Opis
Portret Gustavea Geffroya – platno koje je slikar ostavio nedovršeno
Gustave Geffroy sjedi za stolom u svojoj radnoj sobi, malo nagnut naprijed, sklopljenih ruku nad otvorenom knjigom. Iza njega zid polica s knjigama diže se do gornjega ruba platna, a hrptovi knjiga naslikani su kao blokovi crvene, narančaste, plave i žute boje. Pred njim leži još otvorenih knjiga i razbacanih listova, lijevo stoje bijeli gipsani kipić i bijeli cvijet u plavoj vazi, a dolje desno tamna tintarnica. Ručno slikana slika na platnu donosi ovo Cézanneovo djelo iz 1895. i 1896. godine, koje u izvorniku mjeri 116 × 89 centimetara i čuva se u pariškom Musée d’Orsay pod inventarnim brojem RF 1969 29.
Tko je bio Gustave Geffroy
Gustave Geffroy rođen je u Parizu 1. lipnja 1855., a ondje je i umro 4. travnja 1926. Od 15. siječnja 1880. pisao je za La Justice, novine Georgesa Clemenceaua, i upravo je preko te redakcije upoznao političara koji će mu desetljećima poslije dati službu. S Claudeom Monetom susreo se 1886. na otoku Belle-Île-en-Mer, kamo je došao istražujući zatvore; iz toga slučajnog susreta izraslo je prijateljstvo koje je naposljetku dovelo Cézannea u ovu radnu sobu.
Geffroy nije bio usputni promatrač. Njegova Histoire de l’impressionnisme izašla je 1892., a La Vie artistique narasla je između 1892. i 1903. na osam svezaka, što ga svrstava među najranije povjesničare pokreta o kojem je pisao dok se još odvijao. Godine 1900. postao je jedan od deset osnivačkih članova Académie Goncourt. Godine 1908. Clemenceau ga je imenovao ravnateljem državne manufakture tapiserija Gobelins i tu je dužnost obnašao do smrti. Napisao je i L’Enfermé (1897.) te knjigu o Claudeu Monetu, koju je 1922. u Parizu objavio Crès. Police za njegovim leđima stoga nisu ukras nego radna knjižnica čovjeka koji je živio od pisanja.
Tri mjeseca poziranja i pismo Monetu
U ožujku 1894. Geffroy je u listu Le Journal objavio naklonjen članak o Cézanneu. U studenome iste godine Monet je dogovorio susret dvojice muškaraca; susret je naglo završio. U travnju 1895. Cézanne je pisao Geffroyu tražeći dopuštenje da ga naslika, a od travnja do srpnja te godine Geffroy je pozirao svakoga dana, tri mjeseca, u vlastitoj radnoj sobi.
Zatim je Cézanne prestao, ostavio platno ondje gdje je stajalo i otputovao kući u Aix-en-Provence. Šestoga srpnja pisao je Monetu: „Pomalo me žalosti mršav rezultat koji sam postigao, osobito nakon toliko sjedenja te uzastopnih naleta oduševljenja i očaja.” Prema Geffroyevu vlastitom svjedočanstvu slikar je rekao da zadaća nadilazi njegove snage. O tome zašto je odustao raspravlja se više od stoljeća – spominju se zamjeranje kritičaru, politika, slikarsko načelo, vjera – ali ništa od toga nije zabilježeno, pa ni mi ovdje nećemo birati među tumačenjima.
Što na ovom platnu znači „nedovršeno”
Najmanje su razrađeni lice i ruke. Ruke nad knjigom postavljene su kao svijetle plohe, bez zglobova prstiju; lice je građeno širokim nanosima, a pogled promiče pokraj gledatelja. Knjižnica iza njega, naprotiv, dovedena je mnogo dalje: svaki je hrbat jedan jedini natopljen potez kista, i upravo ti okomiti blokovi boje daju djelu ritam kakav sama figura nema. Katalog raisonné za ovo platno među predmetima mrtve prirode bilježi jednu jedinu natuknicu – knjiga – premda knjige ovdje ispunjavaju cijeli zid. Platno tako u istom trenutku pokazuje dvije ruke: brzu i sigurnu u pozadini, sporu i neodlučnu u središtu.
Od modela koji je pozirao do francuske države
Djelo je isprva ostalo kod samoga Geffroya. Dana 28. siječnja 1907. preuzela ga je pariška Galerie Bernheim-Jeune, a odande je prešlo kolekcionaru Augusteu Pellerinu. Zatim je bilo kod obitelji Renéa Lecomtea u Parizu; godine 1969. ušlo je u Musée du Louvre, a 2000. u Musée d’Orsay. Muzejski zapis darovatelja navodi izrijekom: „dar obitelji Pellerin, 1969.” Platno je dakle šezdeset i dvije godine ostalo u istoj obitelji i na kraju nije prodano nego darovano državi.
Predano jednoga dana, kupljeno sljedećega
U provenijenciji stoje dva datuma, a između njih je samo jedan dan. Galerie Bernheim-Jeune preuzela je djelo 28. siječnja 1907., a Auguste Pellerin kupio ga je 29. siječnja 1907. Portret koji je njegov tvorac držao mršavim rezultatom i koji nije htio dovršiti proveo je kod trgovca dvadeset četiri sata. Iste godine, od 1. do 22. listopada 1907., visio je kao broj 16 na Cézanneovoj retrospektivi u Salon d’Automne u Grand Palaisu, posuđen upravo od Pellerina.
Izložbe – i časopisi koji su ga objavili nakon njegove smrti
Prvi je put javno izloženo u travnju 1903. kod Bernheim-Jeunea, pod naslovom La bibliothèque, a posudio ga je sam Geffroy. Slijedili su Musée de l’Orangerie 1936., pariška Bibliothèque nationale 1957. s izložbom Gustave Geffroy et l’art moderne, gdje je djelo dospjelo na naslovnicu kataloga, te 1977. njujorška MoMA s izložbom Cézanne: The Late Work, na kojoj je nosilo broj 1 i bilo uvodno djelo, prije nego što je otputovalo u Houston i u Grand Palais. Godine 2017. bilo je u Musée d’Orsay na izložbi Cézanne Portraits, koja je potom gostovala u londonskoj National Portrait Gallery i u washingtonskoj National Gallery of Art.
Geffroy je umro 4. travnja 1926. Jedanaest dana poslije, 15. travnja 1926., dva su pariška umjetnička časopisa objavila upravo ovo platno: L’Art vivant pod naslovom „Gustave Geffroy aux Gobelins” i Le Bulletin de la vie artistique u rubrici „Les disparus”. Djelo koje je Cézanne ostavio s nedovršenim licem tako je postalo prikaz po kojem su ga pamtili. Kod nas je ova zidna slika dostupna u petnaest veličina, od 42 × 55 do 138 × 180 centimetara; međumjere napinjemo na podokvir po mjeri, a kako će izgledati u odabranom okviru unaprijed pokazuje naša 3D aplikacija. Iz iste pariške zbirke potječu i Žena s posudom za kavu te Autoportret na ružičastoj pozadini, a ondje visi i Portret slikara Achillea Emperairea.
- Motiv: Portret Gustavea Geffroya, Paul Cézanne, 1895.-1896., Musée d’Orsay, Pariz
- Tehnika: ručno slikana slika, ulje na platnu, reprodukcija
- Veličine: 15 dimenzija, na želju i veličina po mjeri
- Zanimljivost: slikar je platno nakon tri mjeseca svakodnevnog poziranja ostavio nedovršeno, a kod trgovca je već sljedećega dana našlo kupca
