Claude Monet – Željeznički most u Argenteuilu

Željeznički most u Argenteuilu naša je ručno slikana reprodukcija Monetova riječnog prizora iz 1873.: svijetli željeznički vijadukt na visokim valjkastim stupovima prelazi cijelo platno, po njemu ide vlak s bijelim oblakom pare, a dolje lijevo na obali stoje dvije prilike uz privezanu jedrilicu. Izvornik mjeri 99 x 60 cm, ulje je na platnu i potpisan je dolje lijevo; katalog raisonné vodi ga pod brojem 279, a njegova posljednja zabilježena postaja je privatna zbirka, pa se djelo ne može posjetiti. Slikamo ga u osam veličina ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Željeznički most u Argenteuilu – Claude Monet

Što je na platnu?

Platno je ležeće i razmjerno široko. Cijelom širinom, od lijevog do desnog ruba, proteže se svijetli željeznički vijadukt nošen visokim valjkastim stupovima; ograda po vrhu naznačena je gustim nizom kratkih okomitih crtica, a među stupovima se vide rešetkasti željezni nosači. Mostom ide taman vlak: lokomotiva je lijevo od sredine i njezin dimnjak strši iznad ograde, a za njom se vuku smeđecrni vagoni. Desno od vlaka diže se bijeli oblak pare koji se rasprši i stopi s oblacima. Dolje lijevo je pjeskovita obala sa zelenom travom, a na njoj stoje dvije prilike: jedna u tamnom kaputu i svijetlom šeširu, druga u svijetlom sakou i svijetlim hlačama. Tik uz njih privezana je jedrilica sa svijetlim jedrom i smeđežutim trupom; dalje, desno od sredine, plovi još jedna manja s tamnim trupom. Donju desnu polovicu zauzima Sena, naslikana kratkim plavim potezima, u kojoj se stupovi ponavljaju kao okomiti odrazi. Iza mosta se pruža niska zelena obala s topolama. Gornju trećinu ispunjava blijedoplavo nebo s bijelim i lila oblacima.

Zašto most reže cijelo platno?

Zato što ga Monet nije pokušao ublažiti. Vijadukt ide preko prizora gotovo vodoravno i bez prekida, a stupovi ga dijele na jednake dionice — to je crtež inženjera, a ne krajolika. Upravo je zato sve ostalo meko: voda u kratkim treperavim potezima, para u raspršenom oblaku, obala u širokim plohama. Ova uljana slika postavlja industrijski oblik usred riječnog prizora i ne pokušava ih pomiriti. Moderna konstrukcija i nedjeljna šetnja stoje jedno uz drugo, i upravo je to tada bilo novo: most nije u pozadini, nego je glavni predmet, naslikan jednakom pažnjom kao i voda pod njim.

Gdje je Monet stajao i tko je slikao isti prizor?

Katalog raisonné kaže nešto što slika ne može: motiv je uzet s obale kod Argenteuila, nedaleko od kuće u kojoj je Monet tada živio. To nije bio izlet, nego pogled iz susjedstva. Isti zapis dodaje još jedan redak vrijedan čitanja: na istom je mjestu platno naslikao i Renoir. Dva slikara, jedna obala, jedan most — i dva različita ishoda. Argenteuil je tada bio omiljeno mjesto za nedjeljno jedrenje, što objašnjava obje jedrilice; željeznica je Parižane uopće i dovela ovamo. Umjetnička slika s ovim motivom stoga ne prikazuje samo most, nego i razlog zbog kojeg su ljudi na obali.

Što kaže katalog raisonné?

Djelo je u Wildensteinovu katalogu raisonné zavedeno pod brojem 279, s naslovima na tri jezika: francuskim »Le Pont du chemin de fer à Argenteuil«, engleskim i njemačkim. Mjere su ondje zapisane kao 60 x 99 cm, dakle visina pa širina; kod nas je u tablici prva širina, pa čitamo 99 x 60 cm. Zapis navodi potpis »Claude Monet« dolje lijevo i ne spominje godinu u potpisu — godina 1873. dakle ne proizlazi iz samog platna, nego iz smještaja u katalogu među djela te godine i iz usporednog zapisa na Wikidati, koja godinu navodi s točnošću godine. Prijašnja inačica ove stranice navodila je 80 x 60,5 cm. Ta se mjera nije slagala ni s katalogom ni s omjerom stranica naše vlastite snimke izvornika, ali se gotovo poklapala s jednom od naših vlastitih mjera, pa smo je uklonili i zamijenili katalogovom. Gdje se stari navod i izvor ne slažu, vrijedi izvor.

