Edvard Munch – Anđeo smrti

Anđeo smrti

Anđeo smrti Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1893. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00756 čuva Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 77,5 x 58 cm. Prizor je zamračena soba noću: cijelom širinom teče krevet u kojem leži žena, a iza njega na postolju stoji blijedoplav kip anđela.

Žena leži s glavom zdesna na jastuku, lica okrenuta u profil nalijevo. Oči su joj zatvorene, put blijeda sa zelenkastim tonom, kosa tamna i začešljana unatrag. Tijelo joj je pokriveno bijelim platnom koje se u širokim naborima razastire preko cijele donje polovice slike. Blizu sredine na platnu počiva blijeda ruka, a uz nju sitan zelenkast oblik koji podsjeća na kiticu.

Iza kreveta, točno na sredini, stoji anđeo od blijedoplave i bjelkaste sadre. Krila su raširena na obje strane, ruke spuštene i otvorene s dlanovima prema van, glava malo nagnuta. Stoji na niskom četverokutnom postolju i naslikan je kao kip, a ne kao živ lik: obris je tvrd, a površina ujednačena i bez topline.

Sasvim slijeva otvara se visok otvor, možda vrata ili prozor, ispunjen žutozelenim lišćem i blijedim okomitim potezima. To je jedini svijetao dio prizora i jedina boja koja nije plava. Gore desno u zidu se pojavljuje sitan zelen polukružan oblik koji se čita kao svjetiljka ili nadsvjetlo.

Zid je duboko plav, slikan okomitim potezima koje Munch nije zagladio. Uz donji rub teče tamnoplavocrn pojas, a preko platna se cikcakom pruža bijeli čipkasti rub. Dolje desno stoji potpis.

Nanos je tanak i suh. Ponegdje je boja razvučena tako štedljivo da probija podloga, drugdje leži u kratkim okomitim potezima koji ostaju vidljivi. Plava nije jedna plava: sastavljena je od tamnih, sivoplavih i zelenkastih slojeva koji tek zajedno daju osjećaj noći. Upravo ta neujednačenost čini prostor dubokim, premda je gotovo bez pojedinosti.

Odnos kipa i kreveta nosi cijelo značenje prizora. Anđeo ne lebdi i ne prilazi: od sadre je, stoji na postolju i jednako je nepomičan kao i ležeći lik. Munch nije naslikao ukazanje nego predmet u sobi, i upravo je zato prizor hladniji nego što bi ikakva vizija bila.

Sklop je jednostavan i miran. Krevet tvori snažnu vodoravnicu preko donje polovice, anđeo okomicu točno na sredini, a osvijetljeni otvor drugu okomicu uz lijevi rub. Među njima ostaje velika prazna plava ploha koja prizoru daje tišinu. Ništa se ne miče i ništa ne pokazuje što će se dogoditi: kip stoji, žena leži, a svjetlo dolazi izvana.

Naša je izvedba ručno naslikana uljanim bojama na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno po narudžbi, dva se nikada ne podudaraju do posljednje pojedinosti; sitne razlike u nanosu znak su ljudske ruke, a ne pogreška. Među umjetninama na platnu ovaj motiv ima najzahtjevnije mjesto u plavetnilu, koje mora ostati sastavljeno od više slojeva; nanese li se kao jedna ujednačena boja, soba postaje plosnata i prizor gubi dubinu.

Format je ležeći, a prizor taman, pa ovakve slike za zid traže miran i svijetao zid te dovoljno svjetla da se lice i kip uopće pročitaju. Dobro djeluje u spavaćoj sobi, u radnoj sobi ili u hodniku, a slabije u prostoriji sa snažnim bojama na zidovima. Budući da je motiv tih i gotovo bez pojedinosti, podnosi i gledanje izbliza i manju prostoriju. Objesite je u visini očiju, uz toplo i ravnomjerno svjetlo.

Na raspolaganju je deset veličina od 50 x 37 cm do 231 x 180 cm, uz to i mjera po želji; svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više djela ovoga slikara nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i radu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.