Opis
Na duboko plavoj, gotovo noćnoj pozadini samuje osušena cvjetna forma na tankoj stabljici — silueta u toplim smeđe-zlatnim tonovima koja diše melankoliju i dostojanstvo istodobno. Lijeva trećina podijeljena je na tamni, iscrtani panel s gustim vodoravnim linijama, koji slici daje grafičku čvrstoću. Desno od cvijeta dva su zlatna pravokutna elementa s reljefnom teksturom, koji djeluju kao prozori ili fragmenti neke priče. Minimalizam kompozicije promišljen je, a ne prazan — svaki element ima svoju nužnost. Apstraktna slika za dnevni boravak ili radnu sobu koja govori o introspektivnom miru bez riječi.
