Edvard Munch – Vampir

Vampir

Vampir Edvarda Muncha nastao je 1893. godine kao uljana slika na platnu, a pod inventarnim brojem MM.M.00679 čuva ga Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 109 x 91 cm i ležećega je formata. Prizor pokazuje dva lika u zagrljaju: žena plamenocrvene kose naginje se nad muškarca kojemu je glava spuštena uz nju.

Likovi ispunjavaju gotovo cijelo platno i vidimo ih izbliza. Ženina je kosa najjači element: naslikana je dugim narančastocrvenim potezima koji padaju preko muškarčevih leđa i ramena, a neki se spuštaju poput tankih niti. Lice joj je uronjeno u njegov zatiljak, pa se vide samo čelo i obraz, oboje blijedi, dok je oko zatvoreno. Ruke su joj naslikane u blijedoružičastoj puti; jedna vodoravno presijeca prvi plan i završava šakom na desnoj strani. Njezin je lik svijetao, njegov taman, i upravo ta suprotnost nosi cijelu kompoziciju. Među njima nema praznine; tijela se dodiruju cijelom dužinom. Ženina ruka zatvara kompoziciju pri dnu.

Muškarac je pognut naprijed i ostaje tamna masa: odjeća i kosa gotovo su crne, pomiješane s plavom i zelenom, a lice mu se uopće ne vidi. Među njima svjetluca mrlja blijedo plavkastobijele boje. Pozadina je duboko plava i plavoljubičasta, a slijeva se velikim sivosmeđim i maslinastim lukom preko cijele visine povlači zakrivljena sjena. U gornjem desnom kutu javljaju se topliji crvenosmeđi i tamnoplavi tonovi. Pozadina ne daje uporište: nema ni sobe ni krajolika. Format je ležeći i tek nešto širi od kvadrata, a crvena je jedina zasićena boja na platnu.

Naslov nije Munchov. Djelo je nazvao Ljubav i bol; ime Vampir dao mu je pisac Stanislaw Przybyszewski, i upravo se to ime zadržalo. To nije povijesnoumjetničko tumačenje, nego dokumentirana povijest naslova, i vrijedi je znati: na platnu nema ni ugriza ni krvi, nego zagrljaj, a sve ostalo donosi ime. Motiv postoji u više naslikanih inačica; naša reprodukcija slijedi djelo od 109 x 91 cm iz Muzeja Munch. Datacija nije posve ustaljena: naša specifikacija navodi 1893., dok muzejski zapis djelo smješta u sredinu devedesetih godina.

Boja je nanesena tekuće i u dugim potezima. Kosa nastaje jednim potezom po pramenu, položenim preko već tamne podloge, tako da crvena ostaje svijetla i ne miješa se s podslikom. Rubovi likova mekani su i mjestimice se rastapaju u pozadini; obrisnoga crteža nema. Upravo se zato izbliza oba tijela raspadaju na plohe boje. Boja je ponegdje prozirna i propušta donji sloj, a smjer zagrljaja vodi pogled slijeva nadesno.

Naša je inačica ručno slikana uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Kao umjetnička slika ovaj motiv traži najviše preciznosti u kosi, jer o njoj ovisi cijeli učinak.

Djelo je tamno i intimno, pa ne pripada na velik, jako osvijetljen zid. Najbolje djeluje u manjoj prostoriji: u spavaćoj sobi, radnoj sobi ili na kraju kratkoga hodnika, gdje mu gledatelj prilazi blizu. Traži toplu i nešto tamniju plohu – duboko sivu, ciglastosmeđu ili tamnozelenu – pred kojom crvena kosa zasvijetli; na bijelom zidu tamna masa tijela se spljošti. Svjetlo neka bude toplo i usmjereno, a ne raspršeno.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.