Edgar Degas – Plesačice u ružičastom

Plesačice u ružičastom prikazuju četiri plesačice u ružičastim suknjama koje stoje u nizu tik prije izlaska na pozornicu, s rukama na bokovima i narančastocrvenim cvjetovima u kosi; iza njih je naslikana kulisa gustog zelenila, a lijevo se na tamnoj pozornici vide još dvije male figure. Kao umjetnička slika ovo je skupina koju drži jedna jedina boja. Izvornik čuva Hill-Stead Museum u Farmingtonu u Connecticutu. Kod nas nastaje kao ručno slikano ulje na platnu, u mjerama od 50 x 40 do 150 x 130 cm ili po vašoj mjeri, a fotografiju gotovog djela dobivate na potvrdu prije otpreme.

Plesačice u ružičastom – Edgar Degas

Tko je na slici?

Četiri plesačice, bez imena. Degas je desetljećima crtao iza kulisa i svoje modele gotovo nikada nije imenovao. Sve su četiri odjevene jednako – ružičasta suknja, gola leđa, narančastocrveni cvjetovi u kosi i na naramenicama – i stoje tijesno jedna uz drugu, okrenute u različite strane. Nijedna ne pleše; dvije drže ruke na bokovima, što je držanje čekanja, a ne nastupa. Lijevo u pozadini, na tamnom dijelu pozornice, stoje još dvije male figure, jedna u modrozelenom.

Što je na platnu?

Format je ležeći i podijeljen dijagonalom: desne dvije trećine zauzima skupina u ružičastom, a lijevu trećinu prazna, tamna pozornica. Suknje su naslikane kao jedna jedina široka masa ružičaste koja se odozdo prema gore posvjetljuje i u kojoj se pojedine figure jedva razdvajaju; tek ih lica, ramena i tamna kosa razgraniče. Iza njih teče kulisa od gustog zelenila – naslikano lišće u zelenoj, maslinastoj i žutoj, bez neba i bez dubine. Svjetlo dolazi odozdo i sprijeda, kao s pozornih svjetala: brade i vratovi osvijetljeni su jače od čela, pa lica djeluju neobično. Dolje lijevo je potpis.

Zašto je baš taj prizor važan?

Jer pokazuje kako Degas skupinu gradi iz boje, a ne iz crteža. Umjesto četiri odvojene figure naslikao je jednu ružičastu plohu i tek je zatim u njoj potražio pojedine likove. To je posve drukčiji postupak nego kod ranih dvoranskih vježbi, gdje je svaki obris ostao čvrst. Prizor je i neobično postavljen: skupina je potisnuta k desnom rubu, dok lijevu trećinu zauzima praznina koja u prizoru ne radi ništa – i upravo mu ta neuravnoteženost daje napetost.

Što prizor znači?

Čekanje u kostimu. Plesačice su spremne, ali još ne nastupaju; kostim je već na njima, pozornica je još prazna. Kao impresionistička slika prepoznatljiva je po tome što svjetlo tretira kao tvar: ružičasta nije boja tkanine nego boja svjetla koje kroz nju prolazi. Impresionizam je kod Degasa gotovo uvijek značio umjetno svjetlo i unutrašnjost, i ovdje je to očito – prirodnog svjetla u prizoru nema. Djelo zato dobro visi ondje gdje želite toplu, meku bojenu plohu, a ne oštar motiv.

Motiv među Degasovim djelima

U našoj je ponudi ovo jedan od više plesnih prizora. Najbliže su Četiri plesačice, gdje je ista zamisao izvedena još radikalnije i u narančastozelenom, Plesna klasa, gdje je Degas isti svijet naslikao još čvrstim crtežom, i Sjedeća plesačica namješta cipele, gdje je skupina svedena na jednu figuru. Tko želi vidjeti kako je istu skupnu zamisao rješavao poslije i u drugoj boji, može pogledati Žute plesačice u Art Institute of Chicago, dok Baletne plesačice u londonskoj National Gallery pokazuju kamo je motiv stigao na kraju.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Nastaje kistom i uljanim bojama, a ne pisačem. Kod ovog je motiva najteža ružičasta: nije jedna boja nego sloj preko sloja – hladnija u sjeni, gotovo narančasta ondje gdje na nju pada svjetlo – i ako se položi kao jedinstvena ploha, skupina otvrdne i postane plakat. Slikar zato suknje gradi u slojevima i tek na kraju traži rubove pojedinih figura. Isto vrijedi za zelenilo u pozadini: mora ostati neodređeno, inače se kulisa pretvori u pravi vrt. Reprodukcija slike nastaje svaki put iznova i dva primjerka nikada nisu posve jednaka; svaka je ručno slikana kopija zato svoja. Za ovu obitelj nemamo fotografija naših gotovih platna jer djelo od uvođenja atelijerskih snimaka još nije bilo naslikano – zato ovdje nijedan snimak ne prikazujemo ni ne opisujemo. Fotografiju vašeg platna dobivate prije otpreme.

