Claude Monet – Most u Argenteuilu

Most u Argenteuilu je ručno slikana reprodukcija Monetova prizora sa Seine iz 1874.: kameni cestovni most prelazi rijeku na desnoj strani, uz njegov bliži kraj stoji ružičasta mitnica, a u prvom planu lijevo mirno stoje dvije privezane jedrilice golih jarbola. Izvornik mjeri 80 x 60,3 cm, ulje je na platnu i čuva ga Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 1937 41. Slikamo ga u osam mjera ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Most u Argenteuilu – Claude Monet

Što je na djelu?

Na platnu nema portretiranoga. Prizor je mjesto: dionica Seine kod Argenteuila, gdje je Monet tijekom sedamdesetih godina 19. stoljeća živio i radio. Glavni je lik cestovni most i voda ispod njega. Jedina ljudska prisutnost sitna je figura na suprotnoj obali, izvedena s nekoliko poteza i bez lica; muzejski zapis nikoga ne imenuje, pa ne imenujemo ni mi. Djelo govori o svjetlu na vodi i o kamenoj konstrukciji koja se u perspektivi gubi prema desnom rubu.

Što je na platnu?

Platno je položeno. Desno se preko rijeke pruža kameni cestovni most: masivni četverokutni stupovi stoje u vodi, između njih su niski lukovi, a vrhom teče svijetla ograda koja se u perspektivi sužava prema desnom rubu. Uz bliži kraj stoji četvrtasta mitnica ružičasto-kremaste fasade i tamnog četverostrešnog krova. U prvom planu lijevo privezane su dvije jedrilice: bliža ima bijeli trup, druga tamniju vodenu liniju, oba su jarbola gola i neobično visoka, a između njih koso se spuštaju užad. Iza njih proteže se suprotna obala s gustim zeleno-sivim drvoredom iz kojega se izdiže svijetla dvokatnica smeđe-crvenog krova.

Donju polovicu platna zauzima voda u kratkim vodoravnim crticama plave, zelene, oker i bijele boje; ispod stupova i jarbola isti se potezi okreću okomito i rastežu u duge odraze gotovo do donjeg ruba. Gore je blijedo plavo nebo s kumulusima. Dolje desno platno je potpisano i datirano; potpis završava brojkama 74, izvedenima istim tankim vrhom kista kao i ime. Ova je uljana slika iz razdoblja u kojem je Monet već napustio glatku doradu, ali je kod arhitekture zadržao čvrst crtež: most je izmjeren, voda nije.

Zašto je ovo djelo važno?

Argenteuil je impresionizmu bio ono što je drugim pravcima bila akademija. Monet je uz tu rijeku živio i radio do 1878.; upravo se ondje oblikovao način rada na otvorenome koji zovemo en plein air. Ovo platno pokazuje taj način u čistom obliku: motiv je svakodnevan i suvremen, a sav je slikarev napor uložen u ono što se mijenja – u svjetlo na vodenoj površini.

Važno je i po onome što ne čini. Most nije naslikan kao spomenik i nije u sredini; potisnut je u desnu trećinu i odrezan rubom platna, onako kako bi ga vidio čovjek koji se nije potrudio pronaći ljepše stajalište. Ta prividna slučajnost izreza bila je 1874. novost: impresionistička slika prvi je put gledatelju ponudila prizor koji za njega nije bio uređen.

Što djelo znači?

Prizor je sagrađen od dva suprotna smjera. Vodoravnice – ograda mosta, površina, obala – teku slijeva nadesno; okomice – jarboli, stupovi i odrazi – sijeku ih. To ukrštanje drži prizor na okupu iako se u njemu ništa ne događa: jedrilice su privezane, jedra spremljena. Napetost ne dolazi iz događaja, nego iz mreže smjerova.

Drugi je sloj u tvari. Kamen je čvrst i Monet ga slika jednom; voda nikada nije ista pa je slika stotinu puta. Odraz ispod stupa nije sjena kamena, nego zaseban predmet od istih kratkih poteza kao i valovi, samo drukčije okrenutih. Tko priđe bliže, vidi da je donja polovica platna apstraktna: bez mosta iznad nje bila bi polje obojenih crtica. Reprodukcija slike koju izrađujemo mora tu razliku između izmjerenoga i raspuštenoga sačuvati, inače se prizor urušava u ukras.

