Edgar Degas – Mladi Spartanci vježbaju

Mladi Spartanci vježbaju rano je Degasovo djelo iz oko 1860.: lijevo stoje četiri djevojke, desno pet golih dječaka, a između njih otvara se ravnica sa Spartom i planinom Tajget. Kao umjetnička slika ovo je povijesni prizor, a ne vježbaonica po kojoj slikara danas poznajemo. Izvornik mjeri 109,5 x 155 cm i čuva ga National Gallery u Londonu pod inventarnim brojem NG3860. Kod nas nastaje kao ručno slikano ulje na platnu, u osam mjera ili po vašoj mjeri, a fotografiju gotovog djela dobivate na potvrdu prije otpreme.

Mladi Spartanci vježbaju – Edgar Degas

Tko je na slici?

Prizor dolazi iz Plutarhova životopisa Likurga. Rimski pisac opisuje kako je spartanskim djevojkama bilo naloženo tjelesno vježbanje – trčanje, hrvanje, bacanje diska i koplja – te da smiju izazivati dječake. Na lijevoj strani platna stoje četiri djevojke, na desnoj pet golih dječaka; u srednjem planu oko ostarjelog Likurga, koji je Sparti sastavio zakone, okupljaju se majke te djece. Iza njih leži grad Sparta, nad kojim se slijeva diže planina Tajget, s koje su u Sparti bacali neželjenu dojenčad. Sve su to podaci iz zapisa londonske National Gallery o djelu NG3860; imena pojedinih likova nema jer ih nema ni kod Plutarha ni u muzejskom zapisu.

Što je na platnu?

Kompozicija je široka i niska, poput friza. Lijevu skupinu nose četiri djevojke u svijetlim tkaninama skupljenima ispod grudi i oko bokova: prva ima crven pojas, druga tamnoplav, treća svijetlo tirkizan, i upravo je taj tirkiz najzasićenija boja na cijelom platnu. Prednja djevojka pruža ruku prema desno; gesta može biti izazov ili poziv, sam potez to ne kaže. Desno stoji pet dječaka, bez odjeće, u pet različitih držanja – jedan diže ruke visoko iznad glave i njima sklapa luk, drugi stoji okrenut leđima, treći čuči na sve četiri u travi. Sredina prizora ostaje prazna: samo trava koja se od zelene prema obzoru povlači u smeđe. Nebo je blijedo ružičasto i bez oblaka, a planina slijeva naslikana je istom ružičastom bojom kao nebo, pa djeluje više kao kulisa nego kao stijena. Površina je suha i nedovršena; ponegdje se kroz boju vidi tkanje platna jer djelo nikada nije bilo lakirano.

Zašto je baš taj prizor važan?

Jer je Degas njime htio postati povijesni slikar. U travnju 1859. vratio se u Pariz nakon tri godine u Italiji, gdje je proučavao i precrtavao stare majstore, a u prvoj polovici šezdesetih naslikao je pet velikih povijesnih kompozicija; ova je jedna od njih. Povijesno je slikarstvo tada vrijedilo kao najviši rod, a put do ugleda vodio je kroz pariški Salon. Upravo onamo ovo djelo nikada nije stiglo. Ostalo je u ateljeu i Degas ga je zadržao cijeloga života; oko 1879.–80. ponovno ga je prerađivao, a prema svjedočenju prijatelja Daniela Halévyja u poznim ga je godinama stavljao na stalak pred kojim bi se često zaustavljao. Slikaru koji je slovio kao crtač plesačica ovo je djelo bilo dokaz da zna i drukčije.

Što prizor znači?

Muzejski zapis pitanje ostavlja otvorenim: možda nije riječ o natjecanju nego o udvaranju, jer se frizure i držanja djevojaka podudaraju s Plutarhovim opisima takvih obreda. Ispružena ruka prednje djevojke jednako može biti mamac kao i napad. Druga stvar koju zapis navodi jest Degasova prerada: klasične crte mladih lica poslije je zamijenio suvremenijima, tako da antička građa nosi glave kakve je susretao u Parizu. Upravo taj rascjep između starog i novog razlog je zašto djelo nije zamrznuta antika. Impresionizam ga je dotaknuo tek kasnije: godine 1880. Degas ga je izložio na petoj impresionističkoj izložbi u Parizu. Unatoč tome impresionistička slika ovo po stilu nije – nema sunčeva svjetla ni trenutka uhvaćenog na otvorenom, nego promišljena povijesna kompozicija koja je nastajala dva desetljeća.

