Opis
Mahana no atua (Dan boga) – Gauguinov tahićanski oltar u boji
Godine 1894., između dva boravka na Tahitiju, Paul Gauguin – u hrvatskoj se literaturi navodi i kao Gogen – naslikao je u Parizu Mahana no atua, prizor koji ne prikazuje nijedan stvarni obred, nego sliku složenu po sjećanju. U gornjem pojasu stoji tamni idol s pratiljama, u sredini tri žene leže i sjede na ružičastom pijesku, a donji dio platna raspada se u plohe čiste boje koje više ne opisuju vodu nego same sebe. Djelo se čuva u Art Institute of Chicago pod inventarnim brojem 1926.198.
Što slika prikazuje
Kompozicija je složena u tri vodoravna pojasa. Na vrhu je kip božanstva okružen figurama koje plešu i sviraju. Ispod njega su tri ženska lika: jedan leži sklupčan, drugi sjedi uspravno sa stopalima u vodi, treći leži ispružen. To nisu portreti nego stanja – rođenje, život i smrt, kako se prizor najčešće tumači. Najniža trećina platna pretvara se u niz nepravilnih mrlja modre, žute i ljubičaste boje.
Tehnika: ulje na lanenom platnu
Podloga nije obično pamučno platno, nego finije laneno tkanje. Razlika se vidi izbliza: laneno platno ima čvršću i nepravilniju strukturu, a Gauguin ga nije posve prekrio bojom – na više mjesta tkanje proviruje kroz tanki namaz i sudjeluje u tonu. Boje su položene plošno, obrubljene tamnom linijom, bez modelacije i bez perspektive dubine.
Natpis koji nije vodeni žig
Uz donji rub, u samoj boji, rukom je ispisano MAHANA no ATUA i Gauguin 94. To je slikarov vlastiti potez kistom i dio izvornog djela, a ne naknadno dodan vodeni žig ili oznaka izdavača. Na reprodukciji ga slikamo jednako kao i ostatak prizora, jer pripada slici.
Koliko je platno veliko – dva zapisa se razlikuju
Ovdje treba biti otvoren: dva pouzdana izvora navode različite mjere. Art Institute of Chicago navodi 68 x 91 cm, a Wikidata 66 x 87 cm. Godina, muzej i inventarni broj podudaraju se u oba zapisa – razlikuju se samo mjere. Za odabir formata to nije presudno jer je omjer stranica u oba slučaja gotovo jednak, pa ležeći format ostaje ležeći.
Kako nastaje ručno naslikana reprodukcija
Reprodukciju slikar radi ručno, uljem na platnu, potez po potez. Kod ovog motiva najviše pažnje traži donji pojas: mrlje moraju ostati odvojene i čiste, jer se stapanjem gubi upravo ono što sliku čini modernom. Prije slanja dobivate fotografiju gotovog rada na potvrdu.
- Motiv: idol s pratiljama, tri žene na ružičastom pijesku i donji pojas plošnih mrlja boje.
- Tehnika: ulje na lanenom platnu, plošne boje s izraženim obrubom.
- Veličine: ležeći format, od 40 x 30 cm do 200 x 150 cm; najčešće se biraju 100 x 75 cm i 120 x 90 cm.
- Zanimljivost: naslov je tahićanski, ali je slika nastala u Parizu, po sjećanju i po vlastitim ranijim crtežima.
Ako vas zanima isto tahićansko razdoblje, pogledajte i Fatata te Miti (Uz more), Tri tahitijanske žene te Duh mrtvih promatra (Manao tupapau), u kojima se pojavljuju iste boje pijeska i isti plošni način slikanja.
