Opis
Vrtlar Vallier – čovjek koji u zapisu ima tri zanimanja
Stariji muškarac s tamnom kapom sjedi blago okrenut ulijevo, prekriženih ruku u krilu. Odjeven je u taman modrozelen kaput koji zauzima gotovo cijelu sredinu platna; lice je građeno od oker, smeđih i zelenkastih ploha. Iza njega se cijelom širinom proteže smeđa vodoravna letva, a iznad nje se uzdiže zeleni zid lišća. Ručno slikana slika na platnu prenosi Cézanneovo djelo iz razdoblja od 1902. do 1906., koje u izvorniku mjeri 107,4 × 74,5 centimetra i koje se pod inventarnim brojem 1959.2.1 čuva u washingtonskoj National Gallery of Art.
Vrtlar, mornar ili seljak
Naslov pod kojim katalog djela vodi ovo platno dvostruk je: Le Jardinier Vallier; Le Marin – vrtlar Vallier; mornar. Među zamjenskim naslovima stoje i A Sailor, The Sailor te Le Marin; also known as Le Jardinier Vallier. Izložbe su slijedile čas jedan, čas drugi: 1921. djelo je bilo u njujorškome Metropolitan Museum of Art pod brojem 24 kao A Sailor, a 1959. u National Gallery of Art kao Le Marin. Trgovčeva knjiga navodi treće zanimanje: u Vollardovoj zalihi B djelo je pod brojem 4467 upisano kao Paysan assis les mains croisées, sjedeći seljak prekriženih ruku – a ruke su na ovome platnu doista prekrižene u krilu. Popis odrednica pak među osobama ne navodi ni vrtlara ni mornara ni seljaka, nego samo prezime: Vallier. Zapis, dakle, ne presuđuje, pa to nećemo učiniti ni mi umjesto njega.
Platno koje je povećano
Među tehničkim odrednicama uz ovo djelo stoji jedna jedina, i ona je neobična: dodane trake platna. Nosač je, dakle, proširen – platno koje danas mjeri 107,4 × 74,5 centimetra nije od početka bilo tolikō. Gdje su te trake, koliko su široke i tko ih je dodao, zapis ne kazuje, pa to nećemo ni dopunjavati. Zabilježena je samo okolnost da je djelo povećano.
Provenijencija koja počinje upitnikom
Prva stavka u nizu vlasnika u katalogu je zapisana u zagradi i s upitnikom: (ostavština Paula Cézannea?). Slijede Ambroise Vollard i pariška Galerie Bernheim-Jeune, oboje zajedno, s nadnevkom 12. veljače 1907. Za njima u uglatoj zagradi stoji ime Edwarda Steichena u New Yorku – uglata je zagrada znak da zapis ni ovdje nije posve čvrst. Godine 1916. platno kupuju Agnes i Eugene Meyer iz Washingtona, a 1959. ono prelazi u National Gallery of Art.
Četrdeset i tri godine kod Meyerovih
Između 1916. i 1959. djelo je ostalo u istoj privatnoj zbirci, a izložbeni popis pokazuje koliko je često bilo posuđivano. U ožujku 1917. bilo je u njujorškoj Arden Gallery, u Meyerovoj posudbi. Od 7. svibnja do 1. studenoga 1920. bilo je na izložbi za pedesetu obljetnicu Metropolitana, gdje je na stranici 9 navedeno da ga je posudila gospođa Eugene Meyer. Godine 1921. bilo je ponovno u istome muzeju, a od 10. srpnja do 2. listopada 1932. na izložbi The Taste of Today in Masterpieces of Painting before 1900. Inventarni broj koji djelo danas nosi glasi 1959.2.1, a u bilješci o stjecanju imenovani su oboje: dar Eugenea i Agnes Ernst Meyer.
Prvi mjeseci u muzeju
Odmah po dolasku u Washington platno je bilo izloženo. Od 25. travnja do 24. svibnja 1959. bilo je u National Gallery of Art na izložbi Masterpieces of Impressionist and Post-Impressionist Painting, gdje je na stranici 32 navedeno kao Le Marin i datirano u 1904. i 1905. Datacija je i u istraživanju razmaknuta – Rewald navodi od 1902. do 1906., Venturi u prerađenoj inačici 1906. – i muzejskoj godini ne dodajemo ništa.
Što katalog broji među motivima
Preostale odrednice smještaju ovoga čovjeka u unutrašnjost. Među zidnim ukrasima navedena je zidna letva, a među pokućstvom stolica. Naslovi ga, dakle, šalju u vrt ili na more, a kazalo kataloga posjeda ga na stolicu pred zid s letvom – i upravo se ta smeđa vodoravna crta na platnu proteže cijelom širinom iza njegovih leđa.
Djelo je uspravno, tamno i smireno, u zeleno-smeđoj ljestvici, pa dobro djeluje na užim zidovima i u prostorima s mekim svjetlom. Petnaest je mjera na raspolaganju, od 41 × 60 do 123 × 180 centimetara, sve su mjere u centimetrima, međumjere izrađujemo po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje naša 3D aplikacija. Među sjedećim likovima su i Muškarac koji sjedi te Seljak u plavoj bluzi, a među portretima Portret slikara Achillea Emperairea.
- Motiv: Vrtlar Vallier, Paul Cézanne, 1902.–1906., National Gallery of Art, Washington
- Tehnika: ručno slikana slika, ulje na platnu, reprodukcija
- Veličine: 15 dimenzija, na želju i veličina po mjeri
- Zanimljivost: katalog vodi platno pod dvostrukim naslovom – vrtlar i mornar – dok ga Vollardova knjiga navodi kao sjedećega seljaka prekriženih ruku