Koja dimenzija za koji zid?

Ako ne znate koju: 90 x 80 cm. Format je ležeći, a boja meka, pa djelo podnosi i veće mjere a da ne postane nametljivo. Mjere 50 x 40 i 60 x 50 cm su za hodnik ili skupinu manjih djela; 70 x 60 cm najbliža je veličini izvornika, koji mjeri 59 x 74 cm; 80 x 70 i 90 x 80 cm idu iznad komode ili kreveta i njih bira najviše ljudi; 100 x 80 i 120 x 100 cm mjere su iznad sjedeće garniture, gdje se slika za dnevni boravak tek razmakne. Mjera 150 x 130 cm je za velik zid gdje velike slike dobiju zrak i gdje ružičasta postane prostor sama za sebe. Kako su zidne slike na zaslonu naizgled manje, odabranu mjeru radije izmjerite na zidu papirnatim izrezom. Nijedna mjera nije na zalihi kao gotov proizvod: svaki primjerak nastaje po narudžbi i ostaje unikat.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako vam nijedna od osam mjera ne odgovara, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer prizora da prazna lijeva trećina ne nestane i da skupina ne postane središnja; to je naša slika po narudžbi. Svaki primjerak isporučujemo napet na drveni podokvir i spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu prikazuje sve profile koje imamo, pa možete usporediti zlatno, srebrno, crno, bijelo i prirodno drvo – aplikacija služi isključivo odabiru okvira. Ako želite vidjeti kako će djelo izgledati baš na vašem zidu, za to imamo zasebnu uslugu smještaja u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem ateljeu u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana, ovisno o odabranoj mjeri; kod najveće mjere rok je u pravilu na gornjoj granici. Šaljemo ga napetog i zaštićenog za prijevoz, uokvirenog ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i EU bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratu. Cijelu ponudu naći ćete u galeriji Edgar Degas, a slikarev put opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Često postavljana pitanja

Koliko je plesačica na slici?

Četiri u prvom planu, u ružičastim suknjama. Lijevo u pozadini, na tamnoj pozornici, stoje još dvije male figure.

Što rade?

Čekaju. Dvije drže ruke na bokovima, nijedna ne pleše; kostimi su već na njima, a pozornica je još prazna.

Što je zelena pozadina?

Naslikana pozorna kulisa s lišćem, a ne pravi vrt. Zato u njoj nema ni neba ni dubine.

Zašto lica djeluju neobično?

Jer svjetlo dolazi odozdo, s pozornih svjetala. Brade i vratovi zato su osvijetljeni jače od čela.

Gdje je izvornik?

U Hill-Stead Museumu u Farmingtonu u Connecticutu. Mjeri 59 x 74 cm i ulje je na platnu.

Zašto ne navodite inventarni broj?

Jer ga zapis koji nam je dostupan ne nosi. Radije ostavljamo polje prazno nego da broj izmislimo.

Kada je djelo nastalo?

Oko 1876. Zapis nosi godinu s oznakom oko, pa je tako navodimo i mi.

Je li ovo tisak?

Nije. Ovo je ručno slikano djelo uljanim bojama na platnu; potezi kista se vide i opipaju.

Koju mjeru odabrati?

Za dnevni boravak obično 90 x 80 cm, za manji zid 70 x 60 cm. Vodič po mjerama je iznad.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da, slikamo po mjeri i pritom zadržavamo omjer prizora.

Je li djelo prikladno kao poklon?

Jest, osobito nekome tko pleše ili voli meke, tople boje. Kako svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte na rok izrade; ako izbor želite prepustiti onome koga darujete, dostupan je vrijednosni bon.

• Motiv: četiri plesačice u ružičastom pred kulisom zelenila, lijevo prazna tamna pozornica s dvije male figure
• Izvornik: Edgar Degas, oko 1876., uljana tehnika na platnu, 59 x 74 cm, Hill-Stead Museum u Farmingtonu
• Naša izvedba: ručno slikano ulje, osam mjera od 50 x 40 do 150 x 130 cm, napeto i po želji uokvireno
• Zanimljivost: ružičaste suknje naslikane su kao jedna ploha – pojedine se plesačice razdvajaju tek po licima i kosi, a ne po obrisima