{"id":25114,"date":"2021-09-02T17:50:28","date_gmt":"2021-09-02T15:50:28","guid":{"rendered":"https:\/\/svetslik.si\/Bez%20kategorije\/cruel-tales-exotic-saying\/"},"modified":"2024-07-04T15:57:54","modified_gmt":"2024-07-04T13:57:54","slug":"cruel-tales-exotic-saying","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/svetslik.si\/hr\/paul-gauguin\/cruel-tales-exotic-saying\/","title":{"rendered":"Paul Gauguin \u2013 Okrutne pri\u010de (Egzoti\u010dna izreka)"},"content":{"rendered":"
[vc_row][vc_column][vc_column_text]\n

Paul Gauguin \u2013 Okrutne pri\u010de (Egzoti\u010dna izreka) \u2013 ru\u010dno slikana slika na platnu<\/h2>\n

Gauguinova posljednja godina. Platno je nastalo 1902.<\/strong> na Marki\u017eanskom oto\u010dju, ulje na platnu, a \u010duva ga Museum Folkwang<\/strong> u Essenu pod inventarnim brojem G 54<\/strong>. Naslov nije na\u0161a izmi\u0161ljotina: Gauguin je velikim slovima napisao CONTES BARBARES<\/em> na donji rub same slike. Kod nas prizor nastaje iznova pod kistom: ru\u010dno slikana slika na platnu<\/strong>, ulje na platnu, nikada tisak.<\/p>\n

\u0160to je na platnu<\/h3>\n

Sprijeda sjede dvije prilike: mla\u0111a, tamne kose i s modrom tkaninom, prekri\u017eenih nogu, a uz nju druga s dugom crveno-naran\u010dastom kosom<\/strong> i vijencem bijelih cvjetova, ogrnuta svijetlom tkaninom. Iza njih, sasvim lijevo, \u010du\u010di tre\u0107a figura<\/strong> \u2014 Europljanin u modroj halji, crvene brade i zelenih o\u010diju, s prstom na usnama. Gore desno vise ru\u017ei\u010dasti cvjetovi, dolje desno otvaraju se bijeli ljiljani, tlo je ljubi\u010dasto i posuto sitnim cvije\u0107em. Boja je gusta i tamna; ovo vi\u0161e nije svijetli Tahiti devedesetih.<\/p>\n

Tre\u0107a figura nije Gauguin<\/h3>\n

\u010cesto \u0107ete pro\u010ditati da je slikar na ovom platnu naslikao samoga sebe. Nema ga.<\/strong> Dovoljna je usporedba s Autoportretom sa \u017dutim Kristom<\/a>, koji tako\u0111er mo\u017eete na\u0107i kod nas: ondje je tamnokos mu\u0161karac s jakim brkovima i bez brade. Figura koja ovdje \u010du\u010di crvenokos je bradonja posve druk\u010dijeg lica. Tko je on, zasebno je pitanje \u2014 povijest umjetnosti ima ime za njega, ali ga ovdje ne navodimo jer za to nemamo dva neovisna izvora. Ono \u0161to se mo\u017ee re\u0107i sa sigurno\u0161\u0107u jest nije\u010dna tvrdnja: ovo nije Gauguinov autoportret.<\/p>\n

Dvije slike s istim imenom<\/h3>\n

Dva Gauguinova djela nose ime Contes barbares<\/em> i lako ih je zamijeniti. Na\u0161e je veliko esensko platno iz 1902.<\/strong> Drugo je znatno manje i starije \u2014 iz 1892., prema zapisu mjeri oko 28 \u00d7 39 cm<\/strong>, a \u010duva ga Tel Aviv Museum of Art. Oko mjera na\u0161ega platna izvori se ne sla\u017eu: zapis na Wikimedia Commonsu, koji se poziva na zbirku Museum Folkwang, navodi 90,5 \u00d7 131,5 cm<\/strong>, dok Wikidata za isti muzej i isti inventarni broj navodi 109 \u00d7 150 cm. Taj spor nismo razrije\u0161ili<\/strong>; ovdje donosimo prvu brojku jer joj se omjer stranica na\u0161e fotografije pribli\u017eava na 1,5 posto, a drugoj tek na 7,2 posto.<\/p>\n

Ru\u010dno slikana slika na platnu za va\u0161 dom<\/h3>\n

Tamna ljubi\u010dasta, gusta zelena i ona crvena griva \u010dine ovu sliku sna\u017enom i mirnom u isti mah; uspravni format tra\u017ei uzak i visok zid \u2014 izme\u0111u vrata i prozora, uz stubi\u0161te, iznad uske komode. Izvornik prema zapisu koji slijedimo mjeri 90,5 \u00d7 131,5 cm<\/strong>; mi ga slikamo u osam veli\u010dina koje birate u izborniku iznad ovog teksta. Iz istih kasnih godina dolazi Nevermore<\/a>, \u010diji je naslov tako\u0111er ispisan na platnu, a nekoliko godina ranije nastalo je Odakle dolazimo? \u0160to smo? Kamo idemo?<\/a><\/p>\n