Opis
Leonardo da Vinci – Autoportret
Najpoznatiji prikaz Leonarda da Vincija uopće nije slika, nego crtež sangvinom – crvenom kredom na papiru, veličine 33,3 × 21,6 cm. Čuva ga Biblioteca Reale u Torinu, koja djelo datira u 1517.–1518., dakle u Leonardove posljednje godine na dvoru Franje I. u Amboiseu. Upravo zato što je crtež, a ne slika, danas je jedno od najkrhkijih djela u europskim zbirkama.
Je li to doista Leonardo?
Naziv „autoportret” potječe iz 19. stoljeća. Oslonio se na sličnost između nacrtanog starca i Leonardova lika na Rafaelovoj Atenskoj školi te na visoku kvalitetu crteža. Od druge polovice 20. stoljeća stručnjaci – među njima Martin Kemp, Pietro Marani, Carlo Pedretti i Martin Clayton – upozoravaju da nacrtani čovjek djeluje stariji nego što je Leonardo ikada bio: umro je u 67. godini. Predložene su i druge identifikacije, najčešće njegov otac Piero da Vinci ili stric Francesco, jer su obojica doživjeli oko osamdeset godina. Taj se prigovor ipak oslanja na raniju dataciju oko 1510.–1512.; ako vrijedi datacija ustanove koja crtež čuva, dakle 1517.–1518., Leonardo je imao šezdeset pet ili šezdeset šest godina. Pitanje ne zatvaramo: natpis „Leonardo da Vinci, portret sebe kao starca” dodan je na list poslije, a muzej djelo dosljedno naziva Leonardovim autoportretom.
Zašto ga gotovo nitko nije vidio
List je jako zahvaćen takozvanim foxingom – smeđkastim mrljama. Dugo su ih pripisivali željeznim solima i vlazi; istraživanje iz 2015. pokazalo je da na crtežu nema aktivne gljivične ni bakterijske infekcije, ali jesu prisutne spore i gljivični ostaci iz zraka. Restauratori namjerno nisu riskirali zahvat dok uzrok nije pouzdano objašnjen. Tijekom Drugoga svjetskog rata crtež je iz Torina premješten u Rim i pritom je oštećen. Od 1998. čuva se u trezoru sa stalnom temperaturom i vlagom, a javnosti je u posljednjem stoljeću pokazan tek nekoliko puta – posljednji put 2012. u Venariji Reali, tri mjeseca i u posebnoj klimatiziranoj vitrini.
Naša ručno slikana reprodukcija
Budući da se izvornik praktički ne može vidjeti, reprodukcija ovdje ima poseban smisao. Naša ručno slikana slika na platnu prenosi crtež u boju i format koji se može objesiti na zid: svaki primjerak slikamo po narudžbi u našoj radionici i nikada ga ne tiskamo. Kao umjetnička slika ili zidna slika dobro pristaje u radni kabinet, knjižnicu ili dnevni boravak. Zanima li vas Leonardova crtačka strana, pogledajte još Svetog Jeronima u divljini i Poklonstvo kraljeva – oba su djela ostala nedovršena i podcrtež je na njima još uvijek vidljiv; najpoznatije Leonardovo djelo ipak ostaje Mona Lisa.
- Izvornik: sangvina (crvena kreda) na papiru, 33,3 × 21,6 cm
- Datacija: 1517.–1518. prema zapisu ustanove koja djelo čuva
- Čuva se: Biblioteca Reale, Torino – u trezoru sa stalnom klimom
- Naša izvedba: ručno slikana na platnu, od 40 × 63 cm do 150 × 235 cm, od 600 €
