Edvard Munch – Očaj

Očaj

Očaj Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1894. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00513 čuva Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 72,5 x 92 cm. Prizor je most nad fjordom o zalasku sunca: u prvom planu stoji pognuta muška figura, a iza nje se diže pojas vatreno crvenog neba.

Muškarac je smješten u donju desnu polovicu platna i zauzima gotovo svu njezinu visinu. Nosi taman kaput i taman šešir s krutim obodom. Glavu je pognuo naprijed i malo ustranu, lice mu je blijedo, žutozeleno, s dubokim tamnim sjenama oko očiju. Tijelo je naslikano kao gotovo jedinstvena tamna ploha bez pojedinosti, pa lice ostaje jedini svijetli dio lika.

Ograda mosta teče od donjega desnog kuta u strmoj dijagonali prema gore ulijevo. Naslikana je crvenosmeđom bojom, a ispod nje se u sivoljubičastim i plavim potezima vidi hodnik mosta. Dijagonala je snažna i prazna; ništa je ne prekida.

Gore lijevo mostom se udaljavaju dvije sitne tamne prilike, okrenute leđima gledatelju. Jedna nosi visok šešir. Naslikane su tek kao siluete i ne privlače nikakvu pozornost: upravo njihova bezličnost izoštrava samoću lika u prvom planu.

Iza mosta prostire se fjord u širokim valovitim pojasevima sivoplave i tamnoplave boje. U njemu se jedva razabiru sitni brodovi i obris obale sa svijetlim zgradama. Gornju trećinu platna ispunjava nebo: vodoravni pojasevi crvene, narančaste, žute i zelenoplave boje, položeni jedan iznad drugoga.

Nanos je tanak i razvučen. Nebo je sastavljeno od dugih vodoravnih poteza koji se ne stapaju nego ostaju odvojeni jedan od drugoga, pa boje ne prelaze jedna u drugu nego se sudaraju. Lik je pak naslikan plošno i gusto. Ta suprotnost između nemirnoga neba i nepomične figure nosi cijeli osjećaj prizora.

Boje neba ništa ne opisuju. Crvena, narančasta i žuta nanesene su čiste, jedna uz drugu, bez prijelaza, i upravo zato nebo ne djeluje kao večer nego kao zbivanje. Munch je isti pojas neba upotrijebio u više djela tih godina, no ovo je jedini prizor u kojem pod njim stoji samo jedan čovjek.

Sklop je sastavljen od triju smjerova koji rade jedan protiv drugoga: okomice lika, strme dijagonale mosta te vodoravnih pojaseva neba i vode. Nijedan ne prevladava. Pogled klizi dijagonalom u dubinu, pojasevi neba vraćaju ga natrag, a lik stoji nepomično na sjecištu. Zato prizor djeluje nemirno unatoč mirnu držanju.

Naša je izvedba ručno naslikana uljanim bojama na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno po narudžbi, dva se nikada ne podudaraju do posljednje pojedinosti; sitne razlike u nanosu znak su ljudske ruke, a ne pogreška. Među umjetninama na platnu ovaj motiv ima najzahtjevnije mjesto u nebu, čiji pojasevi moraju ostati odvojeni; razmažu li se jedan u drugi, nebo postaje izmaglica, a prizor gubi napetost.

Format je uspravan, donja je polovica tamna, a gornja snažno obojena, pa djelo traži miran i svijetao zid. Ovakve slike za zid dobro djeluju u radnoj sobi, u knjižnici ili u hodniku, a slabije iznad kauča u prostoriji jakih boja. Budući da je motiv zgusnut i bez pojedinosti, podnosi i gledanje izbliza i manju prostoriju. Objesite je u visini očiju, uz ravnomjerno i neutralno svjetlo.

Na raspolaganju je sedam veličina od 40 x 50 cm do 120 x 150 cm, uz to i mjera po želji; svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više djela ovoga slikara nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i radu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.