Edvard Munch – Maratova smrt

Maratova smrt

Maratova smrt Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1907. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00351 čuva Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 199 x 150 cm. Prizor je soba s krevetom: na njemu leži mrtav muškarac, a pred njim uspravno stoji naga žena okrenuta ravno prema gledatelju.

Muško tijelo leži poprijeko preko donje polovice platna. Glava je sasvim slijeva, zabačena preko ruba kreveta, kosa tamna, a lice jedva čitljivo. Ruke su široko raširene, dlanovi otvoreni prema gore. Put je blijeda sa zelenkastosivim sjenama, a obris je povučen dugim smeđim i crvenim potezima koji prolaze kroz tijelo i vežu ga uz plahtu ispod njega.

Žena stoji zdesna od sredine i zauzima punu visinu prizora. Tijelo joj je blijedo ružičasto i krem bijelo, ramena uska, ruke uz tijelo, dlanovi malo otvoreni. Kosa je duga i crvenonarančasta te pada preko obaju ramena. Lice je maleno, oči tamne i mirne, usta uska. Ne pokazuje ni pokret ni izraz: stoji onako kako stoji okomica.

Posteljina je bijela s plavim i sivim sjenama. Sredinom se širi snažna crvena mrlja, a dolje slijeva leži veća crvena ploha obrubljena bjelinom. Crvena je jedina doista zasićena boja prizora i vraća se samo u sitnim točkama gore lijevo i u voću zdesna.

Pozadina je taman plavozelen zid po kojem su gore lijevo razasute crvene točke. Gore desno teče svijetlozelen okomit pojas s crvenim crticama. U desnom prednjem planu je ružičastoljubičasta ploha sa sitnim uzorkom, a na njoj taman predmet, žut polukružan oblik i okrugao pladanj s trima zelenocrvenim plodovima. Uz donji rub teče uzak oker smeđi pojas poda.

Nanos je tanak i trljan. Boja je širokim kistom razvučena u duge vodoravne pojaseve koji ništa ne skrivaju, a ponegdje kroz nju probija tkanje platna. Ništa nije zaglađeno: obrisi ostaju otvoreni, a oba tijela nastaju od istih poteza kao plahta i zid, pa se likovi ne odvajaju od prostora nego su u nj upleteni.

Sklop je jednostavan i tvrd. Žena tvori okomicu točno na sredini platna, a muško tijelo vodoravnicu preko donje polovice; zajedno daju križ koji drži cijelu površinu. Ništa ne pokazuje što se dogodilo prije i što će uslijediti. Munch je uklonio pripovijest i ostavio samo dva tijela, crvenu mrlju i pogled koji se vraća gledatelju.

Naša je izvedba ručno naslikana uljanim bojama na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno po narudžbi, dva se nikada ne podudaraju do posljednje pojedinosti; sitne razlike u nanosu znak su ljudske ruke, a ne pogreška. Među umjetninama na platnu najzahtjevnije je mjesto sama tankoća: boja mora ostati razvučena i štedljiva, jer nanese li se gusto, prizor gubi surovost i postaje gladak.

Format je ležeći i velik, a prizor taman i opor u boji, pa ovakve slike za zid traže dugu stijenu i nešto odmaka da se tijela i crvena mrlja uravnoteže. Dobro djeluje u prostranoj dnevnoj sobi, u galerijskom hodniku ili u uredu, a slabije u spavaćoj sobi ili blagovaonici. Podloga neka bude svijetla i mirna jer taman zid guta zelenu pozadinu. Objesite je u visini očiju, uz ravnomjerno i neutralno svjetlo.

Na raspolaganju je deset veličina od 50 x 37 cm do 231 x 180 cm, među njima i izvorna mjera od 200 x 150 cm, uz to i mjera po želji; svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više djela ovoga slikara nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i radu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.