Opis
Muškarac koji sjedi – što drži u ruci i zašto zapis o tome nije složan
Sjedokos muškarac sa sijedim brkovima sjedi okrenut prema gledatelju, u tamnom kaputu, bijeloj košulji i crnoj leptir-mašni. Obje ruke drži na koljenima; pod lijevom šakom leži presavijen bijeli tiskani list. Lijevo iza njega stoji drvena škrinja preko čijeg je ruba prebačeno bijelo platno, desno visi cvjetna zavjesa s plavim i smeđim lišćem, a između njih proteže se ciglenocrveni zid. Ručno slikana slika na platnu prenosi ovo kasno Cézanneovo djelo iz 1898. do 1900. godine, koje u izvorniku mjeri 102,5 × 75,5 centimetara i čuva se u Nasjonalgallerietu u Oslu pod brojem NG.M.01287.
Novine ili knjiga
Katalog raisonné za ovo platno navodi devet naslova, a četiri govore o istom predmetu, ali se ne slažu. L’homme au journal znači muškarac s novinama, Bauer, Zeitung lesend seljak koji čita novine, Lesender Mann kaže samo da čita, a Sitzender Mann mit Buch spominje knjigu. Sam trgovac Ambroise Vollard, kod kojega je platno bilo u dućanu, u knjigu je upisao un journal, novine. Na platnu predmet leži plosnato preko lijevoga koljena, presavijen po sredini, bez korica, bez hrpta i bez bloka listova. Što je bilo, zapis kaže na dva načina; naslikan je presavijen arak papira, ne uvezan.
Soba koja se dala nabrojiti
Iza muškarca koji sjedi nije praznina nego točno posložen kut. Lijevo je drvena škrinja, koju katalog među namještajem bilježi kao coffre, s bijelim platnom prebačenim preko nje. Desno je zavjesa s cvjetnim uzorkom, koju katalog vodi pod čak tri natuknice: zavjesa, tkanina s plavim i smeđim lišćem te cvjetni tekstil. Zid između njih ciglenocrven je. Upravo ta crvenina drži djelo na okupu: sivoplavi se kaput od nje odbija, a ruke ostaju jedine tople, svijetle plohe donje polovice. Muškarac ništa ne pokazuje i ništa ne radi – sjedi uspravno, ruku na koljenima, kako sjedi netko koga su zamolili da sjedne.
Od Odilona Redona do Osla
Prvi poznati vlasnik ovoga platna bio je slikar Odilon Redon u Parizu. Nakon njega imao ga je trgovac Ambroise Vollard, zatim firentinski i pariški kolekcionar Egisto Fabbri, a 31. svibnja 1912. preuzeo ga je Paul Cassirer u Berlinu. Od Cassirera se vratilo Vollardu – koji se u ovom lancu pojavljuje dvaput – i u ožujku 1918. stiglo je u Oslo. Šest vlasnika u nešto više od dva desetljeća, a prvi među njima bio je čovjek koji je i sam slikao.
Dar Prijatelja galerije, ožujak 1918.
Muzejski zapis uz ovo djelo ne govori samo gdje je nego i kako je dospjelo onamo: dar Prijatelja nacionalne galerije, 1918. Platno dakle nije kupila ustanova iz vlastitih sredstava nego ga je darovalo društvo koje je podupire. Zanimljivo je da su ga u gradu vidjeli već četiri godine ranije: u jesen 1914. bilo je izloženo upravo u toj galeriji na izložbi Fransk Kunst, posuđeno od Vollarda. Grad se tada zvao Kristiania – Oslo je postao tek 1925. Oboje stoji u zapisu, jedno za drugim.
Pet gradova prije Osla
Prije nego što je ostalo na sjeveru, platno je nekoliko godina putovalo. U travnju i svibnju 1912. visjelo je u Berlinu kod Paula Cassirera pod brojem 7, kao Lesender Mann, posudio ga je Vollard; od 25. svibnja do 30. rujna iste godine bilo je u Kölnu na izložbi Sonderbunda pod brojem 142, ondje pod naslovom Sitzender Mann mit Buch – na tim istim dvjema izložbama tada je bio i Seljak u plavoj bluzi. Godine 1914. slijedio je Kopenhagen pod brojem 24, zatim Kristiania, a u proljeće 1917. Stockholm pod brojem 3, gdje ga zapis navodi uz ogradu o identifikaciji. Godine 1936. bilo je u pariškoj Orangeriji pod brojem 89, a 1952. u Chicagu.
Što je Vollard zapisao uz broj 3868
U Vollardovoj skladišnoj knjizi ovo platno nosi broj 3868, a uz njega opis koji sobu obilazi komad po komad: huile; portrait d’homme tenant un journal à la main assis et les deux mains sur ses genoux un buffet fond rideaux – ulje; portret muškarca koji drži novine u ruci, sjedi s objema rukama na koljenima, kredenac, u pozadini zavjese. Uz to stoje mjera 104 × 76 centimetara i cijena od 200 franaka. Sve što je trgovac nabrojio nalazi se na platnu: ruke na koljenima, škrinja, zavjese. U polju za osobe katalog portretiranomu ne daje ime – bilježi samo da nije poznat.
Ovo djelo ima neobično mirnu težinu: jedan jedini čovjek koji sjedi, dvije boje iz zida i tkanina, nikakva zbivanja. Zato dobro stoji u prostoru u kojem se dulje zadržavamo – u blagovaonici, knjižnici, prijamnoj sobi. Slikamo ga u petnaest veličina, od 41 × 55 do 133 × 180 centimetara, međumjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje naša 3D aplikacija. Među kasne portrete idu i Portret Gustavea Geffroya te Žena s posudom za kavu.
- Motiv: Muškarac koji sjedi, Paul Cézanne, 1898.-1900., Nasjonalgalleriet, Oslo
- Tehnika: ručno slikana slika, ulje na platnu, reprodukcija
- Veličine: 15 dimenzija, na želju i veličina po mjeri
- Zanimljivost: naslovi platna govore jednom o novinama, a jednom o knjizi, dok na slici leži presavijen arak papira
