Edvard Munch – Žuto deblo

Žuto deblo

Žuto deblo Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1912. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00393 čuva Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 159,5 x 129,5 cm. Prizor je snijegom pokrivena borova šuma zimi, kroz čiju sredinu leži oboreno deblo.

Deblo je predmet slike. Njegov prepiljeni kraj okrenut je ravno prema gledatelju i naslikan kao velik svijetložut krug u donjoj sredini platna, presječen bijelom crtom. Odatle se deblo u strmoj perspektivi povlači prema gore i unatrag, kao sve uži žuti klin, dok se ne izgubi među stablima. Taj jedan potez nosi cijeli prostor prizora.

Pred njim i uz njega dižu se visoka borova debla. Tri su osobito snažna: jedno uz lijevi rub, jedno zdesna od sredine i jedno sasvim zdesna. Kora im nije smeđa nego ružičastoljubičasta i siva, a po njoj su naslikane tamne petlje i krugovi koji se čitaju istodobno kao crtež kore i kao ukras.

Tlo je pod snijegom. Snijeg nije bijel nego je sastavljen od ploha bijele, lila i plave, a uz deblo se vide smeđi i zeleni tragovi razrovane zemlje. Slijeva, u srednjem planu, leži drugo žuto deblo položeno vodoravno, s manjim odrezanim krajem okrenutim prema van.

Iza stoje tamnozelene smreke i niz vitkih golih debala, a među njima plavozelena dubina šume. Gornji rub zatvaraju tamne grane. Nigdje nema neba: šuma seže do sva četiri ruba i prizor ostaje zatvoren.

Nanos je debeo i odlučan. Boja leži u širokim potezima koji ništa ne skrivaju, a ponegdje stoji iznad platna. Žuta su debla najgušće mjesto slike, dok je snijeg razvučen dugim vodoravnim potezima. Suprotnost žute i ljubičaste nosi cijelu napetost boje; zelena i plava ostaju u pozadini.

Boja u ovom prizoru ne opisuje stvari nego ih postavlja jednu protiv druge. Kora nije smeđa, snijeg nije bijel, a deblo je žuće nego što bi drvo ikad bilo. Munch je boju birao prema onome što čini susjednoj plohi, a ne prema onome što oko vidi u šumi.

Sklop je neobičan i upravo je zato prizor pamtljiv. Deblo teče u dubinu strmom dijagonalom, dok okomita debla tu dijagonalu presijecaju i zaustavljaju. Tako djelo istodobno nudi dubok prostor i plošan uzorak, a gledatelj se koleba između jednoga i drugoga. Munch tu proturječnost nije razriješio nego ju je ostavio otvorenom.

Naša je izvedba ručno naslikana uljanim bojama na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno po narudžbi, dva se nikada ne podudaraju do posljednje pojedinosti; sitne razlike u nanosu znak su ljudske ruke, a ne pogreška. Među umjetninama na platnu ovaj motiv ima najzahtjevnije mjesto u žutoj: mora ostati čista i svijetla, inače prizor tone u smeđe i deblo prestaje svijetliti.

Format je ležeći, a prizor svijetao i snažno obojen, pa ovakve slike za zid podnose i veći zid i nešto odmaka, što pušta perspektivu debla da se otvori. Dobro djeluje u dnevnoj sobi, u uredu ili u hodniku. Podloga neka bude mirna i svijetla jer se žuta na tamnom zidu smiruje i gubi svjetlo. Objesite je u visini očiju, uz ravnomjerno i neutralno svjetlo.

Na raspolaganju je devet veličina od 45 x 38 cm do 231 x 180 cm, uz to i mjera po želji; svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više djela ovoga slikara nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i radu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.