Edvard Munch – Pepeo

Pepeo

Pepeo Edvarda Muncha slika je iz 1895. godine, koju pod inventarnim brojem NG.M.00809 čuva Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet) u Oslu. Izvornik je naslikan uljem na platnu i mjeri 141 x 120.5 cm. Na rubu šume stoji žena s rukama iza glave, a kraj njezinih nogu čuči muškarac, pognut tako nisko da se pretvara u tamnu masu.

Žena je smještena zdesna od sredine i okrenuta ravno prema gledatelju. Kosa joj je duga, raspuštena i kestenjastocrvena, pada preko obaju ramena. Obje ruke drži podignute, dlanove iza glave, a laktove široko raširene. Odjevena je u dugu bijelu potkošulju koja sprijeda visi otvorena i otkriva crveni steznik ispod; upravo je taj crveni pojas najjača boja na platnu. Lice joj je blijedo i nepomično, oči širom otvorene. Njezin je lik jedini svijetli oblik na platnu i odmah privlači pogled. Držanje joj je neobično: ruke iza glave istodobno su kretnja očaja i razotkrivanja.

U donjem lijevom kutu čuči muškarac, pognut toliko duboko da mu ostaje vidljiv samo uzak trak blijedoga lica i tamna kosa; sve je ostalo jedna jedina crna ploha. Posve je okrenut od nas. Između njih i ispod njih prvi je plan od blijedo sivobijeloga i ružičastoga kamenja. Iza njih diže se gusta šuma okomitih debala u tamnosmeđim i sivim tonovima na gotovo crnosmeđoj podlozi, a slijeva se proteže pojas tupoga zelenila. U donjem desnom kutu sjedi oker mrlja, a uz lijevi rub teče naslikana traka poput unutarnjega okvira.

Djelo pripada Frizu života i među njegovim je najizravnijim prizorima. Čitanje prema kojem je riječ o trenutku nakon ljubavnoga susreta ponavlja se u literaturi i proizlazi iz držanja dvaju likova: jedan je otvoren i okrenut prema nama, drugi zatvoren i savijen u sebe. To je ustaljeno tumačenje, a ne muzejski podatak; ono što nije sporno jest raspored, jer se likovi ne dodiruju i ne gledaju jedan drugoga.

Boja je položena u širokim, mekim plohama, a šuma u dugim okomitim potezima koje Munch nije prekrio. Bijela je haljina jedini dio s gušćim nanosom i zato istupa i fizički. Obrisa gotovo nema; likovi se od pozadine odvajaju samo tonom. Uz rubove je boja tanka i kroz nju se vidi tkanje platna. Crveni steznik mjeri tek nekoliko kvadratnih centimetara, a na njega se slijeva cijeli prizor. Oba lika zajedno crtaju dijagonalu od donjega lijevog kuta prema gornjem desnom.

Svaka je narudžba ručno slikana umjetnička reprodukcija, koju slikar izrađuje uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje zasebno, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Slike za zid poput ove zahtjevne su zbog tamne šume, koja mora ostati duboka i ne smije postati plosnato crna.

Format je gotovo kvadratan, a kompozicija je teška u donjoj polovici, pa djelu treba zid iznad kojega ima nešto zraka. Dobro djeluje u radnoj sobi, knjižnici ili duljem hodniku; za spavaću je sobu prizor pretaman. Budući da je pozadina gotovo crna, traži svijetao zid – bijel, zoben ili svijetlosiv – koji otvara tamnu masu; na tamnom zidu šuma se gubi. Svjetlo neka bude toplo i usmjereno, da bijela haljina i crveni steznik zasvijetle.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.