Opis
Poèmes barbares (Barbarske pjesme) – potpis koji stoji na vrhu platna
Sredinu slike zauzima mlada žena, gola do pasa, s crnom kosom koja joj pada s obiju strana lica. Oči su joj spuštene, a desni dlan podignut plosnato na prsa; drugom se rukom naslanja na modrozelenu tkaninu u krilu. Sjedi na tamnoj klupi ili polici. Iza nje gori snažna narančastocrvena pozadina, a tik iza glave diže se modrocrn okomit pojas. Dolje lijevo čuči sitna tamna pojava s velikim svijetlozelenim očima i koljenima privučenima uz sebe; oko nje se širi žut sjaj, a uz nju leži sitan žutozelen oblik. Djelo čuva Harvard Art Museums, Fogg Museum, pod inventarnim brojem 1951.49, kao dio zbirke Mauricea Wertheima.
Potpis koji ne stoji dolje
Slikarev potpis gotovo uvijek nalazimo uz donji rub. Ovdje je drukčije: muzejski zapis navodi da su potpis i godina gore lijevo, i ondje je zapisan i naslov. Na platnu je oboje jasno vidljivo, tik ispod gornjeg ruba, sitnim pismom na crvenoj pozadini. Gornji lijevi kut tako djeluje kao naslovna stranica knjige, a ne kao rub slike.
Slova napisana nejednako
Natpis nije tiskan, nego pisan rukom, i slova nisu jednake veličine. Muzejski prijepis čuva i veliko slovo usred riječi, što se na platnu doista vidi. Riječ je o slikarevu vlastitom rukopisu, a ne o kasnijoj oznaci, i upravo zbog nejednakosti djeluje više kao bilješka nego kao naslov.
Dva pogleda koja se ne susreću
Žena gleda prema dolje, oči su joj gotovo zatvorene. Sitna pojava uz nju pak zuri ravno preda se, svijetlim očima koje su najsvjetlija točka cijele slike. Pogledi se nigdje ne susreću. Upravo zato prizor djeluje istodobno tiho i nelagodno: netko u slici gleda, a netko drugi ne.
Kako nastaje ručno slikana reprodukcija
Reprodukcije poznatih slikara kod nas nastaju isključivo ručno, uljanim bojama na platnu, potez po potez. Kod ovog motiva najzahtjevnija je crvena pozadina: mora ostati ujednačena i vruća, inače pojava pred njom gubi svjetlo. Prije slanja dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.
- Motiv: žena koja sjedi pred crvenom pozadinom, uz nju sitna tamna pojava svijetlih očiju.
- Tehnika: ulje na platnu, vruća crvena pozadina i mirno modelirano lice.
- Veličine: uspravan format, od 30 x 40 cm do 150 x 200 cm; često biraju 60 x 80 cm i 90 x 120 cm.
- Zanimljivost: naslov i potpis naslikani su gore lijevo, a ne uz donji rub.
Zanima li vas isto razdoblje, pogledajte još Nevermore (O Tahiti), Te arii vahine (Kraljeva žena) i Žena s voćem; Kamo ideš?. Muzej mjeru navodi kao visinu puta širinu: 64,8 x 48,3 cm.