Kako je platno došlo u Musée d’Orsay?

Muzejski je zapis kratak i nedvosmislen: platno je u francusku javnu zbirku ušlo kao ostavština Antonina Personnaza 1937. (»Legs Antonin Personnaz, 1937«). Personnaz je bio sakupljač impresionista; nakon njegove smrti zbirka je prešla u državno vlasništvo i djelo je dobilo broj RF 1937 41, koji nosi i danas. Više muzej na tome mjestu ne navodi, pa ni mi ne dodajemo ni prijašnje vlasnike ni cijene.

Dva platna iz iste godine: koje je naše?

Monet je 1874. naslikao dva platna s cestovnim mostom kod Argenteuila i razlikovati ih teže je nego što se čini. Naše je pariško (RF 1937 41), u katalogu Wildenstein pod brojem 311. Drugo čuva National Gallery of Art u Washingtonu pod brojem 1983.1.24, a u katalogu pod 312. Oba mjere približno 60 x 80 cm, oba su ulje na platnu iz 1874., oba su potpisana s »Claude Monet 74«, a kataloški su brojevi uzastopni.

Razlikuje ih kompozicija. Na našem su platnu u prvom planu dvije privezane jedrilice visokih golih jarbola, most se otvara desno, uz njega stoji ružičasta mitnica. Na washingtonskom je u sredini tamna barka pod dva jarbola, lijevo bijelo jedro, neba znatno više, a voda izrazito plava. Tko uspoređuje samo podatke, ta dva platna ne može razlučiti; tko pogleda slike, ne može ih zamijeniti. Zato smo identitet potvrdili pogledom na sliku, a ne samo čitanjem zapisa.

Trećega mosta nema: Željeznički most kod Argenteuila drugi je objekt u istome mjestu, sa željeznom konstrukcijom i vlakom. Vodu bez mosta nude Bazen u Argenteuilu i Šetalište kod Argenteuila, a nizvodnu dionicu iste rijeke Seine kod Bougivala. Sva ta djela okuplja Monetova zbirka, a o slikarevim godinama uz Seinu pišemo na blogu o Claudeu Monetu.

Kako nastaje naša ručno slikana verzija?

Ovo platno stoji ili pada na odnosu između čvrstoga i raspuštenoga. Najprije nastaje arhitektura: stupovi, lukovi i ograda postavljaju se ravnim rubom i dovoljno hladnom podlogom da kamen ostane kamen. Tek zatim dolazi voda, a ona se gradi obrnuto – kratkim vodoravnim dodirima, bez miješanja na platnu, da plava, zelena i oker ostanu odvojene i stope se tek u oku gledatelja. Odrazi se slikaju posljednji, istim kistom kao i valovi, samo što se potez okrene i produži.

Jarboli su posljednji i najrizičniji potez: dvije duge, gotovo ravne crte povučene u jednom zamahu, inače se vidi gdje je slikar odložio ruku. Slika na platnu s ovim motivom zato nastaje određenim redoslijedom i pri većim mjerama traje dulje. Ručno slikana kopija ovdje nema gdje sakriti pogrešku jer nema ni portreta ni sitnih figura koje bi oko odvratile od poteza. Studijske fotografije ovoga motiva trenutačno nemamo; snimit ćemo ih kada djelo sljedeći put bude naslikano.

Koja mjera za koji zid?

Kratak odgovor: 80 x 60 cm gotovo je mjera izvornika, 90 x 70 cm iznad komode, 120 x 90 cm iznad kauča, 150 x 110 cm za veliki otvoreni zid. Budući da izvornik mjeri 80 x 60,3 cm, naša je mjera 80 x 60 cm njegovu omjeru najbliže što je moguće. Zidna slika s ovim motivom podnosi i znatno veće mjere: više prostora znači više vidljivih poteza na vodi.

Najmanje mjere 40 x 30 cm i 50 x 40 cm namijenjene su hodniku ili uskom zidu; pri njima se sitni potezi na vodi stope, a most ostaje čitljiv. Mjere 60 x 40 cm i 70 x 50 cm dobro rade u uredu ili spavaćoj sobi. Kao slika za dnevni boravak najbolje se pokazuje 120 x 90 cm jer se odrazi razastru u punu visinu. Motiv je vodoravan i traži širinu: umjetnička slika ove vrste ne podnosi tijesan prostor.

