Opis
Portret Antonyja Valabrèguea – platno koje je dražba dovela u muzej
Muškarac sjedi tik pred sivozelenim zidom naslikanim širokim, jasno vidljivim potezima. Ima tamnu kosu i gustu crvenkastosmeđu bradu, na sebi crn kaput, sivi prsluk s tri vidljiva gumba, bijeli uspravni ovratnik i labavo svezanu crnu leptir-mašnu. Ničega drugoga na platnu nema: ni namještaja, ni knjige, ni stola. Ručno slikana slika na platnu prenosi ovo rano Cézanneovo djelo iz 1869. i 1870. godine, koje u izvorniku mjeri 60 × 50,2 centimetra i čuva se u J. Paul Getty Museumu u Los Angelesu pod inventarnim brojem 85.PA.45.
Dražba koja ga je iz privatnih ruku prenijela u javne
Cijelo je stoljeće ovo platno prelazilo s jednoga privatnog vlasnika na drugoga i moglo se vidjeti samo kad bi ga netko posudio za izložbu. Tome je došao kraj 22. listopada 1982., kad je u njujorškom Sotheby’su prodano kao broj 21 na dražbi zbirke Andréa Meyera. Kupila ga je Galerie Beyeler iz Basela, a 1985. otkupio ga je Getty. Otada visi u kući otvorenoj svima – upravo je to trenutak u kojem je djelo prestalo biti nešto što se posuđuje i postalo nešto što se posjećuje.
Tko je bio Antony Valabrègue
Antony Valabrègue (1844.–1900.) bio je francuski pjesnik i kritičar, rođen u Aixu – istome gradu kao Cézanne, Émile Zola i Baptistin Baille. Školovao se u Parizu i ondje se od sredine šezdesetih godina devetnaestoga stoljeća i nastanio. U prijestolnici je pripadao krugu Provansalaca okupljenih oko Zole i Cézannea, a iz toga prijateljstva proizlazi i ovaj portret: slikar nije slikao naručitelja nego znanca iz vlastitoga grada.
Ime u koje je zapis nekoć sumnjao
Katalog raisonné za ovo platno navodi još sedam naslova pod kojima se pojavljivalo, a dva su rječita. Jedan glasi jednostavno Portrait d’homme, Portret muškarca, bez imena. Drugi je Portrait présumé d’Antony Valabrègue – pretpostavljeni portret Antonyja Valabrèguea. Pod tim je drugim naslovom djelo 1936. bilo izloženo u pariškom Musée de l’Orangerie pod brojem 17. Danas ga katalog naslovljava imenom portretiranoga, bez ograde. Tko je i kada uklonio dvojbu, zapis ne kaže, a mi nećemo dopisivati ono čega ondje nema.
Portret u kojem nema ničega osim čovjeka
Upravo odsutnost predmeta određuje ovo platno. Pozadina nije glatka nego građena kratkim, plosnatim nanosima sivozelene koje se vidljivo križaju; ista je ruka gradila i lice, od odvojenih mrlja ružičaste, krem i sive koje se dodiruju bez mekih prijelaza. Boja je nanesena debelo, gotovo kao špahtlom. Pogled muškarca ne ide ravno prema gledatelju nego malo ustranu. Budući da na platnu nema ni stola ni prozora ni knjige, sve mora reći sama glava – i zato je ovo jedno od onih ranih djela na kojima se već vidi kamo je slikar poslije otišao.
Devet vlasnika u četiri zemlje
Prvi poznati vlasnik bio je trgovac Ambroise Vollard u Parizu. Potom je platno prešlo grofu Armandu Doriji u dvorac Orrouy, zatim kolekcionaru Augusteu Pellerinu i od njega njegovu sinu Jeanu-Victoru Pellerinu. Slijedile su galerije Wildenstein u Parizu i New Yorku, njujorški bankar André Meyer, nakon dražbe 1982. Galerie Beyeler u Baselu i naposljetku Getty. Isti se Auguste Pellerin pojavljuje i u povijesti Portreta Gustavea Geffroya – kolekcionar koji je kupovao Cézannea kad ga je kupovalo malo tko.
Od Berlina 1904. do Grand Palaisa
Prvi put je platno izloženo 1904. kod Paula Cassirera u Berlinu, na izložbi Sonderausstellung Paul Cézanne, od 22. travnja do 15. lipnja. Godine 1913. bilo je u Stuttgartu pod brojem 330, posudio ga je grof Doria iz svojega dvorca u departmanu Oise. Slijedili su Bruxelles 1935., London 1939. kod Wildensteina i Washington 1962., kad je National Gallery of Art izložila zbirku supružnika Meyer. Godine 1988. djelo je bilo u londonskoj Royal Academy of Arts na izložbi Cézanne: The Early Years 1859–1872 pod brojem 56, odakle je otputovalo u Musée d’Orsay i u Washington; 1995. bilo je u Grand Palaisu pod brojem 8.
Za dom je to zahvalan format: portret bez pripovijesti, koji se dobro drži uz policu s knjigama ili u radnom kutu, gdje se ne natječe s drugim motivima. Kod nas ga slikamo u petnaest veličina, od 42 × 50 do 149 × 180 centimetara, a međumjere napinjemo na podokvir po mjeri; kako će izgledati u odabranom okviru, pokazuje 3D aplikacija. Iz istih ranih godina potječu i Portret slikara Achillea Emperairea te Peć u atelijeru.
- Motiv: Portret Antonyja Valabrèguea, Paul Cézanne, 1869.-1870., J. Paul Getty Museum, Los Angeles
- Tehnika: ručno slikana slika, ulje na platnu, reprodukcija
- Veličine: 15 dimenzija, na želju i veličina po mjeri
- Zanimljivost: katalog je djelo nekoć vodio kao pretpostavljeni portret, a danas ga naslovljava imenom portretiranoga
