Edgar Degas – Četiri plesačice

Četiri plesačice stoje tijesno jedna uz drugu na lijevoj polovici platna, popravljaju naramenice i kosu, a jedna diže ruku visoko iznad glave; iza njih je naslikana kulisa tamnog zelenila, a desno se otvara krajolik s drvećem i narančastim večernjim nebom. Kao umjetnička slika ovo je trenutak prije nastupa, a ne sam nastup. Izvornik čuva National Gallery of Art u Washingtonu pod inventarnim brojem 1963.10.122. Kod nas nastaje kao ručno slikano ulje na platnu, u mjerama od 50 x 40 do 180 x 150 cm ili po vašoj mjeri, a fotografiju gotovog djela dobivate na potvrdu prije otpreme.

Četiri plesačice – Edgar Degas

Tko je na slici?

Četiri plesačice tik prije izlaska na pozornicu. Imena nema: Degas je desetljećima crtao na probama i iza kulisa i svoje modele gotovo nikada nije imenovao. Ono što rade ipak je jasno – jedna drugoj i same sebi popravljaju naramenice, poravnavaju suknju i sređuju kosu. To je posao posljednjih sekundi, koji gledatelj u dvorani nikada ne vidi.

Što je na platnu?

Format je ležeći, a figure su stisnute u lijevu polovicu i odsječene lijevim rubom, tako da se čini kao da ih gledamo iz kulise. Sve četiri nose opečno narančaste steznike i žutozelene suknje koje se dolje stapaju u jednu veliku masu tkanine. Krajnje lijeva plesačica vidljiva je samo glavom i ramenom; sljedeća gleda dolje i popravlja naramenicu; treća stoji leđima prema nama, s rukama u kosi; četvrta, najdesnija, diže desnu ruku visoko iznad glave, i to je jedina okomica u cijelom prizoru. Iza njih stoji naslikana kulisa gustog tamnog zelenila. Desna trećina platna otvara se u krajolik: okrugla stabla u zelenoj i smeđoj, travnata poljana i nebo u narančastoj, ružičastoj i sivoj. Svjetlo dolazi zdesna, s neba, i oboji ramena i vrat svake figure.

Zašto je baš taj prizor važan?

Jer je kasan i jer se u njemu boja osamostaljuje. Djelo je nastalo oko 1899., kada je Degas već bio star i kada mu je vid slabio; prizor zato više nije crtež obojen bojom, nego bojena ploha u kojoj se tijela jedva odvajaju od pozadine. Narančasti steznici ponavljaju se u nebu, zelene suknje u kulisi, tako da je cijelo platno složeno od dviju boja. To je vrlo drukčiji Degas od onoga iz sedamdesetih, gdje je svako lice još imalo svoj izraz.

Što prizor znači?

Spremnost. Nitko ne pleše, nitko ne gleda prema nama i nijedna poza nije namijenjena publici; sve su četiri okrenute sebi i svojoj odjeći. Kao impresionistička slika neobična je po tome što prostor nije stvaran – zelenilo iza njih je kulisa, a krajolik desno može biti naslikana pozadina ili pravi pogled, i slika to namjerno ne razrješava. Impresionizam je kod Degasa uvijek značio pozornicu i umjetno svjetlo više nego prirodu, i upravo je ta dvosmislenost ovdje glavni učinak.

Motiv među Degasovim djelima

Plesačice su Degasova najveća tema i u našoj ih ponudi ima više. Ovom su prizoru najbliži Plesna klasa, gdje je isti posao smješten u punu dvoranu, Plesačice u ružičastom, gdje skupinu nosi jedna jedina boja, i Sjedeća plesačica namješta cipele, gdje je isti trenutak sveden na jednu figuru. Tko želi vidjeti kako je Degas istu građu rješavao pastelom, a ne uljem, može pogledati Balet u pariškoj Operi u Art Institute of Chicago, dok su Žute plesačice iz iste zbirke također slikane uljem na platno i također prizor iz kulisa.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Nastaje kistom i uljanim bojama, a ne pisačem. Kod ovog motiva najteže je zadržati granicu između tijela i pozadine onako neodređenom kakva je na izvorniku: ako se obrisi izoštre, četiri se figure raspadnu u četiri zasebna lika i prizor izgubi svoju masu. Isto vrijedi za suknje – donja trećina mora ostati jedna jedina razgibana ploha, a ne četiri prepoznatljive haljine. Na prvoj fotografiji stoji naše gotovo platno na stalku u radionici, uokvireno u zelenozlatni okvir, a iza njega su police s uzorcima profila među kojima birate. Reprodukcija slike nastaje svaki put iznova i dva primjerka nikada nisu posve jednaka, jer ruka ne ponovi isti potez dvaput; svaka je ručno slikana kopija zato svoja. Fotografiju vašeg platna dobivate prije otpreme.