Put slike od slikara do privatne zbirke

Katalog navodi dug niz vlasnika i prvu postaju ne tvrdi sa sigurnošću: kao mogućnost zapisuje da je djelo u lipnju 1874. od Moneta kupio pjevač i sakupljač Jean-Baptiste Faure. Slijede pariška imena — princ de Wagram, Bernheim-Jeune, Georges Petit, Barbazanges — zatim dražbe u New Yorku, Parizu i Londonu, i naposljetku privatna zbirka. Ono što zapis kaže, prenosimo; ono što ne kaže, ne dodajemo. Upravo zato i ne navodimo gdje djelo danas visi: posljednji javno poznat prijelaz bila je dražba, a kupac nije imenovan. Za posjetitelja to znači jednostavnu stvar — ovo se platno ne može otići pogledati.

Motiv među Monetovim djelima kod nas

Oprez s imenom: drugi most istoga mjesta je cestovni i kameni, a to je Most u Argenteuilu — drugo djelo, druga zbirka i drugi prizor. Zabuna je veća jer je Monet željeznički most naslikao više puta: jedno takvo platno čuva Philadelphia Museum of Art, koji ga vodi kao Railroad Bridge, Argenteuil iz 1873., a ono je manje i gledano ukoso, ne cijelom širinom. Istu obalu bez konstrukcije nudi Šetalište kod Argenteuila, polje nad njom Makovi kod Argenteuila, a rijeku bez mosta i bez ljudi Sena u Bougivallu.

Kako nastaje naša ručno slikana verzija?

Djelo slikamo kistom na platno napeto na drveni podokvir, u ulju i po narudžbi — ništa nije tiskano i ništa nije pripremljeno unaprijed. Kod ovog motiva najviše je posla u dvoje: u ravnoj crti mosta, koja mora ostati ravna a da ne postane kruta, i u vodi, koja mora ostati razgibana a da se ne raspadne. Odrazi stupova u Seni ono su što prizor drži na okupu, pa ih slikamo posljednje, kad je boja oko njih već na mjestu. Ova obitelj nema naših radioničkih snimaka, pa ovdje ne pokazujemo fotografije dovršenog platna — motiv čeka da ga sljedeći put naslikamo i fotografiramo. Fotografiju vašeg platna ipak dobivate prije otpreme: reprodukcija slike koju ne biste potvrdili ne izlazi iz radionice.

Koja veličina za koji zid?

Kratak odgovor: 80 x 61 cm iznad komode, 100 x 80 cm iznad kauča, 150 x 110 cm za veliki prazan zid. Dostupno je osam veličina. 50 x 40 cm i 60 x 45 cm prikladne su za hodnik, stubište ili uski prostor među vratima. 70 x 50 cm i 80 x 61 cm uobičajene su mjere iznad komode, pisaćeg stola ili kreveta u gostinskoj sobi. 90 x 70 cm i 100 x 80 cm mjere su koje iznad dvosjeda ili kauča djeluju najprirodnije. 120 x 90 cm i 150 x 110 cm za dnevni su boravak s visokim zidom ili za blagovaonicu. Budući da je izvornik izrazito širok, naše standardne mjere nisu posve istog omjera; tko želi točno omjer izvornika, neka naruči mjeru po mjeri. Slika za dnevni boravak s ovim motivom podnosi i toplo i hladno svjetlo, jer je paleta i sama svijetla.

