{"id":25051,"date":"2021-09-02T17:51:05","date_gmt":"2021-09-02T15:51:05","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/nevermore-o-taiti\/"},"modified":"2024-07-04T15:57:35","modified_gmt":"2024-07-04T13:57:35","slug":"nevermore-o-taiti","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/nevermore-o-taiti\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Nevermore (O Tahiti)"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Nevermore (O Tahiti) \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

\u017dena le\u017ei na krevetu i gleda ravno u nas; u pozadini sjedi tamna ptica, a uz nju dvije prilike razgovaraju. U gornjem lijevom kutu velikim slovima stoji rije\u010d NEVERMORE<\/em>. Djelo je nastalo u velja\u010di 1897.<\/strong> tijekom drugog tahitskog boravka, ulje na platnu, 116 \u00d7 60,5 cm<\/strong>, a \u010duva ga Courtauld Gallery<\/strong> (Courtauld Institute of Art) u Londonu pod inventarnim brojem P.1932.SC.163<\/strong>. Rije\u010d iz toga kuta kod nas slika ruka: ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong>, ulje na platnu, bez tiska.<\/p>\n

Rije\u010d je Poeova, ptica prema slikarevim rije\u010dima nije<\/h3>\n

Naslov je nedvojbeno Poeov: Nevermore<\/em> je pripjev pjesme Gavran<\/em> iz 1845., koju su Gauguinu na opro\u0161tajnoj ve\u010deri 1891. i pro\u010ditali naglas. Pticu na slici je, me\u0111utim, sam slikar zanijekao kao Poeova gavrana<\/strong> \u2013 opisao ju je kao \u00bb\u0111avlovu pticu koja motri\u00ab<\/strong>. Na platnu stoga stoji Poeova rije\u010d, a ptica prema autoru nije njegova. Proturje\u010dje ne razrje\u0161avamo<\/strong>: naslov upu\u0107uje u jednom smjeru, slikareva izjava u drugom, i oboje pripada onome \u0161to o slici znamo.<\/p>\n

Boja umjesto pripovijedanja<\/h3>\n

Gauguin je ugo\u0111aj gradio bojom, a ne doga\u0111ajem: \u017eivo \u017eut jastuk<\/strong>, plave i zelene pruge posteljine, okomite ru\u017ei\u010daste i ljubi\u010daste plohe u pozadini. Prizor se ne razvija \u2013 \u017eena ne radi ni\u0161ta, samo gleda \u2013 pa cijelo zna\u010denje nosi ljestvica boja. Erotski prizvuk te\u0161ko je previdjeti, a slika ipak ni\u0161ta ne ka\u017ee izravno: napetost nastaje iz onoga \u0161to je naslikano uz figuru, a ne iz nje same.<\/p>\n

Skladatelj koji ju je kupio<\/h3>\n

Gauguin je platno poslao s Tahitija prijatelju Danielu de Monfreidu<\/strong>, a on ga je 1898. prodao britanskom skladatelju Frederiku Deliusu za 500 franaka<\/strong>. Gauguin je Monfreidu napisao da je dobro u\u010dinio \u0161to je Nevermore prepustio Deliusu. Poslije je djelo stiglo do kolekcionara Samuela Courtaulda<\/strong> i od 1932.<\/strong> je u londonskoj Courtauld Gallery. Da je jedno od najpoznatijih Gauguinovih platna desetlje\u0107ima visjelo u skladateljevoj ku\u0107i, podatak je vrijedan pam\u0107enja.<\/p>\n

Ru\u010dno naslikana reprodukcija za va\u0161 dom<\/h3>\n

Format je izrazito dug i nizak \u2013 gotovo dva prema jedan \u2013 i upravo to odlu\u010duje kamo ide: iznad kreveta, iznad niske komode ili uzdu\u017e hodnika, a ne na uzak zid. Motiv slikamo u osam veli\u010dina, od 80 \u00d7 50 cm<\/strong> do 200 \u00d7 120 cm<\/strong>. Drugu le\u017ee\u0107u priliku s promatra\u010dem iza nje nalazimo u Duh mrtvih promatra<\/a>; iz iste 1897. potje\u010de Odakle dolazimo? \u0160to smo? Kamo idemo?<\/a>, a tahitski dan na otvorenome pokazuje Fatata te Miti (Uz more)<\/a>.<\/p>\n