Edvard Munch – Madona

Madona

Madona Edvarda Muncha nastala je između 1894. i 1895. godine kao ručno slikano ulje na platnu, a pod inventarnim brojem NG.M.00841 čuva je Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 70,5 x 90,5 cm. Na njemu je žena, naga do ispod bokova, zabačene glave i zatvorenih očiju, a nad tjemenom joj se sklapa tanak crveni luk.

Lik vidimo sprijeda i ispunjava gotovo cijelu visinu platna. Glava joj je zabačena i lagano okrenuta prema njezinoj desnoj strani; oči su zatvorene i utonule u tamnu sjenu, lice blijedo zelenkastobijelo, usta malena i tamna. Duga crna kosa pada u teškim valovima s obiju strana, preko desnoga ramena i preko struka, a nekoliko pramenova prelazi joj preko prsa.

Lijeva joj je ruka podignuta i savijena iza glave, pa lakat stoji visoko uz gornji lijevi rub; desna ide dolje i natrag iza boka. Tijelo je naslikano u blijedim kremastožutim i zelenkastim tonovima s mekim modeliranjem. Tanki crveni luk nad tjemenom jedina je jaka boja na cijelome djelu i obično ga čitaju kao svetačku aureolu.

Pozadina nije prostorija, nego vrtlog: dugi zakrivljeni potezi u tamnoj modrosivoj, maslinastozelenoj i smeđecrvenoj boji kruže oko lika poput struja. Uz lijevi rub i gore slijeva boja je toplija, crvenkastosmeđa, dok zdesna prelazi u tamniju plavozelenu. U donjem lijevom kutu nalazi se malen tamnocrveni potpis. Lik ne stoji na tlu i ne oslanja se ni na što; oko njega nema ni ruba ni prostora, samo gibanje boje.

Munch je motiv obradio u više naslikanih inačica i u glasovitoj litografiji. Naša reprodukcija slijedi naslikanu inačicu iz Nacionalnoga muzeja veličine 70,5 x 90,5 cm. To vrijedi znati: tiskana inačica uz rub nosi pojas sa spermijima, a u donjem lijevom kutu zametak, dok naslikano platno taj obrub nema. Tko poznaje grafiku, te elemente ovdje neće naći.

Boja je nanesena tanko i mjestimice kroz nju probija tkanje platna. Obrisa gotovo nema; tijelo ne završava crtom, nego se rastapa u okolnim vrtlozima, pa lik i pozadina nisu odvojeni prostori. Kosa nastaje dugim potezima koji se nastavljaju u gibanje pozadine, a lice je jedini dio s gušćim i razrađenijim nanosom. Crveni je luk naslikan jednim jedinim potezom i leži nad svime ostalim. Smjer vrtloga iza leđa ponavlja zabačenost glave.

Naše umjetnine na platnu ručno su slikane uljem, potez po potez, i nikada nisu tiskane. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Kod ove je slike najteže tijelo, gdje kremasta boja mora prelaziti u zelenkastu sjenu bez vidljiva ruba.

Format je uspravan, a kompozicija usredotočena na jedan jedini lik, pa djelo najbolje stoji samo na užem zidu, u niši ili uz vrata, gdje oko sebe ima praznine. Budući da je cijela paleta, osim crvenoga luka, tamna i hladna, pristaje joj svijetao neutralan zid koji otvara tamnu masu. Objesite je u razini očiju ili malo više, jer je glava zabačena i prizor dobiva kada se gleda blago odozdo. Svjetlo neka bude toplo i usmjereno, da crveni luk zasvijetli i da se tijelo odvoji od tamne pozadine. Uz druga Munchova djela iz devedesetih godina stoji prirodno.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.

Fotografija izvornika: Nasjonalmuseet, CC BY 4.0, via Wikimedia Commons.