lijeva spu\u0161ta glavu, srednja obara pogled, desna prinosi ruku licu i gleda nani\u017ee. Nijedna ne susre\u0107e na\u0161 pogled.<\/strong> To je tih, ali odlu\u010dan slikarov potez: gledatelj stoji pred prizorom, a ne u njemu. Boje odje\u0107e \u2013 ljubi\u010dasta, bijela, duboko plava \u2013 postavljene su prema \u017eutome tako da svaka prilika ostane stajati sama za sebe.<\/p>\n

Punaauia, 1899.<\/h3>\n

Slika je nastala u Punaauii<\/strong>, selu na zapadnoj obali Tahitija, gdje je Gauguin tada \u017eivio. Godina 1899.<\/strong> ispisana je na samom platnu, uz potpis u donjem desnom kutu. Put djela poslije je vodio u Moskvu, u zbirku Ivana Morozova<\/strong>, a odande u Ermita\u017e<\/strong>, gdje se nalazi danas. Za sliku nastalu na otoku usred Tihog oceana to je neobi\u010dno kratak i neobi\u010dno sjeverni put.<\/p>\n

Ru\u010dno naslikana reprodukcija za va\u0161 dom<\/h3>\n

\u017dutilo i gotovo kvadratan format razlog su \u0161to ova slika dr\u017ei svoj prostor i ondje gdje izdu\u017eeno platno ne bi djelovalo. Slikamo je u osam veli\u010dina; izvorniku je najbli\u017ea 74 \u00d7 68 cm<\/strong>, a za ve\u0107i zid \u010desto se bira 110 \u00d7 100 cm. Iz iste 1899. godine potje\u010de Materinstvo (\u017dene na obali)<\/a> \u2013 opet tri \u017eene, ali postavljene u prostor umjesto pred boju; Arearea<\/a> pokazuje isto plo\u0161no nano\u0161enje boje, a Nevermore<\/a> tahitijsku priliku u zatvorenoj sobi.<\/p>\n