Koja dimenzija za koji zid?

Ako ne znate koju: 90 x 70 cm. Format je ležeći, a prizor gust, pa pri malim mjerama gubi zrak; ispod 60 x 50 cm četiri se figure počinju čitati kao jedna šarena ploha. Mjere 50 x 40 i 60 x 50 cm su za policu, hodnik ili skupinu manjih djela; 70 x 60 i 80 x 65 cm idu iznad komode; 90 x 70 i 100 x 80 cm mjere su iznad sjedeće garniture, gdje se slika za dnevni boravak tek razmakne i gdje ovo djelo najčešće završi. Mjera 180 x 150 cm posebna je: to je gotovo točno veličina izvornika, i pri njoj su plesačice skoro u naravnoj veličini – za takvu mjeru treba dug, prazan zid. Kako su zidne slike na zaslonu naizgled manje, odabranu mjeru radije izmjerite na zidu papirnatim izrezom; kod najveće mjere to vrijedi dvostruko, jer velike slike traže i udaljenost s koje ih gledate.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako vam nijedna od sedam mjera ne odgovara, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer prizora da skupina slijeva i otvoreni krajolik zdesna zadrže svoj odnos; to je naša slika po narudžbi. Svaki primjerak isporučujemo napet na drveni podokvir i spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu prikazuje sve profile koje imamo, pa možete usporediti zlatno, srebrno, crno, bijelo i prirodno drvo – aplikacija služi isključivo odabiru okvira. Ako želite vidjeti kako će djelo izgledati baš na vašem zidu, za to imamo zasebnu uslugu smještaja u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem ateljeu u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana, ovisno o odabranoj mjeri; kod najveće mjere rok je u pravilu na gornjoj granici. Šaljemo ga napetog i zaštićenog za prijevoz, uokvirenog ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i EU bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratu. Cijelu ponudu naći ćete u galeriji Edgar Degas, a slikarev put opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Često postavljana pitanja

Koliko je plesačica na slici?

Četiri. Krajnje lijeva vidljiva je samo glavom i ramenom, jer je lijevi rub platna odsijeca.

Što rade?

Popravljaju naramenice, suknje i kosu tik prije izlaska na pozornicu. Nijedna ne pleše.

Je li krajolik zdesna stvaran?

Slika to ne kaže. Može biti naslikana pozadina pozornice ili pravi pogled, i dio učinka leži upravo u toj dvosmislenosti.

Kada je djelo nastalo?

Oko 1899. Muzejski zapis nosi tu godinu s oznakom oko, pa je i mi tako navodimo, a ne kao točnu godinu.

Gdje je izvornik?

U National Gallery of Art u Washingtonu, pod inventarnim brojem 1963.10.122. Mjeri 151,1 x 180,2 cm.

Je li ovo tisak?

Nije. Ovo je ručno slikano djelo uljanim bojama na platnu; potezi kista se vide i opipaju.

Odgovara li koja mjera izvorniku?

Da, 180 x 150 cm gotovo je točno veličina izvornika. To je jedina mjera pri kojoj su figure skoro u naravnoj veličini.

Koju mjeru odabrati?

Za dnevni boravak obično 90 x 70 cm, za manji zid 70 x 60 cm. Vodič po mjerama je iznad.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da, slikamo po mjeri i pritom zadržavamo omjer prizora.

Kako se isporučuje?

Napeto na podokvir i uokvireno ako ste tako odabrali, u 15 do 45 dana nakon što potvrdite fotografiju.

Je li djelo prikladno kao poklon?

Jest, osobito nekome tko pleše ili je plesao. Kako svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte na rok izrade; ako izbor želite prepustiti onome koga darujete, dostupan je vrijednosni bon.

• Motiv: četiri plesačice tik prije nastupa, narančasti steznici i žutozelene suknje, desno otvoren krajolik
• Izvornik: Edgar Degas, oko 1899., uljana tehnika na platnu, 151,1 x 180,2 cm, National Gallery of Art u Washingtonu (1963.10.122)
• Naša izvedba: ručno slikano ulje, sedam mjera od 50 x 40 do 180 x 150 cm, napeto i po želji uokvireno
• Zanimljivost: sve četiri figure nose iste dvije boje, koje se ponavljaju u nebu i kulisi – cijelo je platno složeno od narančaste i zelene