Motiv među Degasovim djelima

Prvu inačicu ove kompozicije Degas nije dovršio. Napustio ju je i počeo iznova; napuštena, u sivim tonovima izvedena verzija danas je u Chicagu, gdje je Art Institute vodi kao Spartanske djevojke izazivaju dječake (inv. br. 1961.334). Ondje je krajolik razrađeniji, a u srednjem planu stoji klasična građevina koje u londonskoj inačici više nema – ravnica je prazna i prizor se time primiče gledatelju. U našoj su ponudi toj ranoj, pripovjednoj strani Degasa najbliži David i Golijat, druga biblijska odnosno antička građa iz istih godina, Pijač absinta, gdje se slikar već okrenuo suvremenom Parizu, i Prizor na plaži, gdje figure jednako raspoređuje po širokom i niskom formatu.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Nastaje kistom i uljanim bojama, a ne pisačem. Slikar radi po predlošku visoke razlučivosti i čuva ono što je kod izvornika najteže: suhu, nedovršenu površinu na kojoj se pojedini potezi ne stapaju u glatku plohu, te odnos između blijedo ružičastog neba i zelene ravnice. Budući da je riječ o velikoj kompoziciji s devet figura u prvom planu, raspored skupina izmjeri se prije nego što boja krene. Svaka reprodukcija slike nastaje iznova i dva primjerka nikada nisu posve jednaka, jer ruka isti potez ne ponovi dvaput; svaka je ručno slikana kopija zato svoja. Za ovu obitelj nemamo fotografija naših gotovih platna jer djelo od uvođenja atelijerskih snimaka još nije bilo naslikano – zato ovdje nijedan snimak ne prikazujemo ni ne opisujemo. Fotografiju vašeg platna dobivate prije otpreme.

Koja dimenzija za koji zid?

Ako ne znate koju: 120 x 90 cm. Format je ležeći i razmjerno nizak, pa djelu treba širina; na uskom zidu friz obiju skupina se stisne i izgubi upravo onu praznu sredinu koja prizor drži na okupu. Mjere 80 x 60 i 90 x 65 cm su za manji zid, hodnik ili skupinu manjih djela; 100 x 70 i 110 x 80 cm idu iznad komode ili radnog stola; 120 x 90 i 140 x 100 cm mjere su iznad sjedeće garniture, gdje se slika za dnevni boravak tek razmakne i gdje ovo djelo najčešće završi. Mjera 155 x 109,5 cm posebna je jer je točno veličina izvornika u Londonu, samo zrcalno zapisana; 180 x 130 cm najveća je i pripada visokom prostoru. Kako su zidne slike na zaslonu naizgled manje, odabranu mjeru radije izmjerite na zidu papirnatim izrezom – kod ovako širokog formata najčešće pogriješimo baš u širinu. Nijedna mjera nije na zalihi kao gotov proizvod: velike slike ove vrste nastaju tek po narudžbi i svaki primjerak ostaje unikat.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako vam nijedna od osam mjera ne odgovara, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer prizora da skupine slijeva i zdesna ne izgube praznu sredinu među sobom; to je naša slika po narudžbi. Svaki primjerak isporučujemo napet na drveni podokvir i spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu prikazuje sve profile koje imamo, pa možete usporediti zlatno, srebrno, crno, bijelo i prirodno drvo – aplikacija služi isključivo odabiru okvira. Ako želite vidjeti kako će djelo izgledati baš na vašem zidu, za to imamo zasebnu uslugu smještaja u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem ateljeu u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana, ovisno o odabranoj mjeri; kod dviju najvećih mjera rok je u pravilu na gornjoj granici. Šaljemo ga napetog i zaštićenog za prijevoz, uokvirenog ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i EU bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratu. Cijelu ponudu naći ćete u galeriji Edgar Degas, a slikarev put opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Često postavljana pitanja

Što se na slici događa?

Četiri spartanske djevojke izazivaju pet dječaka na vježbanje. Prizor sažima mjesto iz Plutarhova životopisa Likurga.

Tko je starac u srednjem planu?

Likurg, zakonodavac Sparte. Oko njega stoje majke djece koja su u prvom planu.

Koja je planina u pozadini?

Tajget, koji se diže nad Spartom. Muzejski zapis navodi da su s njega bacali neželjenu dojenčad.

Zašto su likovi goli?

Jer to građa traži: spartansko je vježbanje bilo bez odjeće. Degas je u toj temi vidio i priliku da pokaže svoje znanje crtanja tijela.

Je li djelo ikada bilo na Salonu?

Nije. Nastalo je s mišlju na Salon, ali onamo nije stiglo; izloženo je bilo 1880. na petoj impresionističkoj izložbi.

Zašto površina izgleda nedovršeno?

Jer to i jest. Degas je djelo prerađivao još oko 1879.–80. i nikada ga nije lakirao.

Gdje je izvornik?

U londonskoj National Gallery, pod inventarnim brojem NG3860. Prva, napuštena inačica je u Art Institute of Chicago.

Je li ovo tisak?

Nije. Ovo je ručno slikano djelo uljanim bojama na platnu; potezi kista se vide i opipaju.

Koju mjeru odabrati?

Iznad sjedeće garniture obično 120 x 90 cm, za manji zid 100 x 70 cm. Vodič po mjerama je iznad.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da, slikamo po mjeri i pritom zadržavamo omjer prizora.

Je li djelo prikladno kao poklon?

Jest, osobito čitatelju antike ili ljubitelju povijesnog slikarstva. Kako svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte na rok izrade; ako izbor želite prepustiti onome koga darujete, dostupan je vrijednosni bon.

• Motiv: četiri spartanske djevojke izazivaju pet golih dječaka, u pozadini majke, Likurg i planina Tajget
• Izvornik: Edgar Degas, oko 1860., uljana tehnika na platnu, 109,5 x 155 cm, National Gallery u Londonu (NG3860)
• Naša izvedba: ručno slikano ulje, osam mjera od 80 x 60 do 180 x 130 cm, napeto i po želji uokvireno
• Zanimljivost: četiri djevojke imaju na platnu deset nogu umjesto očekivanih osam – Degas je kretnju razložio kako će je poslije razlagati film