Edvard Munch – Samrtna borba

Samrtna borba

Samrtna borba Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1915. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00002 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 231 x 174 cm. S lijevoga ruba ulazi krevet s umirućim likom, a desne dvije trećine ispunjava pet likova u tamnoj odjeći od kojih nijedan ne gleda prema krevetu.

Krevet ulazi u prizor ukoso slijeva. Uz njegovo uzglavlje stoji tamno smeđecrni okvir s tokarenim stupićima. Na njemu leži lik s glavom slijeva na blijedom jastuku; lice je blijedo zelenkastosivo, oči su zatvorene, kosa tamna, a tijelo je pod blijedom plavozelenom plahtom. Preko kreveta je razastrt crveno i ljubičasto uzorkovan pokrivač s tamnocrvenim i grimiznim poljima, najjača boja cijele donje polovice.

Uz donji rub je blijeda plavozelena posteljina s nekoliko sitnih stvari na sebi: taman načrčkan predmet, blijeda žućkastobijela okrugla forma koja se čita kao umivaonik ili tanjur, i blijeda okerna forma u samom kutu. Ništa od toga nije docrtano; sve je naznačeno s nekoliko poteza.

Desne dvije trećine drže pet likova stisnutih jedan uz drugoga, sve u tamnoj zelenocrnoj boji. Slijeva u skupini stoji malen, djetinji lik s plosnatom blijedom sivoplavom maskom umjesto lica i tamnom bubi frizurom, gleda ravno van. Uz njega lik podignute kose i nagnute glave, blijedozelena lica, pritišće ružičastocrvenu krpu na usta. Zdesna od sredine stoji veći lik crvenkastosmeđa, sirovo razrađena lica, s tamnim očnim dupljama i brkovima; ruke su mu podignute i sklopljene pred prsima, naslikane blijedom zelenobijelom bojom. Krajnje desno je lik vrlo blijeda metvičastozelena lica i širom otvorenih tamnih očiju. Iza njih se vidi još jedna tamna glava.

Pozadinu čini tapeta: topla kremasto okerna podloga posuta velikim ovalnim mrljama crvene, ružičaste, narančaste i sljezaste boje, poput latica ili mrlja. Zdesna se zid zatamnjuje u duboko bordo smeđu. Upravo ta vesela tapeta iza tamnih likova oduzima prizoru svaku svečanost. Motiv postoji dvaput: naše platno u Oslu i manja inačica iz iste godine u Statens Museum for Kunst u Kopenhagenu, koja mjeri 182,4 x 140,3 cm. Ovo nije Smrt u bolesničkoj sobi, raniji i drukčiji motiv čiju inačicu Nacionalnog muzeja ova polica već prodaje.

Nanos je kasan, širok i suh. Boja je mat, ponegdje dovoljno tanka da se vidi tkanje, drugdje skupljena u guste poteze, prije svega na licima, jedinim doista razrađenim dijelovima. Tapeta je natapkana zasebnim dodirima, a pokrivač položen s nekoliko širokih zamaha. Uz lijevi rub vide se svijetao pojas i ogrebotine. Potezi se nigdje ne stapaju; sve ostaje čitljivo kao potez.

Naša umjetnička reprodukcija nastaje ručno, uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje za vlastitu narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Ručno slikana reprodukcija ovakva motiva zahtjevna je u licima, jer svako mora ostati maska s vlastitom bojom i ne smije se izgladiti u portret.

Budući da je izvornik velik i ležeći, djelo traži dug miran zid i dovoljno odmaka da se pet lica čita kao skupina. Prizor je taman, pa mu pristaje svijetao topao zid koji otvara tapetu; na tamnoj se podlozi desna polovica zatvara u jedno jedino crnilo. Objesite ga u razini očiju, jer likovi stoje i gledaju ravno van. Svjetlo neka bude ravnomjerno i ne prejako; tvrda svjetiljka spljošti mat površinu i licima oduzme boju.

Na raspolaganju je deset veličina, od 50 x 37 cm do 231 x 180 cm, što je po širini upravo mjera izvornika, uz to i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.