Opis
Seljak u plavoj bluzi – platno koje je muzej kupio u spomen na svojega prvog ravnatelja
Muškarac sjedi blago okrenut ustranu, u širokoj plavoj radnoj bluzi, s crvenim rupcem uz otvoreni ovratnik i mekim smeđim šeširom na glavi. Ruke drži sklopljene nisko pred sobom. Iza njega stoji sklopivi paravan na kojem je naslikan ženski lik u plavome. Ručno slikana slika na platnu prenosi ovo kasno Cézanneovo djelo iz otprilike 1897. godine, koje u izvorniku mjeri 81,5 × 64,8 centimetara i čuva se u Kimbell Art Museumu u Fort Worthu u Teksasu.
Posveta koja stoji u muzejskom zapisu
Kod ovog platna redak o vlasništvu ne završava imenom muzeja. Glasi: Kimbell Art Museum, Fort Worth, posvećeno uspomeni na Richarda F. Browna. Brown je bio prvi ravnatelj Kimbella; prije toga vodio je Los Angeles County Museum of Art, a s arhitektom Louisom I. Kahnom radio je na projektu muzejske zgrade koja se drži jednom od najljepših muzejskih građevina dvadesetoga stoljeća. Umro je u studenome 1979. Sljedećega proljeća, 13. svibnja 1980., muzej je ovo platno kupio na dražbi zbirke Henryja Forda II. i posvetio ga njegovoj uspomeni. U zapisu stoje oba datuma, a muzejska posveta treća je činjenica; zaključak prepuštamo čitatelju.
Njemačka godina 1912.
Godine 1912. ovo se platno u jednoj jedinoj godini pojavilo u tri njemačka grada, a svaki ga je nazvao drukčije. U travnju i svibnju visjelo je u Berlinu kod Paula Cassirera pod brojem 8, kao Sitzender Bauer, posudio ga je Vollard – i Cassirer ga je s te izložbe kupio. Od 25. svibnja do 30. rujna bilo je u Kölnu na velikoj međunarodnoj izložbi Sonderbunda pod brojem 146, ondje pod naslovom Bauer mit rotem Halstuch, seljak s crvenim rupcem. U jesen iste godine zapis ga bilježi u Barmenu, u zbirci Reber, uz ogradu o identifikaciji. Slijedili su 1913. Darmstadt i ponovno Berlin, gdje se zvalo Der Fuhrmann i Porträt eines Fuhrmanns, kočijaš, te 1914. Dresden.
Trinaest vlasnika i dan kad se vratilo trgovcu
Prvi poznati vlasnik bio je Ambroise Vollard u Parizu. Dana 25. lipnja 1910. kupio ga je Auguste Pellerin; 30. lipnja 1911. prešlo je u Galerie Bernheim-Jeune – i istoga se dana vratilo Vollardu, dakle trgovcu koji ga je prodao. Dana 31. listopada 1912. preuzeo ga je Paul Cassirer u Berlinu, zatim Gottlieb Friedrich Reber u Barmenu, potom Paul Rosenberg u Parizu i New Yorku, kolekcionar A. Conger Goodyear, gospođa Mary G. Kenefick iz Buffala i poslije Henry Ford II. iz Detroita. Isti se Auguste Pellerin pojavljuje i kod Portreta Gustavea Geffroya i kod Portreta Antonyja Valabrèguea.
Dvije dražbovne kuće
Platno je dvaput prošlo dražbenom dvoranom, a zapis je oba puta sačuvao datum i broj. Prvi put kod Sotheby’sa u Londonu 25. studenoga 1959. pod brojem 17, drugi put kod Christie’sa u New Yorku 13. svibnja 1980. pod brojem 3, na rasprodaji zbirke Henryja Forda II. Upravo je na toj drugoj dražbi Kimbell kupio djelo. Postignute cijene katalog ne navodi; jedini zabilježeni iznos uz ovo djelo Vollardov je.
Paravan i žena koje nema u sobi
Iza muškarca koji sjedi ne stoji druga osoba, koliko god se tako činilo. Gore desno vidi se ženski lik u plavome sa žutim oblikom iznad njega: naslikan je na sklopivom paravanu koji stoji iza njega, a katalog među namještajem navodi upravo paravan. Svijetla okomita traka slijeva rub je toga paravana. Iz toga slijedi da na platnu nema dubine sobe nego uzorkovana ploha odmah iza leđa: plavetnilo bluze susreće plavetnilo paravana, a lik se od pozadine odvaja gotovo samo crtežom šešira i ramena.
Što je Vollard zapisao u svoju knjigu
U Vollardovoj skladišnoj knjizi ovo platno nosi broj 3485, a uz njega kratak opis trgovčevom vlastitom kraticom: huile; paysan assis cravate rouge chapeau sur la tête – ulje; seljak koji sjedi, crvena kravata, šešir na glavi. Uz to stoje mjera 81 × 65 centimetara i cijena od 200 franaka. Opis odgovara onome što je na platnu, do pojedinosti. U polju za osobe katalog navodi i ime portretiranoga, père Alexandre, te njegovo zanimanje, radnik; više od toga o njemu ne čuva nijedan pregledani izvor, pa nećemo ništa dodavati.
Plava bluza i crveni rubac daju djelu par boja koji u prostoru ne treba ničim podupirati – zato dobro djeluje na mirnom zidu, samo za sebe. Slikamo ga u petnaest veličina, od 40 × 50 do 143 × 180 centimetara, međumjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje naša 3D aplikacija. Iz istih kasnih godina potječe i Mlada Talijanka za stolom.
- Motiv: Seljak u plavoj bluzi, Paul Cézanne, oko 1897., Kimbell Art Museum, Fort Worth
- Tehnika: ručno slikana slika, ulje na platnu, reprodukcija
- Veličine: 15 dimenzija, na želju i veličina po mjeri
- Zanimljivost: Vollardova skladišna knjiga uz broj 3485 navodi 200 franaka i opis koji se do crvenoga rupca poklapa sa slikom
