{"id":25078,"date":"2021-09-02T17:50:46","date_gmt":"2021-09-02T15:50:46","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/ia-orana-maria\/"},"modified":"2026-08-15T20:43:37","modified_gmt":"2026-08-15T18:43:37","slug":"ia-orana-maria","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/ia-orana-maria\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Ia Orana Maria"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Ia Orana Maria \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

Marija i Isus su Tahi\u0107ani, an\u0111eo \u017eutih krila stoji me\u0111u stablima, a dvije \u017eene u pareuima klanjaju im se. Djelo je nastalo 1891.<\/strong>, u Gauguinovoj prvoj tahitskoj godini, ulje na platnu, 113,7 \u00d7 87,6 cm<\/strong>, a \u010duva ga Metropolitan Museum of Art<\/strong> u New Yorku pod inventarnim brojem 51.112.2<\/strong> (ostav\u0161tina Sama A. Lewisohna, 1951.). Kod nas ovaj prizor nastaje kao ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong> u ulju \u2013 naslikana, nikada otisnuta. Muzej mjeru navodi kao visinu puta \u0161irinu.<\/p>\n

Naslov je tahitski pozdrav<\/h3>\n

Ia Orana Maria<\/em> na tahitskom zna\u010di \u00bbZdravo, Marijo\u00ab<\/strong>. Kr\u0161\u0107anski je prizor dakle preveden na tahitski jezik i tahitska tijela: Marija nosi crveni pareu, dijete sjedi na njezinu ramenu, a sa strane stoji stol s bananama i vo\u0107em umjesto prinosa. Gauguinovo se zanimanje za kr\u0161\u0107ansku ikonografiju pokazalo i ranije, 1888. i 1889.<\/strong> u Pont-Avenu i Bretanji \u2013 Tahiti nije donio temu, donio joj je novo ruho.<\/p>\n

Dvije figure sti\u017eu s Jave<\/h3>\n

Dvije stoje\u0107e \u017eene s lijeve strane, sklopljenih dlanova, nisu promatrane na Tahitiju. Gauguin ih je uzeo s reljefnog friza hrama Borobudur<\/strong> na Javi, budisti\u010dke gra\u0111evine iz 9. stolje\u0107a koju je poznavao s fotografija i nosio ih sa sobom. Tahitski je prizor tako sagra\u0111en od triju mjesta odjednom: kr\u0161\u0107anske ikonografije, javanskog reljefa i tahitskih modela. To nije etnografija nego monta\u017ea \u2013 i upravo zato slika djeluje obredno, a ne kao prizor iz svakodnevice.<\/p>\n

\u0160to je o tome sam napisao<\/h3>\n

Godine 1892. Gauguin je djelo opisao Danielu de Monfreidu<\/strong> gotovo kao inventar: an\u0111eo \u017eutih krila pokazuje Mariju i Isusa, oboje Tahi\u0107ane, dvjema tahitskim \u017eenama, golima, umotanima u pareu. Opis je to\u010dan i bez tuma\u010denja \u2013 slikar ka\u017ee \u0161to je naslikao, a ne \u0161to bi to trebalo zna\u010diti. Sporno ostaje<\/strong> je li no\u0161enje djeteta na ramenu bila tahitska navada toga doba; dio istra\u017eiva\u010da u tome vidi egipatski predlo\u017eak, a budu\u0107i da pitanje nije rije\u0161eno, tako ga i navodimo.<\/p>\n

Ru\u010dno naslikana reprodukcija za va\u0161 dom<\/h3>\n

Fotografije iznad prikazuju ovu sliku onakvu kakva je iza\u0161la iz na\u0161e radionice. Slikamo je u vi\u0161e veli\u010dina; izvorniku je najbli\u017ea 89 \u00d7 114 cm, a za manji zid \u010desto se bira 60 \u00d7 80 cm. Uspravni format i mirna crveno-zelena ljestvica dobro djeluju u hodniku, spava\u0107oj sobi ili uz stubi\u0161te. Zanima li vas kako je Gauguin kr\u0161\u0107anske prizore selio u krajolik, pogledajte Zeleni Krist<\/a>; tahitsko materinstvo bez kr\u0161\u0107anske ikonografije nalazi se u Materinstvo (\u017dene na morskoj obali)<\/a>, a cijeli tahitski zbroj u Odakle dolazimo? \u0160to smo? Kamo idemo?<\/a>.<\/p>\n