Izrada po mjeri, podokvir i okvir

Ako vaš zid traži omjer kojega nema na popisu, izrađujemo sliku po narudžbi – motiv se pritom ne rasteže, nego se izrez promisli tako da most i jedrilice zadrže svoje mjesto. Platno je napeto na drveni podokvir i spremno za vješanje; rubovi su oslikani pa djelo može visjeti i bez okvira. Za okvir koristimo aplikaciju u kojoj motiv vidite u odabranom profilu. Odabir okvira i zasebna usluga vizualizacije na vašem zidu dvije su različite stvari.

Dostava i jamstvo

Djelo slikamo po narudžbi pa nije na zalihi. Kada je platno dovršeno i suho, fotografiramo ga i fotografiju šaljemo na potvrdu; tek nakon toga ide u otpremu. Šaljemo u Hrvatsku i druge zemlje Europske unije, u čvrstoj ambalaži, s platnom napetim na podokvir. Ako pri preuzimanju nešto nije u redu, djelo popravljamo ili slikamo ponovno.

Često postavljana pitanja

Gdje je izvornik?

U Musée d’Orsay u Parizu, pod brojem RF 1937 41. Muzej ga navodi kao Le Pont d’Argenteuil, s dodatkom Le Pont d’Argenteuil et les barques.

Ima li na platnu ljudi?

Gotovo nikoga. Na suprotnoj obali jedna je sitna figura, izvedena s nekoliko poteza i bez lica. Muzejski zapis nikoga ne imenuje.

Je li »The Argenteuil Bridge« isto djelo?

Jest, to je engleski naslov istoga platna; francuski glasi Le Pont d’Argenteuil. Pozor: slično se zove i drugo Monetovo platno iz iste godine u Washingtonu, koje je drugi prizor. Naše je pariško, s dvije privezane jedrilice.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako platno slikar slika kistom, u ulju, pa je svako pomalo drukčije. Pri kosom svjetlu vidi se debljina nanosa, koju otisak nema.

Koju mjeru odabrati?

Želite li mjeru izvornika, 80 x 60 cm. Za zid iznad kauča 120 x 90 cm, za veliki prazan zid 150 x 110 cm, za hodnik 40 x 30 cm. Motiv je širok: gledajte širinu zida, ne visinu.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Javite širinu i visinu zida, a mi predlažemo mjeru i izrez.

Kako djelo stiže do mene?

Napeto na podokvir i u čvrstoj ambalaži, s dostavom u Hrvatsku i druge zemlje EU. Prije otpreme dobivate fotografiju na potvrdu.

Što djelo govori u jednoj rečenici?

Da novi kameni most preko Seine može biti motiv vrijedan platna i da je voda ispod njega zanimljivija od njega.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju. Od 1937. je u francuskoj javnoj zbirci, u koju je ušao kao ostavština, pa za njega nema tržišne cijene koju bismo mogli navesti.

Na koju visinu objesiti djelo?

Sredinu platna oko 150 cm od poda. Budući da se odrazi spuštaju prema donjem rubu, prizor pri previsokom vješanju gubi vodu, a ona je polovica djela.

Je li djelo prikladno za poklon?

Jest, osobito nekomu tko voli vodu ili Pariz. Ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon bon – obdareni motiv i mjeru bira sam.

• Motiv. Kameni cestovni most preko Seine kod Argenteuila, ružičasta mitnica i dvije privezane jedrilice visokih golih jarbola.
• Izvornik. Ulje na platnu, 80 x 60,3 cm, 1874., Musée d’Orsay, inv. RF 1937 41, Wildenstein 311, ostavština Antonina Personnaza 1937.
• Naše. Osam mjera ili po mjeri, od 40 x 30 do 150 x 110 cm; 80 x 60 cm gotovo je mjera izvornika.
• Vrijedi znati. Monet je iste godine naslikao još jedno platno s istim mostom, danas u Washingtonu; podaci se gotovo poklapaju, prizori ne.