Edvard Munch – Poljubac

Poljubac

Poljubac Edvarda Muncha naslikan je 1897. godine uljem na platnu, a pod inventarnim brojem MM.M.00059 čuva ga Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 81 x 99 cm. U zamračenom prostoru muškarac i žena stoje zagrljeni, a njihova su se dva lica stopila u jedan jedini oblik.

Par stoji na sredini platna i zauzima gotovo cijelu njegovu visinu. Muškarac je slijeva, u tamnom crvenkastosmeđem kaputu; žena je zdesna, u tamnijoj haljini, a ruka joj se penje do njegova ramena. Uz tu ruku i rame teče tanka narančastocrvena crta, jedini topli obris na oba lika. Ruka žene zatvara kompoziciju s desne strane, a muškarčev kaput s lijeve. Između njih nema razmaka. Glave su im pritisnute jedna uz drugu tako da crte obaju lica nestaju: ne vide se ni oči ni usta, nego samo jedna zajednička ploha. Upravo je to mjesto na koje pogled prvo pada i na kojem najdulje ostaje.

Slijeva stoji visok i uzak prozor s blijedom zavjesom povučenom u stranu. Kroz njega dolazi blijedo žućkastokremasto i modrosivo svjetlo sa sitnim ružičastim i plavim tragovima; to je jedini izvor svjetla u prizoru. Zdesna od para zid je tamno ljubičastosmeđ, a na njemu se jedva naziru crvenkasti kružni tragovi. U donjem lijevom kutu leži zelenkastoplava ploha poda s blijedim zakrivljenim potezima. Boja je nanesena do samoga ruba platna, pa ostaje vidljiv i napinjući rub.

Munch je motiv poljupca obradio više puta, u slikarstvu i u glasovitim drvorezima, gdje se dva tijela još jače stapaju u jedan jedini obris. Naša reprodukcija slijedi naslikanu inačicu iz 1897. veličine 81 x 99 cm, iz Muzeja Munch. Stapanje dvaju lica nije nespretnost ni nedovršeno mjesto, nego upravo ono što djelo čini onim što jest; tadašnji su mu kritičari to zamjerali, a danas se drži njegovom srži.

Boja je tamna i nanesena u tankim, prozirnim slojevima kroz koje mjestimice probija tkanje platna. Prijelazi između kaputa, haljine i zida toliko su meki da se rubovi gube, a par se od pozadine odvaja ponajviše time što je još tamniji od nje. Jedini oštro postavljeni elementi jesu prozor i ona tanka crvena crta. Format je uspravan i tek nešto viši nego širi.

Naše umjetnine na platnu ručno su slikane uljem, potez po potez, i nikada nisu tiskane. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Ovo je među zahtjevnijim motivima jer živi od vrlo uskih razmaka među tamnim tonovima.

Djelo je tamno, intimno i uspravno, pa pripada u manju prostoriju u kojoj mu gledatelj prilazi blizu: u spavaću sobu, na uzak zid uz vrata ili u miran kut dnevnoga boravka. Ne vješajte ga nasuprot prozoru, jer se staklo zrcali u tamnoj površini i prizor nestaje. Zid neka bude topao i ne blještavo bijel; duboko siva, ciglasta ili tamnozelena podloga nosi tamne tonove, dok na bijelom zidu djelo izgleda kao tamna mrlja. Slike za zid ovakve vrste traže toplo svjetlo usmjereno sa strane, jer se tek tako pokazuje razlika između kaputa i haljine, koji su oba tamni. Prozor je jedini svijetli pravokutnik na cijelome platnu.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.