Izrada po mjeri, podokvir i okvir

Ako nijedna od osam veličina ne odgovara vašem prostoru, djelo slikamo u mjeri koju odredite sami — pošaljite širinu i visinu, pa vam javljamo cijenu i rok. Rad po mjeri jedini je način da dobijete omjer 99 prema 60, dakle pojas kakav je izvornik. Platno je napeto na drveni podokvir i rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Motivu dobro pristaje uska tamna ili tamnozelena letvica sa zlatnom unutarnjom trakom; svijetao i širok okvir kod ovog prizora smanjuje razliku između bijelog mosta i neba, a upravo ta razlika slici daje dubinu.

Dostava i jamstvo

Slika na platnu putuje u šesnaest država Europske unije — među ostalima u Sloveniju, Hrvatsku, Austriju, Njemačku, Italiju i Mađarsku — zamotana u zaštitnu foliju i u čvrstoj ambalaži, kod najvećih mjera u dovoljno velikoj kutiji. Rok izrade je 15 do 45 dana, kod najvećih mjera bliže gornjoj granici. Fotografiju dovršenog platna dobivate prije otpreme: ako na njoj nešto ne odgovara, popravljamo dok je djelo još u radionici. Druge Monetove motive naći ćete u galeriji Claude Monet, a o slikanju pišemo na našem blogu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U privatnoj zbirci. Katalog raisonné vodi ga pod brojem 279 i niz vlasnika zaključuje privatnom zbirkom, pa se djelo ne može posjetiti ni u jednom muzeju.

Ima li na platnu ljudi?

Dvije su prilike na obali dolje lijevo, uz privezanu jedrilicu. Nisu imenovane; zapis o djelu ne navodi njihova imena, pa ih nećemo navoditi ni mi.

Je li »Le Pont du chemin de fer à Argenteuil« isto djelo?

Jest — to je francuski naslov pod kojim je djelo zapisano u katalogu. Isti naslov nose i druga Monetova platna istoga mosta, pa uz naslov uvijek treba pogledati i mjeru.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako je djelo ručno slikana kopija, ulje na platnu, izrađena po narudžbi. Razlika se najbolje vidi na pari i na vodi: boja stoji iznad platna i baca sitnu sjenu.

Koju veličinu odabrati?

Iznad komode 80 x 61 cm, iznad kauča 100 x 80 cm, za veliki prazan zid 150 x 110 cm. Prije narudžbe izmjerite širinu namještaja iznad kojeg će djelo visjeti.

Mogu li dobiti veličinu koje nema na popisu?

Možete. Pošaljite željenu širinu i visinu, a mi javljamo cijenu i rok prije nego što išta započnemo.

Kako djelo stiže do mene?

Napeto na podokvir, zamotano u foliju i u čvrstoj ambalaži, na vašu adresu. Ako ste naručili okvir, djelo uokvirujemo kod nas.

Što slika kaže u jednoj rečenici?

Da je Monet 1873. postavio željeznicu preko sredine nedjeljnog prizora i nije ih pokušao pomiriti.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na tržištu. Djelo je u privatnom vlasništvu i posljednji je put javno promijenilo vlasnika na dražbi, a kupac nije imenovan; vrijednost stoga ne navodimo.

Koliko visoko objesiti djelo?

Sredinu platna otprilike 150 cm od poda, kod većih mjera nešto niže. Vodoravna crta mosta neka bude blizu visine očiju, inače se prizor nagne.

Je li djelo prikladno za poklon?

Jest, osobito za nekoga tko voli vlakove ili rijeke. Ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon bon — obdareni sam bira motiv i veličinu.

• Motiv. Željeznički vijadukt preko cijele širine platna, vlak s pramenom pare, dolje lijevo dvije prilike uz privezanu jedrilicu i Sena s odrazima stupova.
• Izvornik. Ulje na platnu, 99 x 60 cm, 1873., potpisano dolje lijevo; katalog raisonné br. 279, privatna zbirka.
• Naše. Osam veličina od 50 x 40 do 150 x 110 cm ili izrada po vašoj mjeri, koja jedina zadržava omjer izvornika.
• Vrijedi znati. Mjera 80 x 60,5 cm, koja je prije stajala na ovoj stranici, nije bila mjera izvornika; katalog navodi 60 x 99 cm i ta sada stoji u tablici.